Odlazak


Jedan dolazak i jedan odlazak... Princ Čarls, sa gospođom, obilazi Balkan, pa je došao i u Crnu Goru. (“Đe si Milo, kralju!”, reče princ.) Istovremeno sa dolaskom princa od Velsa, odlazak je najavio kralj od Montenegra. Doduše, on to radi svakih nekoliko godina, pa je pitanje vjeruje li mu iko, osim ko mora.

Ja mu ništa ne vjerujem, Đukanović je kao Terminator - uvijek se vraća. Dok publika ne shvati da je ta priča odavno ispričana, i da je vrijeme da se serijal završi.

Crnogorski protokol nije predvidio susret britanskog princa sa crnogorskim princom Nikolom, ali tu grešku su ispravili gosti, insistirajući na susretu sa nasljednikom nekadašnje crnogorske dinastije. Ovo jeste zanimljiva situacija, možete vjerovati da crnogorski protokol nema pojma o svome poslu, što je vrlo vjerovatno, ali, ko zna, možda se i neka druga značenja diskretno naziru...

Ako na princa Nikolu nisu računali, ministar Petar “ko je pušio o trošku države” Ivanović, neizostavno je bio tu. (Čarli, pripazi na telefon, mnogo je duhovit.)

Na koncu, nije li iz ustavnog imena naše države izbačena najljepša politička riječ - republika. Tako da je preimenovanje trga bilo nužno - kako da se glavni trg zove Trg republike, kad republike u imenu države - nema. A zašto je iz imena države izbačena republika? To bi bilo lijepo znati. Ko je pametni vizionar koji je procijenio da nam republika (u imenu) ne treba. Taj će uskoro primijetiti da nam republika ne treba ni u - stvarnosti. Tada će cijela Crna Gora biti - Kraljeva ili Kraljičina plaža. Tu će samo konobari biti republikanci. (Čarli, izvini, ovo nema veze sa tobom.) Možda tada planira da se vrati kao - Njegovo visočanstvo Terminator? Jedino je još to ostalo.

Razgovor Đukanovića za rusku TV u kojem je nagovijestio novi odlazak, ima još zanimljivih detalja. Ima i nekoliko rečenica u tom razgovoru koje bi se mogle doživjeti kao perverzna kritika opozicije. Đukanović na indirektan način konstatuje da je - prevaziđen političar. (“Danas se meni upućuju kritike da nisam dovoljno demokratičan. Vrijeme neumitno uspostavlja nove standarde i postavlja nove kriterijume”, “Vjerujem da je vrijeme da u Crnoj Gori razmišljamo o novim generacijama koje će ispisati nove stranice...” itd.) Eto, ovo je vrhunac političke egomanije - na kraju je Đukanović uzeo da Đukanoviću saopšti da je - prevaziđen političar. Tako da se sada može pohvaliti da je to rekao i za Slobu i za sebe. Uzima hljeb opoziciji, što bi se reklo: to je trebalo oni da mu objasne. Možda bi Đukanoviću najpametnije bilo da osnuje široki front protiv Đukanovića. Tada, kako se god stvari završile, ne može biti na gubitku. Mada, možda bi mu sve bilo uzalud - Pozitivna bi se upregla da ga spasi od njega samog, i da ne dozvoli Milu da oburda Đukanovića. Radi države, naravno...

Razumljiva je, na koncu, i Đukanovićeva želja da se skloni, da, naprosto ne bude tu kada, za godinu-dvije, u punom obimu budu vidljivi rezulati njegove ekonomske politike. Kada bude svakome jasno da je famozni rast s kojim je planirao stići Evropu do 2062. gola fikcija, kriva slika koju stvaraju nova zaduženja i stare obmane.


Znakovita je i Đukanovićeva kritika sankcija Rusiji. On saopštava da mu se to ne sviđa, pa nije jasno zašto je njegova Vlada pristala na sankcije Rusiji. Ovdje na djelu imate jednu suštinski beskrajno opasnu stvar - evropski sistem vrijednosti ova vlast usvaja isključivo deklarativno i manipulatorski. Kad god pristanu na nešto dobro, oni se moraju pravdati svojim biračima i političkim prijateljima - da su prinuđeni na to, zbog ovog ili onog višeg cilja. 
Dakle, crnogorska vlast počiva na složenom sistemu prevara koje ponekad ovakvi detalji učine vidljivijima. Toliko o kralju od Montenegra. A princ od Velsa? Neka mu je Bog u pomoć, a ako hoće hitno da čuje majku, može pozajmiti telefon od Kamile.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: