Književna kritika: Kur’an

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, umro ateist, pa došao pred Džennetsku kapiju. "Sačekaj tu”, reče mu Melek smrti, pa pokuca na vrata Kancelarije. "Ko je sad?”, nervozno će iznutra Allah dž. š. "Gospodine, neki ateist je tu”, tiho će Melek. "Jooj, opet ateist!”, uhvati se Ovaj za glavu. "Reci mu da me nema.”

Ne znam sad spada li ovaj vic u islamofobiju: svakako, mogla bi se zajebancija s ateizmom svidjeti, recimo, profesorima na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Možda je jedino malo predug. Ono kad ateist završi u Džennetu dobar je vic, a ovo poslije je čisti višak. Osim toga, loše je ispričan: ateist nije umro, nego je osuđen na smrt. On je iz posve drugog vica, onoga u kojemu se njegov sin hvali prijatelju kako mu babo zna točan datum i sat kad će umrijeti. "Šta je on, vidovnjak?”, upitao ga prijatelj. "Jok”, odgovorio mu ovaj, "rekao mu je sudija.”

U ovom trenutku, ateizam je kažnjiv smrću u trinaest zemalja svijeta: Afganistanu, Iranu, Jemenu, Kataru, Maleziji, Maldivima, Mauritaniji, Nigeriji, Pakistanu, Saudijskoj Arabiji, Somaliji, Sudanu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U Bosni i Hercegovini, međutim, ne samo da ateizam još uvijek nije kažnjiv smrću, već nije kažnjiv uopće. Zato je moguće da, recimo, književnica Jasna Šamić u nedavnom intervjuu Danima, i jednom tekstu u Avazu, pod naslovom "Zašto sam protiv hidžaba”, ustvrdi kako je "Kur’an uopšte knjiga puna nejasnoća, nedorečenosti, a naročito strašnih prijetnji, iako mjestimično i lijepa poema…”, odnosno "aluzija na biblijske događaje, i tradicija najviše preuzeta iz judaizma” - i da zbog toga nikome ne odgovara.

Mislio sam i ja, kao i vi, da je neka zajebancija kad su novine objavile da su dr. Džemaludin Latić i njegov kolega dr. Almir Fatić, profesori Tefsira na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, otvorenim pismom glavnom tužiocu Tužilaštva Bosne i Hercegovine podnijeli krivičnu prijavu protiv Jasne Šamić, jer u spomenutim tekstovima tvrdi da je "Kur’an pjesničko djelo” i "mješavina Biblije i judaizma”.

Ima toga još: bosanskohercegovačka književnica, žale se Tužilaštvu dr. Latić i dr. Fatić, tvrdi i "da je islam muška religija, kao stvorena za mačoa kome mlade, ‘pokrivene’ djevojke treba da robuju, da je poslanik Muhamed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio pedofil, da je Kur’an neautentična Božja Knjiga jer je, navodno, prema riječima spomenutog lica, ‘zapisan više od sto godina nakon što ga je Muhamed diktirao svojim pristalicama’, i da je pun ‘mračnih’ sura, a od svih njih da je ‘najmračnija’ sura Nūr”, zbog čega – barem dok u Bosni i Hercegovini ne bude uvedeno šerijatsko pravo – dr. Latić i dr. Fatić za Jasnu Šamić i Ajlu Terzić, novinarku koja ju je intervjuirala, traže kaznu po članku 145a Krivičnog zakona BiH, odnosno zbog "izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti”.

Književna kritika Kur’ana, kako vidimo, dopuštena je samo ovlaštenim i licenciranim stručnim komentatorima, poput dr. Latića i dr. Fatića. Neovlaštenim licima, poput književnice Jasne Šamić, nije dopušteno o Kur’anu misliti išta, a kamoli da je, gluho bilo, "mješavina Biblije i judaizma”, ili "pjesničko djelo”, pa makar i "lijepo”. Ili – ne znam smijem li to uopće ponoviti – da je "od svih sura najmračnija sura Nūr”.

Naravno da dr. Latić i dr. Fatić, kao ozbiljni fakultetski profesori, znanstveno obrazlažu svoju prijavu. Dokazujući kako Jasna Šamić grubo kleveće i vrijeđa islam i muslimane, recimo onda kad islam naziva "muškom religijom”, ili kad tvrdi kako je "užasno” što je brak Muhameda i Aiše dogovoren kad je djevojčica imala šest godina, Latić i Fatić tefsirskim autoritetom odgovaraju kako je poslanik Muhamed, s.a.v.s., samo "demonstrirao i druge oblike ustanovljenja braka, među njima i azijski običaj ugovorenog braka sa malodobnom hazreti Aišom, koju su mu ponudili njezini roditelji”, i da "u tome nikada niko nije vidio ništa sporno”, mrtvi ozbiljni pojašnjavajući – podsjećam još jednom, u prijavi zbog izazivanja nacionalne, vjerske i rasne mržnje – kako "azijske žene već sa dvadeset godina ulaze u proces oronulosti”.

Za razliku, shvatili ste, od bošnjačkih mužjaka poput Džemaludina Latića, koji tek sa šezdeset ulaze u proces pune muškosti, snage i plodnosti, te antičke ljepote i pameti.

To kad ocvali, da ne kažem oronuli šezdesetogodišnji profesor objašnjava kako je normalno potražiti mlađu ženu kad one "već s dvadeset godina ulaze u proces oronulosti”, još i može biti zabavno: možda kretenski, ali zabavno. Ničeg zabavnog, međutim, nema kad Tužilaštvu Bosne i Hercegovine on najozbiljnije krivično prijavljuje jednu književnicu zato što, citiram, "dovodi u pitanje” kur’anske dogme.

U zemlji u kojoj šerijatsko pravo još uvijek nije službeni pravosudni sustav to je možda kretenski, ali nije zabavno.

Barem ne u zemlji u kojoj šerijatsko pravo nije uvedeno - još uvijek.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: