Jedan dan Ivana Baldasara


Recite: nije li divno kako se život otvoreno zajebava sa splitskim gradonačelnikom? Moglo bi se, istina, reći i da se to s Ivom Baldasarom zajebava Zoran Milanović, ali poznajući tog arogantnog aparatčika i nervčika, teško da je splitsku partijsku ćeliju namjerno rasformirao na dan gradskog patrona.

„Znao sam što se sprema“, rezignirano je gradonačelnik Splita i predsjednik gradskog SDP-a Ivo Baldasar reagirao na vijest da je Zoran Milanović u subotu 7. svibnja raspustio cijeli splitski ogranak stranke. „Ali moram reći kako me duboko pogodio tajming.“

Tajming?

Da. „Odluka nije neočekivana“, pojasnio je duboko pogođeni splitski gradonačelnik, „ali je neočekivan datum.“

Datum?

Da. „Nitko nije očekivao da će se to dogoditi na Dan grada i blagdan Svetog Duje“, razjasnio je Baldasar na koncu svoju duboku pogođenost.

Na odgovor, međutim, nije dugo čekao.

„Datum je znakovit, ali mene nije briga koji je datum, niti se na to želim osvrtati, jednom zauvijek“, uzvratio je predsjednik SDP-a s visoka. „Datum me ne interesira, to je povijest za mene.“

Splitski gradonačelnik, međutim, ipak se na to želio osvrnuti još jednom zauvijek. Njega je, naime, i te kako briga koji je datum. „Raspuštanje ogranka na dan svetog Duje“, upozorio je Baldasar, „jasna je poruka građanima Splita.“

„Znam ja koji je dan i nemojte mi govoriti da vuče konotacije“, nervozno je uzvratio predsjednik SDP-a. „Onda možemo uzimati sve dane u povijesti."

Odlično. Zašto su onda izabrali baš 7. svibnja, zašto nisu uzeli neki drugi od svih dana u povijesti? Zašto nisu odabrali 5. ili 6. svibnja, 8. ili 9.?

„Mogli su odabrati dan poslije svetog Duje“, inzistirao je dujmosenzibilni Baldasar.

„Mogao je biti dan poslije. Mogao je biti deseti, a mogao je biti i jedanaesti. To što vi mislite, imate insinuacije, to je vaš problem“, sad je predsjednik SDP-a već malo i popizdio. „Ja nisam odlučio koji će biti datum, to je koincidencija, puki slučaj. Želim prekinuti s tom pričom.“

Baldasar o znakovitim datumima

Ako vas je navedeni transkript žučne svađe dvojice SDP-ovih čelnika oko datuma raspuštanja splitskog ogranka stranke malo zbunio, jer nigdje niste čitali o njoj, trebate znati tri stvari.

Prvo – to je dosta važno, i možda će vas iznenaditi - nijedna riječ u tom transkriptu nije izmišljena, svaka je javno izgovorena, objavljena i ovdje prenesena doslovno, od riječi do riječi, bez ikakvih izmjena. Drugo – to sad već slutite – Ivo Baldasar i „predsjednik SDP-a“ iz transkripta ista su osoba: Baldasar je, jebiga, predsjednik SDP-a Splita. 

I treće – to ste, jasno, do sad shvatili – „odgovori“ rečenoga „predsjednika SDP-a“ Ive Baldasara splitskom gradonačelniku Ivi Baldasaru oko cijele te zajebancije s datumom stari su tek malo više od godinu dana, i vjerno preneseni iz Baldasarovih izjava i intervjua povodom skandala s onim vijencem što ga je u ime Grada lani, sjetit ćete se, pod spomenik 9. bojni HOS-a Rafael Boban poslao na dan uspostave NDH.

„Datum je znakovit, ali mene nije briga koji je datum, niti se na to želim osvrtati, jednom zauvijek. Datum me ne interesira, to je povijest za mene. Znam ja koji je dan i nemojte mi govoriti da vuče konotacije. Onda možemo uzimati sve dane u povijesti“, opravdavao se tada predsjednik splitskog SDP-a, nervozno objašnjavajući zašto je gradonačelničkim vijencem za pale HOS-ovce ukrasio dernek upriličen, eto, baš na 10. travnja.

„Mogao je biti dan poslije. Mogao je biti deseti, a mogao je biti i jedanaesti. To što vi mislite, imate insinuacije, to je vaš problem. Ja nisam odlučio koji će biti datum, to je koincidencija, puki slučaj. Želim prekinuti s tom pričom“, odgovorio je tada novinarima iznervirani Baldasar, pa godinu dana kasnije žestoko napao predsjednika stranke zato što je splitski SDP „pukim slučajem“ razjurio, eto, baš na svetoga Duju.

Humor sociodemopatskog uma

Recite: nije li divno kako se život otvoreno zajebava sa splitskim gradonačelnikom?

Moglo bi se, istina, reći i da se to s Ivom Baldasarom zajebava Zoran Milanović, ali poznajući tog arogantnog aparatčika i nervčika, teško da je splitsku partijsku ćeliju namjerno rasformirao na dan gradskog patrona. Uostalom, da taj sociodemopatski um ima još i smisao za humor – kakav, recimo, ima Baldasarov tegobni život - splitski bi ogranak svečano zatvorio prije mjesec dana, 10. travnja, sve uz vijenac za pale drugove.

Ili, još bolje, upravo dan-dva nakon svetog Duje, dakle 9. svibnja. Na Dan pobjede nad fašizmom.

„Znao sam što se sprema, ali moram reći kako me duboko pogodio tajming. Nitko nije očekivao da će se to dogoditi na Dan pobjede nad fašizmom“, objasnio bi onda Ivo Baldasar svoju duboku pogođenost.

„Možemo izabrati današnji dan, možemo izabrati neki drugi dan, dan nije važan, datum nije važan. Današnji dan je samo stjecajem okolnosti Dan pobjede nad antifašizmom… pardon, pobjede nad fašizmom“, spremno bi objasnio Zoran Milanović, samo da ima taj, kako ste rekli da se zove, smisao za humor, pa da doslovno, od riječi do riječi i bez ikakvih izmjena, ponovi govor o danima i datumima koji je Ivo Baldasar održao prije dvije godine, na svečanom otkrivanju spomenika 9. bojni HOS-a Rafael Boban.

A Baldasar je upravo tim riječima – „dan nije važan, datum nije važan“ – sve uz onaj već slavni frojdovski lapsus o „Danu pobjede nad antifašizmom“, toga „nevažnog dana“ odgovorio cjepidlakama i sjecikesama koji su kritizirali njegovu odluku da uopće otkrije spomenik postrojbi nazvanoj po ustaškom ratnom zločincu, a kamoli da ga otkrije baš, eto, 9. svibnja, na Dan pobjede nad antifašizmom. Pardon, fašizmom. Vidite što socijaldemokracija učini od čovjeka.

Jasna poruka građanima Splita

Na taj bi „znakovit“ i „neočekivan datum“, eto, Zoran Milanović – samo da ima smisla za humor - raspustio splitski SDP, tako bi on odgovorio Ivi Baldasaru da mu išta odgovoriti uopće ima. Da je onomad - i kad je splitski gradonačelnik fašistički spomenik otvarao baš na Dan pobjede nad fašizmom, i kad je vijenac pod njega polagao baš na dan NDH - predsjednik SDP-a imao reći išta osim: „Nemam komentara“.

Da je, eto, imao avnojevska jaja – pardon, nojevska – poput, recimo, Ive Baldasara, pa da kaže kako ga je „duboko pogodio tajming“, i kako je polaganje vijenca jedinici nazvanoj po ratnom zločincu, pod nacističkim pozdravom i na dan uspostave fašističke države, kako ono, „jasna poruka građanima Splita.“

Ovako, prostor demokratske razmjene mišljenja u autohtonoj hrvatskoj socijaldemokraciji sveo se na šizofrenog Ivu Baldasara i njegove bučne javne svađe sa samim sobom, u kojima – kako smo vidjeli – ne štedi ni sebe ni protivnika.

S nestrpljenjem zato hrvatska politička scena iščekuje nezavisnu listu Ive Baldasara. Povijest će umnogome zavisiti od toga tko će od njih dvojice biti nositelj.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: