Čudna grada od Mostara jada

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, otišao Mujo u susjedno selo da mu bik oplodi krave, jednu bijelu i jednu crnu, pa poveo sa sobom i sina da pripazi na stoku dok on u kafani popije piće. Nije tako prošlo ni pola sata, kad mali zadihan upao u kafanu i viče s vrata: “Babo, babo, da si samo vidio kako je bik jebo bijelu kravu!” Mujo mu, jasno, odvalio šamarčinu, pa se izderao: “Sram te bilo, kako se to izražavaš pred ljudima?! Ne kaže se da je bik jebo kravu, nego da je iznenadio! Bježi sad natrag!” Prošlo još pola sata, kad mali opet upade u kafanu, pa će odmah s vrata: “Babo, babo, da si vidio kako je sad bik iznenadio crnu kravu!”

“Je li?”, ozareno će Mujo. “Kako, sine?”

“Opet jebo bijelu!”

Tako nekako, plus-minus, javili su mediji o sastanku u zgradi Predsjedništva BiH u Sarajevu, gdje su lideri SDA-a, HDZ-a i SBB-a, Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Fahrudin Radončić, još jednom pokušali pronaći rješenje za krizu vlasti u Mostaru, i način da se u tom gradu u oktobru ipak održe izbori. “Babo, babo”, vikao mali s vrata kafane, “da si vidio kako je Bakir sve iznenadio!”

“Kako, sine?”

“Opet neće biti izbora!”

“Volio bih da bude kako je kolega rekao”, odgovorio je, naime, Bakir Izetbegović na izjavu Dragana Čovića kako je siguran da će u Mostaru biti održani izbori, “ali cijenim da tako neće biti.” Izetbegović je, jasno, naveo i zašto “cijeni da tako neće biti” – nešto u vezi konačnog rješenja za dodjelu gradskog građevinskog zemljišta Bošnjacima u zonama gdje nisu većina, ili tako nekako – ali to ionako odavno više nije važno. Jednako tako mogao je predsjednik SDA objasniti i kako se izbori u Mostaru neće održati dok se, šta ja znam, konačno ne riješi Bealova pretpostavka, i dokaže da A, B i C - ako je Ax + By = Cz, i ako su A, B i C pozitivni cijeli brojevi, a x, y i z pozitivni cijeli brojevi veći od dva - imaju zajednički faktor.

Izbori u Mostaru, uostalom, jednako su matematički problem s A, B i C i zajedničkim faktorom, s jedinom razlikom što je Bealova pretpostavka dosta lakša.

A “pretpostavka je” – kaže jedan stari splitski grafit - “majka svih zajeba”.

Uostalom, sjetit ćete se možda, prije točno tri godine pretpostavku američkog milijardera i matematičara Andrewa Beala – koji za dokaz problema što ga je postavio nudi milijun dolara – riješio je navodno Ramiz Jahić, umirovljenik iz Fojnice, pa možda ne bi bilo loše da se Ramizu, ako nije već pokupio Bealov milijun i ne uživa penzionerske dane negdje u Polineziji, ponudi organizacija izbora u Mostaru, čuvena Čovićeva pretpostavka da A, B i C, ako je Ax + By = Cz, nemaju nijedan jedini zajednički faktor.

Čimbenik, izvinjavam se.

Pardon, ispričavam.

Ostaje tako stari grad na Neretvi posljednje mjesto na svijetu na kojemu u posljednjih osam godina nisu održani nikakvi izbori, kakvi-takvi izbori održani su u međuvremenu čak i u Burmi i Butanu, i Mostar ostao zadnji. Osam godina je prošlo, i malo se tko više uopće sjeća koga se i zašto uopće biralo. Još je doktor David Dabić po Srbiji lečio ljude viskom, još je Ismet Bajramović Ćelo bio živ kad su posljednji put raspisani izbori u Mostaru, onda znate kad je to bilo. Šest godina ima da je Ustavni sud naložio Parlamentarnoj skupštini BiH da izmijeni izborna pravila za Mostar, a bik i dalje jebe bijelu kravu.

Sagrađena je u međuvremenu i lijepa nova Gradska vijećnica, pune četiri godine ima da je gradonačelnik Ljubo Bešlić svečano presjekao vrpcu skoro četiri milijuna maraka vrijednog zdanja, a turisti i danas obilaze tu tajanstvenu palaču i pokušavaju joj dokučiti svrhu. Bio tamo, kažu, i Semir Osmanagić s nekim južnoameričkim šamanima, mjerio zgradu i snimao je termokamerama, pa zaključio kako je Vijećnica najvjerojatnije djelo ljudskih ruku, dokaz da je prostor Mostara nekad davno – negdje između osam i milijun godina – nastanjivala razvijena civilizacija što je poznavala tehniku lokalnih izbora.

Sam gradonačelnik Ljubo Bešlić, recimo, otvarajući Vijećnicu iznio je hrabru tezu kako je to “mjesto susreta i dijaloga svih građana Mostara”, dok skeptici tvrde da su to sve budalaštine, i da je riječ samo o običnoj zgradi u obliku vijećnice.

Kako bilo, jebo bik bijelu kravu i Mostarci – kako sad stvari stoje – nikad više neće na izbore. A nisam siguran ni da bi, da se sutra održe, uopće primijetili neku razliku. Kad bi i imali izbor - živjeti u bezvlašću bez izabrane vlasti, ili u bezvlašću s formiranom gradskom vlasti - svejedno bi živjeli u bezvlašću bez vlasti.

Nemaju, shvatili ste, izbora.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: