Skini kurvu


Svatko ima puno pravo popizditi na seksizam u reklami za obuću ili Hrvatsku lutriju, svatko ima pravo popizditi zbog „vrijeđanja i ponižavanja žena i njihovog ljudskog dostojanstva“ u reklamama, baš svatko na svijetu osim svećenika, biskupa i vigilanata poput Batarelovih katoličkih ćudoredara...

Nakon što su protestnim pismima, peticijama, demonstracijama i molitvom ishodili zabranu blasfemičnih reklama, kojima su se teleoperater Tele2 i proizvođač energetskih napitaka Red Bull zajebavali s institucijom Božića, te blasfemičnog plakata kojim je predstavu Fine mrtve djevojke zagrebačko kazalište Gavella oglašavalo lezbijski konotiranim likom Djevice Marije, vigilanti iz paravojne katoličke udruge građana Vigilare - na čelu s Vincentom Vicom Johnom Or Whatever His Name Is Batarelom - mobilizirani su u novi križarski rat: rat u obranu časti i dostojanstva žene.

I bogami ih je lijepo krenulo. Najprije su izvojevali zabranu seksističke reklame trgovačkog lanca Shooster, da bi nakon njihovih molitvi i peticija - zbog „vrijeđanja i ponižavanja žena i njihovog ljudskog dostojanstva“ - svoju seksističku marketinšku kampanju ovih dana povukla i Hrvatska lutrija.

Ne spada u bolje žurnalističke običaje prepričati radnju filma, osobito ne njen rasplet, ali ako televizijsku reklamu Hrvatske lutrije niste vidjeli dosad, više ni nećete, pa dopustite stoga kratki spoiler: atraktivna plavuša u garderobi mijenja razne kombinacije sportske odjeće, zabavljajući se smartphoneom na kojemu – zahvaljujući Hrvatskoj lutriji i njihovoj novoj aplikaciji za pametne telefone, Score Alarm – u realnom vremenu saznaje sportske rezultate. U šokantnom raspletu, da skratim, reklama završava pozivom gledateljima da skinu aplikaciju Score Alarm, odnosno – tko kaže da Hrvati nemaju fantastičan smisao za humor? - samo kratko: „Skini je!“

Razumijete? Plavuša s mobitelom u ruci izazovno se uvija u pripijenom hrvatskom dresu… „Skini je“? Jebački, zar ne? Bogami je neki copywriterski genij dobio lijep bonus.

Takva, intelektualno odveć zahtjevna dvosmislenost poruke zasmetala je, eto, Vincentu Vegi Johnu Travolti Batarelu, posvećenom, kako ono, „borbi za autentični kršćanski stil života“: dopizdilo, naime, katoličkim vigilantima da se žensko tijelo koristi kao objekt za reklamiranje cipela, piva, automobila ili aplikacija za pametne telefone, umjesto za ono za što žensko tijelo oduvijek i jedino služi. Nikakvih nesporazuma ne bi bilo da je Hrvatska lutrija svoju reklamu završila jasnijim, i sasvim prikladnim katoličkim sloganom – „Skini je, povali je, pojebi je, istuci je, zaključaj je!“

Što, malo grubo?

Zamislimo sljedeću reklamu za aplikaciju Hrvatske lutrije Score Alarm: atraktivna plavuša u garderobi mijenja razne kombinacije sportske odjeće, zabavljajući se smartphoneom na kojemu u realnom vremenu saznaje sportske rezultate, dok glas u offu poziva gledatelja: „Skini je!“ U efektnom raspletu plavuša mrtva i unakažena leži pod gomilom kamenja, dok je njen mobitel sada u muškarčevim rukama: Score Alarm javlja „gol u gostima“, a on u kafiću maše djevičanski bijelom plahtom i nazdravlja djevojčinom ocu kriglom mrzlog piva. „Skini je i uzmi je“, pojašnjava telop: „Ako se na njoj nije našlo djevičanstvo, neka je izvedu na kućna vrata njezina oca, pa neka je ljudi kamenjem zasiplju dok ne umre!“

Pa malo niže: „Ponovljeni zakon, 22:13.“

Jebački, zar ne? Vidite kako se i trgovačkim marketingom može reklamirati, kako ono, „autentični kršćanski stil života“. A nema, složit će se i Vincent Vice John, autentičnije od Biblije.

Imam ja takvih ideja koliko hoćete. Zgodan starozavjetni koncept s dokazivanjem djevičanstva javnim pokazivanjem krvave plahte dušu je dao, recimo, za reklamiranje odstranjivača tvrdokornih mrlja. Ili, štajaznam, ekspres gotovinskih kredita: atraktivna plavuša u garderobi isprobava odjeću, kad je iznenada zaskoči neki rmpalija, odvuče do kreveta, veže i siluje. U efektnom raspletu cijelo susjedstvo s divljenjem gleda krvavu plahtu obješenu na prozor, samo djevojčin otac u automobilu nestrpljivo čeka rmpaliju pred poslovnicom obližnje banke. „Ako čovjek naiđe na mladu djevicu pa je pograbi i s njom legne, tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinom ocu dade pedeset srebrnjaka. (Ponovljeni zakon, 22:22-28)“

Ili - nije ni ova loša - reklama za selotejp: atraktivna plavuša sa zaručnikom šeće ulicom, kad ih iznenada zaskoči neki rmpalija, ljepljivom trakom njemu veže ruke, a njoj zapuši usta, pa joj grubo strga odjeću i brutalno siluje tri puta zaredom. U sljedećem kadru vidimo ih zakopane u zemlju do pojasa: dok je njoj i dalje na ustima onaj selotejp, njemu igra blaženi osmijeh. „Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne“, objašnjava potpis pod logotipom proizvođača ljepljive trake, „oboje ih dovedite vratima toga grada, pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: čovjeka zato što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga, a djevojku što nije zvala u pomoć. (Ponovljeni zakon, 22:23)“

Ima ja, rekoh, tih ideja na bacanje, ali shvatili ste već. Sveto je pismo neiscrpni copywriterski zlatni rudnik, a oglašivačka industrija upravo idealan medij za širenje Batarelova „autentičnog kršćanskog stila života“. Od same Knjige postanka, u kojoj se lijepo opisuje kako je Gospod Bog zaključio da „nije dobro čovjeku da je sam“, odlučivši „načiniti mu pomoćnicu koja mu pristaje“, pa do Novog zavjeta, u kojemu se lijepo objašnjava da je „muž glava žene kao što je i Krist glava Crkve“ – „Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu“ – Biblija i nije ništa drugo doli prošireni priručnik za rukovanje ženom.

A njom, bogami, treba znati rukovati, jer žena je – naučit ćete iz Priručnika – pogano, svojeglavo, zlo i opako biće: „Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo. (Knjiga Sirahova, 42:14)“ Zato joj, najzad, glas u offu u Knjizi postanka prilično nedvosmisleno poručuje: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožiti, u mukama djecu ćeš rađati!“

Ako oglašivačka industrija, braćo i sestre, i jest muškošovinistička, a jest, ako je ponekad i baš imbecilno seksistička, i nepodnošljivo mizogina, a jest, ona je takva jer je cijela naša civilizacija muškošovinstička, seksistička i mizogina; a naša je civilizacija – hvala na pitanju - cijela takva zato što počiva na muškošovenskim, seksističkim i mizoginim abrahamskim religijama, utemeljenima na konceptu muskulocentrizma. Ako je itko normirao poredak u kojemu je žena komad mesa - tek zgodna kućna aplikacija za kuhanje, čišćenje, jebanje i rađanje - i ako je itko više-manje neoštećen takav koncept sačuvao dvije hiljade godina i doveo ga do našeg stoljeća, onda su to tri slavne abrahamske religije.

Svatko stoga ima puno pravo popizditi na seksizam u reklami za obuću ili Hrvatsku lutriju, svatko ima pravo popizditi zbog „vrijeđanja i ponižavanja žena i njihovog ljudskog dostojanstva“ u reklamama, baš svatko na svijetu osim svećenika, biskupa i vigilanata poput Batarelovih katoličkih ćudoredara, licemjera koji žensko dostojanstvo brane mašući knjigom i naukom koji i nisu ništa drugo doli iscrpno uputstvo za ponižavanje žene i njenog ljudskog dostojanstva.

Pokušajte, najzad, zamisliti kako bi danas izgledao naš svijet da je dvije hiljade godina gradio hramove Bogu i Crkvi čiji ga marketing svih tih dvije hiljade godina uči da su muškarac i žena jednako vrijedni, i da je žena misleće biće sa jednakim pravima. Pokušajte, jebiga, svijet zamisliti da ga Crkva tako uči barem danas.

Ovako, licemjerni šupci iz Vigilarea i njihovi kolege iz ostalih srednjevjekovnih udruga najnormalnije će ujutro na porte hrvatskih crkava lijepiti plakate s reklamama za nekakav kretenski katolički self-help za smjerne kršćanke, s porukom, citiram, „Poštujem li njegovu potrebu za spolnim odnosom sa mnom i onda kada za to nisam raspoložena? Puštam li ga da on bude vođa?“, a navečer popizditi kada neka slaboumna reklama a plavušom u pripijenoj majici poruči „Skini je!“.

Odnosno - u integralnoj verziji - „Poštuje li ona tvoju potrebu za spolnim odnosom s njom i onda kad reklamira aplikaciju za mobitel? Pušta li te kurva da budeš vođa?“.

„Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom!“ – nije to, braćo i sestre, poruka iz kataloga erotskog donjeg rublja, nije to ni oglas za ženske cipele ni reklama za Hrvatsku lutriju, već Knjiga postanka, 3:16.

Ide ti na kurac takva licemjerna Crkva?

Skini je.




Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: