Degustator


A kada čovjek iz narodne kuhinje krene u demagogiju, tu nema zaustavljanja. Izjava o tome da “nećemo da jedni milioneri zamijene druge” je za antologiju

Kad političari obilaze narodne kuhinje, to jeste nesumnjivo čin sa znatnim demagoškim potencijalom. Evo, vidi, mi se ne odvajamo od naroda, i slično...  A političari, u principu, to vole. Ipak, u tzv. normalnim zemljama (što je to “normalna” zemlja - postoji li to igdje), kada političari odu da obiđu narodne kuhinje, stanu pored osoblja i dijele obroke, pomažu u podjeli hrane onima koji tu moraju jesti. Jer, nemaju gdje drugo. 

Na koncu, ako političar, ma kakav demagog bio, pojede obrok u narodnoj kuninji, taj obrok je “uzeo” od nekog nesrećnika... Od nekoga ko, kako rekosmo, nema gdje drugo jesti. I sada, dođe političar, koji će kasnije završiti na nekom raskošnom ručku sa saradnicima, pojede nešto u narodnoj kuhinji, i još pohvali kvalitet pojedenog. Korak dalje - obavijesti publiku u narodnoj kuhinji da je kvalitet njihovog obroka na nivou onoga iz skupštinskog restorana. Pri čemu, gladni moraju da mu vjeruju. Jer, malo je vjerovatno da će Pajović nekoga od njih pozvati da proba kako se jede u Skupštini, pa da se, eto, dođe do neke objektivne slike o kvalitetu hrane, kako u narodnoj kuhinji, tako i u državnom parlamentu. Vjerujem, iako nikada nisam objedovao ni u narodnoj kuhinji, ni u skupštinskom restoranu, da bi to bilo zasigurno zanimljivo poređenje. Ali, ipak, nekako sumnjam da bi se potvdila ekspertiza raspoloženog (tako hrana djeluje na njega) parlamentarnog degustatora...   

Kad se predsjednik parlamenta pretvori u degustatora u narodnoj kuhinji, morate se zapitati što dalje da očekujete. Možda je Pajović morao otići i na Olimpijadu. Imao bi i tamo što reći i pokazati. Mogao bi i da učestvuje na nekom od turnira. Ako mu kažete, recimo, da je njegov prethodnik na čelu parlamenta, u mladosti pretrčao sto metara za deset sekundi, Pajović bi mogao ugroziti i Bolta - jer je toliko bolji, po sopstvenom uvjerenju, od prethodnika, da bi istrčao 100 m za osam i po sekundi. To bi bio veliki doprinos crnogorskom sportu. Srećom da je Darka Bog za sve dao. A Milo je to na vrijeme shvatio, pa ga za sve koristi. 

Prije neki dan, izjava Pajovićeva o tome da je bolji od prethodnika jer je usvojio sto i kusur zakona za vrijeme za koje je R.K. predsjedavao usvajanjem desetak zakona, sjetio sam se jedne anegdote iz sovjetskog doba... Neki je partijski sekretar - očito lik koji pozitivno razmišlja, pisao u Moskvu, drugovima iz Centralnog kominteta da je u njegovoj oblasti situacija u kulturi, mnogo bolja nego prije Revolucije. Jer, mi danas u našoj oblasti imamo 517 pisaca, a prije Revolucije tu je živio samo jedan pisac - grof Tolstoj.” Ovaj slavni iskaz precizno objašnjava “pozitivnu” logiku - malih palanačkih prevaranata... 

A kada čovjek iz narodne kuhinje krene u demagogiju, tu nema zaustavljanja. Izjava o tome da “nećemo da jedni milioneri zamijene druge” je za antologiju. Jer, kao što znamo, do miliona se može doći različitim putevima. I nije problem ako je neko milioner, problem je u tome kako je neko zaradio to što ima. Ali, momenat koji je spektakularan - za antologiju pokvarenosti, definitivno, je - što ovakva izjava - abolira milionere/lopove. Čiji milioni očito Darku djeluju nekako prirodnije, ljepše pa i patriotskije od miliona onih koji mu nijesu po volji, a koji su, recimo, zarađeni transparentno i legalno. 

Nakon ovakve izjave trebalo je samo da pozove narod u - lov na kulake. Pravo iz narodne kuhinje... 

Predsjednik parlamenta se definitivno potpuno pogubio. Kao Crvenkapica u šumi. A zli vuk uživa... 

Zna da mu Crvenkapica ne može umaći, a zabavlja ga njena izgubljenost. Dok čeka da Crvenkapica degustira šumske jagode. Ili jabuke iz predsjednikove bašte...



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: