Kerumova kocka i Mostovi mailovi

Kako su nas jeftina opravdanja Mostovih zastupnika zbog nedolaska na prvu sjednicu Odbora za zakonodavstvo nagnala da se sa sjetom sjetimo Željka Keruma i njegova legendarnog kašnjenja na polaganje zastupničke prisege, prouzročenog odrađivanjem noćne smjene u kockarnici…

Sa sjetom se čovjek sjeti kako se nekad dolazilo u Sabor…

– Gdje ste dosad?

– Evo me, tu san, di ću bit?!

– Zašto ste ovoliko zakasnili?

– Ma to san ja namjerno, da me svi zapamte.

– Stvarno?

– Ma šalin se… Bila je gužva u prometu.

– Gdje točno? Zakasnili ste čitava dva sata...

– Između dva tunela.

Tako je prije nepunih pet godina saborski zastupnik Željko Kerum banuo u zgradu parlamenta na Markovu trgu i nabasao na novinare koji su puna dva sata kratili vrijeme nagađajući gdje je zapeo predsjednik Hrvatske građanske stranke… I pitali se hoće li Kerum uopće doći na polaganje zastupničke prisege.

Željko Kerum je, dva sata nakon svih ostalih, ipak prisegnuo »svojom čašću da će dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da će se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da će se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske«. A nakon dva dana se doznalo da je na prisegu zakasnio zato što je zoru dočekao u kockarnici, pa onda skoknuo do hotela Esplanade, da malkice odspava i da se osvježi, pa da bodar i čio stupi na dužnost saborskog zastupnika.

Polaganje prisege bilo je manje-više sve što je uvaženi zastupnik Željko Kerum napravio za svog mandata. Na kraju prvog polugodišta pedantni su statističari hrvatskog parlamentarnog života izračunali da je od 343 sata, koliko su ukupno trajale saborske sjednice, Kerum u sabornici proveo nepunih 8 sati. Nakon toga su mu valjda i prestali mjeriti minutažu, jer se u Saboru uopće nije pojavljivao.

Kada je, tamo negdje u rujnu 2014., ipak prekoračio saborski prag, malo je tko mogao vjerovati rođenim očima da doista vidi čovjeka proglašenog »rekorderom nerada u Saboru«. Tu senzacionalnu vijest prenijeli su svi mediji, u paketu s Kerumovom izjavom da je »došao jer je imao nekog posla u Zagrebu«, pa je »htio vidjeti kako kolege rade«.

Na pitanje zašto i on ne radi, odgovorio je da njegov saborski klub s dva zastupnika ionako ne može utjecati ni na što bitno u Saboru, da ga o svemu obavještava njegova sestra i saborska kolegica Nevenka Bečić, te da on u Splitu ima puno više obaveza jer je tamo »bitan faktor vlasti«. Na prigovore zbog neispunjene imovinske kartice i ostalih neizvršavanih saborskih obaveza, odvraćao bi da on ne prima zastupničku plaću niti uzima dnevnice i putne troškove.

Sa sjetom se čovjek sjeti vječno odsutnog i blaženo nezainteresiranog zastupnika Željka Keruma, dok gleda kako Hrvatskim saborom danas marširaju udarnici parlamentarizma. I dok ih sluša kako se razmeću izjavama da im neće biti teško sjediti u klupama ni 48 sati u komadu.

– Četresosan sati?! Pošten čovik ne more tolko sidit ni za ruleton, a kamoli za onin papirinama u Saboru! Štaš tamo činit 48 uri? Igrat »manja-veća« na mobitelu? – pošteno bi im na to kazao Kerum.

Ali oni bi u klupama, kad su ih se već domogli, sjedili ne 48 sati nego i 48 mjeseci u komadu… A onda se, jebiga, ne pojave već na prvoj sjednici saborskog Odbora za zakonodavstvo, sazvanoj samo zato da bi se napokon stalo na kraj neradnicima i zabušantima, i da bi ih se pod prijetnjom novčanih kazni primoralo da izvršavaju zastupničke obaveze.

I pritom se zbog tog izostanka pravdaju tako mizerno – te im nitko nije javio, te im nije poslan službeni poziv, te nisu vidjeli raspored sjednica na mrežnim stranicama Sabora, te nisu primili mail… – da u usporedbi s njihovim birokratskim izmotavanjima čak i ono Kerumovo jeftino vađenje na prometnu gužvu između dva tunela zvuči maštovito i poetično poput priča baruna Münchhausena.

Pa se onda ispostavi da je poziv na sjednicu uredno poslan na adrese svih članova Odbora za zakonodavstvo, pa tako i na onu klubmost@sabor.hr. Ali njima i dalje nije neugodno zato što su uhvaćeni u sitnoj laži i krupnom raskoraku između uzvišenog moralizatorskog popovanja i prizemne nesposobnosti da načela koja propisuju svima sami provedu u djelo.

Ali i za to oni imaju opravdanje. Veli tako Miroslav Šimić, neopterećen odjekom prve blamaže u novom sazivu, da mu je »žao što Most nema 76 zastupnika da uvede restriktivnije sankcije« prema nemarnim zastupnicima. Imali su oni te sankcije u pripremi, ali ih, eto, ne mogu provesti zbog nesavršenosti biračkog tijela koje im nije povjerilo natpolovičnu većinu u Saboru.

Baš kao što ni Željko Kerum nije mogao preporoditi Hrvatsku svojim čudesnim vizijama, jer je – na vlastito iznenađenje – na pretprošlim parlamentarnim izborima osvojio samo dva zastupnička mjesta. Ali on se, za razliku od Petrovljeve sljedbe, barem nije ponašao kao da je za njega glasalo više od pola Hrvatske.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: