Čuvari beslovesnosti

U sklopu akcije "Sačuvajmo srpski jezik", pokrenute još u Smajlovićkinoj eri, Politika je prošle srede objavila istoimeni dodatak na dvanaest strana koji sam pažljivo pročitao - od korica do korica.

Štono se kaže - da bih nakon čitanja po ko zna koji put zaključio da se srpskom jeziku crno piše ukoliko nastave da ga "čuvaju" Politika i njeni populistički jezikoslovci.

Pre nego što zađem u sitnija crevca dužan sam napomenuti da jezici, uključujući i srpski, zbog same svoje prirode uopšte ne mogu biti "ugroženi", a da je tome tako svedoče latinski i starogrčki koji su - uprkos tome što se vode kao "mrtvi" - i dan-danas življi i izražajniji od takozvanih živih jezika.

Sledstveno je i srpski jezik netaknut, nevolja je u tome što ogromna većina Srba ne ume (niti se trudi) da ga pravilno govori, a još manje da njime suvislo piše i to jeste veliki problem, ali Srba i Srbije, a ne srpskog jezika. Nastanku tog problema mnogo su doprinele ovdašnje populističke politike (a bogme i populističke lingvistike), krajnje neprijateljski raspoložene prema visokoj kulturi, a sklone primitivnom jezičkom izrazu razumljivom - kako to u uvodnom članku postavlja G. Aničić - "i pastiru i akademiku", što je - cinik bi rekao - dovelo do toga da se na kraju izgubila svaka razlika između čobana i akademika.

Kao i populističke politike i populističke lingvistike krivicu uvek vide na nekom drugom mestu, nikada u sebi i oko sebe, pa tako i pomenuti Aničić za žalosno stanje izgovorene i pisane reći i ćirilice u Srba optužuje najpre Jugoslaviju, a potom "nove državice nikle na njenim razvalinama", od kojih svaka "ima svoj jezik" nazvan - viđi de vraga - "po imenu zavičaja". A zašto? "Samo zato da novonastali jezik ne bi bio srpski".

Uprkos dobroj volji ipak ne vidim - kao što se u Srbiji za antisrpskog SFRJotovog vakta u javnoj upotrebi praktično nije mogla videti latinica - na koji to način odmetnuti jezici nanose štetu srpskom jeziku, manj' ako se pod štetom ne podrazumeva smanjenje broja govornika koji - paradoksalno, uprkos žestokom antisrpstvu - nastavljaju "svojatati srpske pisce" i "njihova dela". Podrazumeva se - glagolji Aničić - "i prepisivanje srpske gramatike".

Logično je da iz takvog budžaklijsko-politikantskog razmišljanja i takve "brige" o jeziku na kraju proizađu biseri beslovesnosti poput sledećeg citata "iz Aničića", dvaput ga pročitajte: "Naši muslimani, novi narod, proizvod Brozove revolucije, raspadom SFRJ prestali su da budu narod i sada su to Bošnjaci. Ne branimo im, ali nisu promenili samo svoje ime, nego sad više ne govore srpski, nego bošnjački!" Ima li današnja kolumna naravoučenije? Ima, još kako. Ako srpski jezik i ćirilicu budu nastavili da čuvaju Aničić & Co, skorih ćemo se dana sporazumevati znakovnim jezikom za gluvoneme, a dopisivati se Morzeovom azbukom. 



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: