Dok je Rade, bit će i rata!

Umjesto ministra branitelja Tomislava Medveda, kojemu je Rade Šerbedžija uputio otvoreno pismo, oglasio se hrvatski novinar i publicist Ante Gugo, koji je u novoj epizodi serijskoga javnog linča optužio velikoga glumca da "Domovinski rat održava na životu"…

Rade je, naravno, Šerbedžija, a rat je – znate već – Domovinski.

A krilatica iz naslova, koja ratu jamči da će potrajati koliko i Rade, sažetak je munjevitoga odgovora na Šerbedžijino otvoreno pismo ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu.

Ali Šerbedžiji nije odgovorio ministar koji je 10. studenoga kabinetskim priopćenjem »najoštrije osudio« izjave koje veliki glumac nikada i nigdje nije izgovorio.

Nije Tomislav Medved ovaj put reagirao žurno i ažurno kao prije petnaestak dana, kada mu se obratio Šerbedžijin odvjetnik Čedo Prodanović s demantijem navodnih izjava što ih je kabinet ministra, bez provjere autentičnosti, odlučio »najoštrije osuditi«. I kada je ministru sugerirano da nepravedno i »najoštrije osuđeni« čovjek zaslužuje ispriku njegova Ministarstva.

Umjesto isprike, Medved je Prodanoviću službeno odbrusio kako Šerbedžijino demantiranje »može i ne treba biti vjerodostojno«, te poručio kako je – s obzirom da njegov klijent »nije reagirao na izjavu objavljenu u Slobodnoj Dalmaciji« – Ministarstvo hrvatskih branitelja »smatralo potrebnim izdati priopćenje«.

Sada pak – kada ga je Šerbedžija osobno podsjetio da, usprkos tome što mu je Prodanović dostavio i transkript i audiosnimku s press konferencije u Beogradu koji potpuno demantiraju njegove izjave iskonstruirane u srpskim medijima, ni do dana današnjega nije niti njegovu odvjetniku, niti hrvatskoj javnosti obznanio da je svoju »najoštriju osudu« donio na temelju netočnih navoda – Medved ne smatra potrebnim izdati nikakvo priopćenje.

Jer čemu žurba, kad se u međuvremenu nije dogodilo ništa vrijedno ministrova priopćajnog angažmana?

Ništa osim što je hajka na Šerbedžiju dosegla sumanute razmjere, pa tako neke braniteljske i domoljubne udruge, stranke i klubovi traže da se u progon uključe i Ministarstvo unutarnjih poslova, od kojega se očekuje da »zbog ozbiljne ugroze sigurnosti« zabrani Šerbedžijin koncert u »Lisinskom«, i Državno odvjetništvo od kojega se zahtijeva da »protiv gospodina Rade Šerbedžije pokrene kazneni postupak uz izricanje zabrane njegovog javnog djelovanja na području Republike Hrvatske u dužem vremenskom periodu (najmanje 5 godina)«.

Ništa osim što se udruge proistekle iz Domovinskog rata pozivaju da potpišu peticiju za izgon Teatra Ulysses s Brijuna, e kako taj – kako ga poslovično maštoviti nacionalistički kultur-tregeri nazivaju – »teatar bratstva i jedinstva« tamo više ne bi priređivao »kulturna događanja od Vardara pa do Triglava«.

Umjesto ministra Medveda, Šerbedžiji je odgovorio hrvatski novinar i publicist Ante Gugo, kojega neki portali tituliraju i »savjetnikom za medije predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića«. On pak – budući da ne vjeruje Šerbedžijinoj »slatkorječivosti« i »tvrdnjama da je mirotvorac« – inzistira da prozvani glumac svoje mirotvorstvo dokaže javnim imenovanjem agresora.

»Naime, mirotvorci završavaju ratove, a Vi ovaj naš, hrvatski, obrambeni, koji ponosno zovemo Domovinski rat održavate na životu. Naime, da bi rat bio završen, agresor mora biti poražen, a da bi se to dogodilo, mora biti savršeno jasno tko jest agresor«, dijeli Gugo Šerbedžiji lekcije iz pacifizma. I otkriva mu da je taj rat napokon mogao biti okončan prije nekoliko dana, samo da je Šerbedžija iskoristio »mirotvornu« ponudu Tihomira Ladišića da odgovori na pitanje o agresoru.

»Da ste tada rekli tko je bio agresor u Domovinskom ratu, vjerujem da više nikad nitko ne bi posumnjao u to da iskreno prihvaćate Hrvatsku kao svoju domovinu«, poručio je hrvatski novinar i publicist glumcu koji je u hrvatskoj kulturi ostavio preveliki trag. Glumcu koji je u toj kulturi toliko doma da ga ni veći Hrvati od Guge iz nje ne mogu izbrisati niti ga ucjenjivati domovnicom ili nekim drugim certifikatom »iskrenog prihvaćanja Hrvatske kao svoje domovine«.

Čak i da nikada nije izjavio – a jest, i to u srpskim medijima – da je rat vođen na teritoriju Hrvatske, da su hrvatski gradovi bili bombardirani i da se narod branio od Miloševićevih tenkova, Šerbedžija nije dužan odgovarati na Gugina, niti na bilo čija, ucjenjivačka pitanja.

Uostalom, zašto Gugo – koji je u srpnju 2004. napisao da je »presuda generalu Norcu presuda hrvatskoj nezavisnosti« – ne traži da se o naravi Domovinskog rata izjasne bivši državni odvjetnik Republike Hrvatske i bivši ministar pravosuđa, koji su, eto, baš na tom procesu, kada je navodno »presuđeno hrvatskoj nezavisnosti«, svoga klijenta osuđenog za ratne zločine branili tvrdnjom da se »srpska pobuna u RH mora gledati kao građanski rat u RH, a kao takva nikako se ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija«?!

I zašto Gugo ne zapita samoga sebe zbog čega je hrvatsku nezavisnost izjednačio s ratnim zločinom? Nešto slično nikada nije izjavio čak ni onaj Šerbedžija kojega cipelare nacionalistički pacifisti, i hrvatski i srpski. I kojega bi – kako su krenuli – mogli proglasiti najvećim ratotvorcem na prostorima bivše Jugoslavije. Ma šta najvećim?! Jednim i jedinim!

I onda lijepo potpisati mir.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: