Grmojini spinovi, temelj vjeromostojnosti

Kako je veleumna konstrukcija Nikole Grmoje da je javno istaknuta kandidatura Mostove saborske zastupnice Ivane Ninčević-Lesandrić za gradonačelni-cu Splita bila »čisti spin« raskrinkana kao bijedna laž…

Sjetit će se saborska zastupnica Ivana Ninčević-Lesandrić od koga je, kada i kojom prigodom čula sljedećih nekoliko rečenica: »Most je u hrvatsku politiku uveo pojmove koji su do sada hrvatskim političarima bili potpuno nepoznati – transparentnost, etičke standarde i dosljednost. Ono što mi nazivamo političkim standardima i što tražimo od hrvatskih političara, oni nazivaju ucjenama. To nisu ucjene. To je zdrav razum.«

Sjetit će se da je te neskromne ocjene o povijesnim zaslugama Mosta za uvođenje novih standarda u hrvatsku političku kulturu čula 28. kolovoza ove godine, iz usta Nikole Grmoje, utemeljitelja Mosta nezavisnih lista. Kao što ih je mogao čuti svatko tko se te večeri zatekao u Makarskoj, na predstavljanju mlade solinske poduzetnice Ivane Ninčević-Lesandrić i još nekolicine Mostovih kandidata na izvanrednim parlamentarnim izborima u X. izbornoj jedinici.

Točno tri mjeseca kasnije, 28. studenoga, saborski zastupnik Nikola Grmoja predstavio je saborsku zastupnicu Ivanu Ninčević-Lesandrić kao Mostovu kandidatkinju za splitsko-dalmatinsku županicu, što samo po sebi ne bi zahtijevalo nikakav komentar, da istoimena gospođa samo dva dana ranije nije bila predstavljena kao – kandidatkinja Mosta nezavisnih lista za gradonačelnicu Splita.

»Ponosna sam što mi je pružena prilika u kampanji za gradonačelnicu, Split je uz Solin moj grad koji se danas, nažalost, nalazi u vrlo lošem stanju, a ima neizmjerno velik potencijal. Želim to promijeniti«, kazala je Ivana Ninčević-Lesandrić novinarki Aniti Belak-Krile u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, objavljenom u subotu, 26. studenoga.

Na novinarsku opasku kako će joj »Splićani zamjeriti da želi biti gradonačelnica grada u kojem ne živi«, tadašnja je Mostova kandidatkinja za nasljednicu Ive Lole Baldasara spremno odgovorila: »Solinjanka sam s adresom u Splitu, gdje sam i provela velik dio svog života. Zašto bi mi netko zamjerio što sam Solinjanka? Pa više sam ja u Splitu živjela nego neki dosadašnji kandidati, pa čak i gradonačelnici. Uostalom, poanta je u osobi koja može ovaj grad transformirati u centar Mediterana kakav zaslužuje biti. Pitam vas što je važnije: porijeklo ili životno i radno iskustvo od SAD-a do Europe, obrazovanje, kao i dosadašnji rezultati u sektoru poduzetništva?«

Splitski kampanilisti, međutim, nisu stigli pošteno ni zagrintati na potencijalnu poteštaticu koja stiže s desne obale Jadra, jer im je gušt pokvario – Nikola Grmoja. Mostovac »od kolina« je u ponedjeljak uvečer zgranutom novinaru Slobodne Dalmacije otkrio da je Lesandrićkina kandidatura za gradonačelnicu Splita bila »čisti spin«, iz čega proizlazi da je i njezin kandidacijski intervju, objavljen u istom listu dva dana ranije, bio čista podvala kojom su Mostovi spin-makeri od čitatelja pokušali napraviti čiste budale.

»Ivana nikada nije bila opcija za gradonačelnicu Splita, najavu njezine kandidature iskoristili smo samo kako bismo je dodatno ispromovirali i predstavili kao novo lice hrvatske politike. Ona ide u bitku za Županiju i sučelit će se s HDZ-ovcem Zlatkom Ževrnjom«, pohvalio se Grmoja najnovijim Mostovim uspjehom u čistom zajebavanju naivne javnosti.

Neka bi mu budala možda i čestitala na tom zajebu, samo da se Mostov osnivač uspio predstaviti sposobnijim spin-maherom iliti vještijim lažljivcem nego što jest. A da i Grmojina veleumna konstrukcija o spinu bude raskrinkana kao bijedna laž pripomogla je – makar i ne htijući – sama Ivana Ninčević-Lesandrić, otkrivši još iste večeri u izjavi za tportal zašto je zapravo tako naglo prekinula tek započetu kampanju za gradonačelnicu Splita.

»Intervju je već otišao u tisak kad smo saznali da zapravo neću imati prebivalište u Splitu u trajanju od šest mjeseci, što je potrebno za kandidaturu za gradonačelnika. A to u principu i nije bio problem, jer je dosta kolega smatralo da trebam ići u bitku za Županiju. Pa smo se pritajili na dan-dva da malo dignemo prašinu kad je već otišlo van, jer je PR tim smatrao da nije ni loše da se medijski malo promovira moja kandidatura tih nekoliko dana. Ispalo je nespretno, a na kraju čini se da mi je i suđeno – bitka za župana mi je osobno draža zbog mog Solina.«

Pa kad već Grmoja nije zaradio čestitke, jer se ispostavilo da je njegov spin o spinu još prozirniji od onoga što je proglasio spinom, vrijedi čestitati barem mladoj i poduzetnoj Ivani Ninčević-Lesandrić, bivšoj solinskoj HDZ-ovki i jednako bivšoj Mostovoj kandidatkinji za splitonačelnicu.

Vrijedi joj čestitati zato što je – pristankom na pritajivanje i puštanjem da se diže prašina u cilju promoviranja njezine ustvari nepostojeće kandidature – pokazala kako se brzo može ovladati svim onim donedavno nepoznatim pojmovima što ih je Most uveo u hrvatsku politiku: transparentnošću, etičkim standardima i dosljednošću.

Pa je transparentnost kada se pritajiš, pa je etički standard kada puštaš da se dizanjem prašine sakrije laž, pa je dosljednost kada se u subotu biračima prodaješ za gradonačelnicu, a već u ponedjeljak preprodaješ za županicu.

I kad sve to zbrojiš, dobiješ – vjeromostojnost.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: