Kako je Kolinda postala Milka i Dorina

Dok su se umni HDZ-ovci Davorin Mlakar i Gordan Jandroković razmetali svojim grandioznim neznanjem, nisu ni slutili kako time pripremaju teren da predsjednička kandidatkinja njihove stranke postane predmet ismijavanja…

Koje li je hrvatske novine ove subote najprije otvorila HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović? Da li Jutarnji list u kojemu ju je stranački šef Tomislav Karamarko nahvalio kao »integralnu političku osobnost koja najbolje sama predstavlja i identificira i sebe i stranku«, ne propustivši pritom naglasiti i kako svi u stranci, na čelu s njim, rade na tome da njihova kandidatkinja ostvari cilj i na izborima porazi Ivu Josipovića? Ili Slobodnu Dalmaciju gdje je već na naslovnoj stranici mogla vidjeti senzacionalne rezultate tog stranačkog timskog rada? 

Udarna priča u tom broju splitskoga dnevnika objavljena je pod naslovom »Josipović je hladan, a Kolinda nam je pjevala: 'Ja sam tvoja čokolada'« i s potpisom Danka Plevnika, dva dana nakon što su Davorin Mlakar i Gordan Jandroković gospođi Grabar Kitarović pomogli tako što su na saborskoj sjednici i na konferenciji za novinare prozvali njezina protukandidata Ivu Josipovića za dilanje dokumenata i prodaju državnih tajni Republike Hrvatske svojedobnom ambasadoru svojedobne državne zajednice Srbije i Crne Gore u Zagrebu, Radivoju Cvetićaninu.

Pozvali su se pritom Kolindini pomagači na dnevničke zapise rečenoga diplomata, publicirane još prije dvije godine u knjizi »Zagreb Indoors«, vjerojatno i ne sluteći da bi na 720 stranica te knjige moglo biti otisnuto i još ponešto osim one jedne rečenice od 13 riječi – »Doneo mi je svoju uobičajeno debelu hrestomatiju suđenja i presuda za ratne zločine.« – a koja se odnosi na Ivu Josipovića u čijem je društvu autor ručao u zagrebačkom restoranu »Vinodol« 22. svibnja 2007.

Mašući citatom iz knjige koju možda nisu ni čitali, Mlakar i Jandroković nisu samo naletjeli na volej aktualnome predsjedniku koji ih je ismijao kao posljednje neznalice, neupućene čak i u značenje pojma »hrestomatija«, već su razmećući se svojim grandioznim neznanjem uradili sve što je u njihovoj intelektualnoj moći da i Josipovićeva izazivačica postane predmet ismijavanja.

Povlačeći Josipovića za hrestomatiju, uspjeli su Danka Plevnika potegnuti za uši što ih je napravio na stranicama Cvetićaninove knjige, označujući zapise puno pikantnije od spomenutog ručka u »Vinodolu«, a među njima i pravu kalorijsku bombu – svjedočanstvo o tome kako je ondašnja ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović pozvanim veleposlanicima na brodu od Pule do Brijuna pjevala karaoke verziju posljednjega svejugoslavenskog hita beogradskog VIS-a »Idoli«, onu naslovnu pjesmu s albuma »Čokolada«.

Nadobudno aludirajući da je Josipović Cvetićaninu ispod stola u »Vinodolu« dostavljao partiture s državnim tajnama, Mlakar i Jandroković su Plevniku dali šlagvort da hrvatskom čitateljstvu otkrije slatku tajnu koja se pune dvije godine kiselila u knjizi srpsko-crnogorskog ambasadora.

Sada kad je i ovdašnje općinstvo napokon doznalo kako je današnja HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu države uveseljavala diplomatski kor milozvučno kantajući »Ti si moja čokolada / ja sam tvoja čokolada / i da nemaš onog gada / ja bih te ljubio…«, i predizborna kampanja postaje slađa.

A s Kolinde Grabar Kitarović se – indirektnom zaslugom njezinih stranačkih pomagača – najzad skida ona blesasta etiketa Barbike koju joj je nalijepilo, po jednima obavještajno podzemlje, a po drugima pantovčačko udbaško nadzemlje.

Zahvaljujući HDZ-ovu neobaviještenom prizemlju, biračko je tijelo više neće poistovjećivati s turbopopularnom lutkom, već će se – dok mu jezik ne utrne i dok ga zubi ne zabole – sladiti i naslađivati novim nadimcima kojima će svatko prema svome ukusu kititi izbornu uzdanicu zasad najbrojnije hrvatske stranke.

Bit će tako Kolinda Grabar Kitarović što god poželite: i Milka i Dorina, i Čoksa i Toblerone, i Chocobella i Choco Banana, i Idila i Alnatura, i Kit Kat i Cipiripi, i Roshen i Merci, i Braco i Seka… Bit će i mliječna i šećerna, i za jelo i za kuhanje, i bijela i crna, i 70-postotna i 99-posto kakaotična, noir absolu…

Pa će joj se valjda u predstojećoj kampanji osladiti da i svojim biračima zapjeva pjesmu kojom je u brijunskom akvatoriju razgalila srca stranih diplomata, očekujući da će to ostati među njima a ne završiti među koricama: »Ti si moja čokolada / ja sam tvoja čokolada / i da nemaš onog gada / ja bih te ljubio…«



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: