Kolinda, nacija, emancipacija

Može li predsjednica Republike utjecati na »političku emancipaciju« Bosne i Hercegovine dok pojedini tamošnji svećenici – za nevolju: katolici i Hrvati – odbacuju nacionalizam koji se u Hrvatskoj inače naziva "jedinom aktivnom pacifističkom snagom današnjice"

U zemlji gdje se Radu Šerbedžiju proglašava »lažnim mirotvorcem« koji »produžava ratnu agoniju«, ne bi bilo neobično da se istinskim pacifistom proglasi svećenik koji je uz fotku s optuženikom za ratne zločine na Facebook-profil posadio evo ovakav mirnohuškački post:

»Tko got misli da je rat gotov, u zabludi je. Tko got misli da rat ikad prestaje, naivan je kao što samo Hrvat zna biti. Mir kakav Hrvatska živi je samo uspavanost vlasti dok joj se temelje potkapa. Samo spavaj narode. Šta te briga. Samo ne daj da nas itko budi. Šta nas briga za temelje opstojnosti. Za dijasporu. Za natalitet. Za kulturu. Za sela, za komunističke zločine, za Vukovar i branitelje. Pustite nas da spavamo. Dok nas lanci ropstva ne probude.«

Pored tako mirohlepnih duhovnika, posve je normalno da se i hrvatski dnevni list u vlasništvu jedne katoličke medijske zaklade uključi u nove mirotvorne trendove pa da u hvalospjevu buđenju nacionalizma na Zapadu objavi kako »nacionalizam danas znači samo jedno – želju za mirom i normalnim životom«, te da je »nacionalizam jedina aktivna pacifistička snaga današnjice«. Amen.

A kad je već takvo stanje duha u zemlji Hrvatskoj, koja se sa Srbijom natječe za titulu najvjerodostojnijega garanta mira na jugoistoku Europe, kako li je tek u onoj zemlji koju predsjednica Republike Hrvatske, za potrebe američke militarne publicistike, naziva »najvećom sigurnosnom prijetnjom u regiji«, jer em je »nestabilna«, em nije »u potpunosti politički emancipirana«?!

Tamo, u toj Bosni i Hercegovini, evo samo što nije buknuo novi rat, budući da pojedini svećenici javno propovijedaju svoju nepomirljivost s ideologijom koju mirotvorci po hrvatskim medijima nazivaju »jedinom aktivnom pacifističkom snagom današnjice«.

Jedan od tih bosanskih svećenika tako kaže kako je »od presudne važnosti da se ljudi vjerom ne dijele, jer ćemo doći, u uzavreloj nacionalnoj euforiji, do međusobnog istrebljenja«. I veli još kako se »po vjeri razlikujemo, a zagrižene nacionalne ideologije hoće da se vjerom dijelimo«.

Ne, to nije sve. Ne suspreže se taj svećenik ni od ovakvih huljenja: »Naša perestrojka se svela na kontrarevoluciju i na sasvim anakrone nacionalizme. Samoupravni socijalizam brzopleto je zamijenjen trostrukim plitkim nacionalizmom i diletantizmima. To što su tri nacionalizma, ne znači više demokracije nego troskok u zlo i neizvjesnost.«

A ne krije ni svoju povezanost s inozemnim faktorima koji podržavaju njegovo rovarenje protiv nacionalističkih usrećitelja: »Jedan stari franjevac, prijatelj Adenauerov mi je uvijek govorio: Nemoj se raspravljati s nacionalistima, oni nemaju čula za argumente, inače ne bi ni bili nacionalisti kad bi ga imali.«

Što je najgore, skovao je i pakleni plan koji izravno podriva temelje nacional-pacifizma. Ispričavam se kleronacionalistima koji će i samo citiranje tog plana shvatiti kao atak na svoj etnokonfesionalni identitet: »Kao prvo: nužno je Aja Sofiju u Istanbulu pretvoriti funkcionalno u bogomolju svih triju religija. Svakoga petka u podne ona mora dopustiti džumu, petkom uveče šabat, u subotu uveče katoličku misu, u nedjelju liturgiju, a u ponedjeljak bila bi stavljena na raspolaganje turistima sve do petka. Slično, treba i džamiju Al Aksu pretvoriti u hram molitve jednom te istom Bogu. Tako bi se skinula bremena stoljeća i dala nada budućim pokoljenjima.«

Predsjednica Republike Hrvatske će u pripremi akcijskoga plana za emancipaciju Bosne i Hercegovine svakako morati povesti računa i o ovakvim pojavama. Tim prije što se u predmetnom slučaju radi o Hrvatu i katoliku, fra Marku Oršoliću. I tim ponajprije što njegov primjer nije usamljen.

Jer evo posljednjih se dana pronijela vijest da je sarajevski multireligijski zbor-hor-kor »Pontanima« – koji se hvali njegovanjem svjetovne i duhovne muzike svih konfesija u BiH – u Parizu dobio posebno priznanje Fondacije Chirac za doprinos miru. Budući da je isti zbor-hor-kor ove godine nagrađen i u Dohi, i to za međureligijski dijalog, postoje osnovane sumnje da »Pontanima« ne predstavlja samo muzički fenomen, nego i ozbiljnu prijetnju nacionalizmu kao »jedinoj aktivnoj pacifističkoj snazi današnjice«.

O tome, između ostaloga, svjedoče i ove riječi svećenika koji je osnovao »Pontanimu«: »Političari uzimaju velike ideje religija i nacija da začepe oči ljudima, da ne vide šta oni rade, dok oni pljačkaju. To je nacionalizam. Političari, umjesto da organiziraju društvo, razbijaju ga da mogu vršiti svoj pljačkaški pohod.«

Pa onda još i ove: »Tko stavlja ljude u ambijent straha je kriminalac, zločinac, bio to religiozni lider, bio papa, bio političar, a vidite koliko se danas u nas, u Bosni, manipulira sa strahom. Hrvati ugroženi u Sarajevu, ovi ugroženi u Mostaru, oni tamo u Banjaluci. Ma svi smo mi ugroženi, nitko nije ugrožen. Onaj tko govori o ugroženosti, tko sije strah u ovoj BiH, to je zločinac.«

Stoga predsjednici Republike Hrvatske, u cilju otklanjanja najveće sigurnosne prijetnje, valja ozbiljno porazmisliti i o pojavama poput tog fra Ive Markovića. I valja joj smisliti što da uopće napravi s tim hereticima iz emancipacijski zaostale susjedne zemlje, koji nikako da povjeruju u nacionalističko mirotvorstvo, a kamoli da ga još i propovijedaju.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: