Kuščevićeva doktrina uredskog tuđmanizma

Izjave o tuđmanizmu kao državotvornoj doktrini i viziji na kojoj trebamo graditi razvoj Hrvatske, te o Tuđmanovoj slici koja zaslužuje biti u svakom državnom uredu, pretvorile su ministra graditeljstva i prostornog uređenja Lovru Kuščevića u junaka kopipejstiranih vijesti…

Evo nam je i Lovro Kuščević dočekao svojih petnaestak redaka slave. I postao – kako se to jezikom infotainmenta kaže – ultimativni junak kopipejstiranih vijesti, ne samo na hrvatskim, već i na srpskim i bosanskohercegovačkim portalima.

Lijeva-desna, Ctrl+C, lijeva-desna, Ctrl+V, i skoro da nema gdje nema Bračanina kojega je Jutarnji list u svom nedjeljnom izdanju predstavio kao »najtvrđeg HDZ-ovca u Vladi Andreja Plenkovića«, i koji je na dužnosti ministra graditeljstva i prostornog uređenja naslijedio samoga sebe.

Djelić intervjua na čiji je termin novinarka Jutarnjeg, zbog ministrove prezauzetosti, čekala dugo, dugo, netom po objavljivanju pretvoren je u nacionalnu i regionalnu vijest s »tuđmanizmom kao doktrinom i vizijom« u naslovu.

»Donijeli ste neke novitete u kabinet. Na zidu su drveno raspelo i slika predsjednika Franje Tuđmana, to je i u susjednoj sobi za sastanke«, primijetila je novinarka rezultate Kuščevićeva programa preuređenja prostorija u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja.

A ministar je iskoristio prigodu da te intervencije u vlastitom radnom prostoru predstavi kao navještenje prostornog i duhovnog preuređenja čitave države, pa je Korani Sutlić u diktafon kazao ono što se s nedjelje na ponedjeljak prometnulo u vijest koja je preletjela katastarske međe i državne granice:

»Držim kako na predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, utemeljitelju RH, moramo stvarati, rekao bih, tuđmanizam kao jednu državotvornu viziju i doktrinu koju treba izučavati i na njoj graditi razvoj Hrvatske. Zaslužan je za stvaranje moje stranke HDZ-a, utemeljitelj je moderne Hrvatske te zaslužuje biti u svakom državnom uredu. Što se tiče raspela, ja sam praktični vjernik, katolik i mislim kako je također primjereno staviti i raspelo kao simbol živog Krista, koje nas čuva od svih zlih utjecaja i iskušenja koja svakodnevno imamo. Pomaže nam u svakodnevnom radu. Utočište.«

Ne znam što su svi oni koji su prenijeli Kuščevićeve riječi razumjeli od tog kopipejstiranog gradiva, ali mene bi, evo, silno zanimalo štošta…

Naprimjer, ima li u tom ministrovom »stvaranju tuđmanizma na predsjedniku dr. Franji Tuđmanu« ičega osim tautologije, a možda i pleonazma? Pa onda: ako se tuđmanizam, kao što veli Kuščević, »mora stvarati«, znači li to da ga sada nema? Ako ga nema, je li ga bilo pa nestalo ili tek treba nastati? Je li nam tuđmanizam u prenatalnoj fazi ili još nije došlo ni do začeća?

Nadalje, kako se to tuđmanizam može stvarati i kao vizija i kao doktrina? Što su snohvatice vizionarstva, a što temelji doktrine? Ako ta vizija treba biti državotvorna, znači li to da i državu – kao što sama riječ koju je Kuščević upotrijebio sugerira – tek treba stvoriti? A ako države nema, na osnovu čega državotvorni ministar godine Gospodnje 2016. prima državnu plaću?

Potom, ako se tuđmanizam kao doktrina tek treba stvoriti, pa onda još i izučavati, kada će se na toj doktrini početi graditi ono što ministar graditeljstva naziva „razvojem Hrvatske“? I koliko će Hrvatska u međuvremenu zaostati u razvoju?

Što se pak Tuđmanove slike, koja »zaslužuje biti u svakom državnom uredu«, tiče – ministar bi se kao zagovornik tuđmanizma trebao zapitati: zavrjeđuje li baš svaki ured da bude urešen portretom prvog predsjednika Republike Hrvatske? Tim prije što su državni uredi među pučanstvom dospjeli na zao glas kao legla uhljeba i niškoristi.

Budući da na fotografiji uz Kuščevićev intervju vidimo kako je njegov ministarski ured ukrašen slikom Franje Tuđmana u bijeloj vrhovničkoj uniformi, samo po sebi se nameće pitanje: hoće li se po zidovima svih državnih ureda vješati ista slika ili će državni dužnosnici i činovnici imati pravo izbora? Pa da naprimjer u Ministarstvu turizma visi brijunski svjetlopis Franje Tuđmana u kupaćim gaćama, a u Središnjem državnom uredu za šport crno-bijela fotka generala Tuđmana kao predsjednika Jugoslavenskog sportskog društva Partizan, snimljenog sa čašom u ruci ispod velikog zidnog portreta Josipa Broza Tita.

No, vratimo se u Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, gdje se Lovro Kuščević dao slikati pored izvješenog Tuđmanovog portreta. I dok vrhovnik drži desnu ruku na srcu, ministar je svoju desnicu zavukao duboko u džep na hlačama. Pa neka sada čitači govora tijela odgonetnu: zar se tako drži do Franje Tuđmana? I je li nam to slika tuđmanizma na kojemu će se graditi razvoj Hrvatske?



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: