Pokoj hrvatskim i srpskim dušama

Zvuči perverzno ali kad naletim na neki tekst o “ustašama”, “četnicima” i “protivljenju Hrvata da Srbi uđu u EU” uhvati me histeričan smijeh. Poželim zapjenušanim dečkima reći, ej, opustite se. Koliko je vrijedno toliko se uzbuđivati dok vam rak grize limfne čvorove? Nikome ništa ne govorim jer sam nitko i ništa.

Bivši tajnik NATO-a lord Robertson rekao je 1999. da su SAD koristile osiromašeni uran u svakom projektilu izbačenom tijekom napada na Jugoslaviju. Oružje obogaćeno osiromašenim uranom službeno se drži oružjem za masovno uništenje. Službeno smo i mi Hrvati i vi Srbi uništeni. UNIŠTENI! U tom kontekstu se meni svaka rasprava o hrvatskom uskraćivanju blagoslova ulasku Srbije u EU čini tragikomičnom.

MI SMO MRTVI. Onako kako su to bili Židovi dok su u Auschwitzu čekali da ih pozovu u komoru gdje će ih “okupati.” Jedna digresija. I Židovi imaju oružje sa osiromašenim uranom i oni su ga upotrijebili. Osiromašeni uran je do sada upotrijebljen u četiri “nuklearna” rata, dva iračka, jugoslavenskom i afganistanskom. Zanimljivo je spomenuti da se pola radioaktivnosti osiromašenog urana gubi za 4,5 milijarde godina.

Ameri znaju što svijetu čine. Praktični su. Osiromašeni uran koji bi morali odlagati doma pretvaraju u oružje pa ga “odlažu” gdje im padne na pamet. Ne samo oni. Tu su i “saveznici”. NATO je priznao da u Jadranskom moru još čuči 130 neispaljenih projektila. Ono što nisu bacili na Jugoslaviju iskrcali su u Jadran jer je osiromašeni uran zapaljiv pa bi se kod slijetanja svaki avion sa takvom bombom pretvorio u buktinju.

Bacajući bombe u Jadran Ameri su zaštitili od požara svoju vojnu bazu u Avianu, spasili život svojim pilotima, a “naše” ribe pretvorili u hranu koju političari žderu u skupim restoranima u Opatiji, na Hvaru ili Dubrovniku kujući planove kako “četnicima” jebati mater. Ne znaju da srčući škampu kliješta svojim limfama, mozgu, testisima, uvaljuju rak. I ne znaju da im se u jajima valja blještava sperma i ne znaju da će ta sperma oploditi blještavo jaje njihove žene i ne znaju da će njihova beba svijetliti u mraku.

Naš trenutačni premijer koji se ovih dana intenzivno bavi Srbijom, ustaškim pozdravom, Rusijom i Ukrajinom jako griješi. Očekuje bebu. Ima malo dijete. Živi na Balkanu, dijelu kugle zemaljske koji će biti dovijeka kontaminiran. Naš je premijer zabrinut zbog statusa hrvatske manjine u Srbiji. Zašto? Ona je jednako ozračena kao što je to srpska većina u Srbiji, srpska manjina u Hrvatskoj i hrvatska većina u Hrvatskoj. Trebao bi brinuti kakve bebe rađaju hrvatske građanke u hrvatskim rodilištima i da li se išta može učiniti raku koji u njima čuči.

Taj visokoobrazovani NATO dečko pojma nema da je samo još jedan u nizu balkanskih nositelja raka koji galopom marširaju prema smrti. Bolest od koje boluje on, njegova djeca i svi njegovi ima ime, zove se “balkanski sindrom.” Opušteni mrtvac u skupom odijelu vjerojatno zna da osiromašeni uran milijunima godina uništava sve što takne. Zašto od nas čuva “tajnu” koja je u “civiliziranom svijetu” opće mjesto? “Civilizirani svijet” dobro poznaje osiromašeni uran jer ga pretvara u bombe kojima “civilizira” nas divljake.

Neke od nas uznemirava bivši hrvatski ministar kulture, majušni ustaša kome treba sve oprostiti jer je mrtav. Uznemiravaju nas “četnici” kojima treba sve oprostiti jer su mrtvi. Uznemirava nas crvena zvijezda, ušato U, šajkača, srp i čekić, šubara, ulazak u EU, spomen-ploče, spomenici…

Pomirimo se. Zagrlimo se. Grijmo jedni druge osiromašenim uranom koji kola hrvatskim i srpskim žilama. Svi mi starci, ljudi u najboljim godinama, djeca, nerođene bebe, sve mi ustaše i svi vi četnici u spokoju sačekajmo da nas pojede ono što nas već gricka, grize ili ždere. Mi Hrvati i vi Srbi moramo shviti da smo braća po svjetlu koje ćemo isijavati i kad nam istrune posljednja koščica.

U to ime oprostimo mi vama grijehe srpske a vi nama grije hrvatske. Nakon ovog rata zaista možemo biti milosti puni. MI SMO MRTVI.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: