Hrvatska nikad nije bila nesamostalnija

Iako je Hrvatska formalno samostalna, njezina politika nikad nije bila nesamostalnija, pogotovo u usporedbi s Tuđmanovom Hrvatskom, a vjerojatno i sa socijalističkom Hrvatskom, koja je u okviru Jugoslavije uživala veću samostalnost nego što je Hrvatska danas uživa u okviru EU-a

Točno je da je ulaskom u NATO i Europsku uniju, barem na formalnoj razini, Hrvatska ostvarila svoje glavne strateške ciljeve, deklarirane na početku hrvatskog puta u neovisnost početkom devedesetih. No, opravdava li taj uspjeh ovoliku količinu samohvale kakvoj nismo svjedočili još od proslave ulaska Hrvatske u EU u ljeto 2013.? Je li Hrvatska doista tako uspješna kao što bismo to mogli zaključiti iz slavljeničkih govora ovih dana? Je li neovisna Hrvatska stvarno ostvarila "nevjerojatna postignuća" i igra li ključnu ulogu u jugoistočnoj Europi, kao što je to jučer u Zagrebu uvjeravao predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk?

Hrvatska, dakako, jest članica EU-a i NATO-a, no daleko od toga da je time riješila sve svoje vitalne probleme. Hrvatska se nije dobro pozicionirala u Europskoj uniji, niti je dobro iskoristila svoje članstvo u europskoj obitelji, kako zbog vlastitih slabosti tako i zbog krize u samoj Uniji. Osim toga, integracija Hrvatske u EU nije dovršena, jer još nismo pristupili schengenskoj zoni i eurozoni, tako da je Hrvatska de facto drugorazredna članica EU-a, a čini se da će, s obzirom na trenutačne procese u EU-u i sukobe sa Slovenijom, koja bi lako mogla blokirati hrvatsko pristupanje Schengenu, tako i ostati još dulje vrijeme.

Igra li Hrvatska "ključnu ulogu" u jugoistočnoj Europi? Naravno da ne igra. Baš naprotiv, Hrvatska je upravo na tom području propustila priliku kojom se mogla puno bolje pozicionirati i u EU-u. Hrvatska vanjska politika, naime, nije iskoristila svoju stratešku prednost u odnosu na ostale zemlje EU-a – dubinsko poznavanje ove turbulentne regije – niti se uspjela pozicionirati kao posrednik između EU-a i jugoistočnog susjedstva, i to uglavnom zbog ideoloških predrasuda i politikantskih interesa, a na štetu dugoročnih interesa zemlje. Iako je Hrvatska formalno samostalna, njezina politika nikad nije bila nesamostalnija, pogotovo u usporedbi s Tuđmanovom Hrvatskom, a vjerojatno i sa socijalističkom Hrvatskom, koja je u okviru Jugoslavije uživala veću samostalnost nego što je Hrvatska danas uživa u okviru EU-a.

Hrvatska je bila iznimno uspješna kada je riječ o osamostaljenju i borbi za diplomatsko priznanje, dok je u skoro svim ostalim ključnim pitanjima, kao što je borba za blagostanje, demokratizaciju i temeljne civilizacijske vrijednosti, Hrvatska ozbiljno zakazala.

Dok ustaška ploča još stoji u Jasenovcu, premijer Andrej Plenković govori o potrebi suočavanja s prošlošću, iako nismo sigurni podrazumijeva li to i suočavanje s činjenicom da je prvi predsjednik Franjo Tuđman, kojeg se ovih dana nekritički slavi i veliča, Hrvatsku pretvorio u karikaturalnu demokraturu, osobito u drugoj polovici devedesetih, odvevši zemlju u izolaciju i udaljivši je od EU? Ili ćemo biti "uspješniji" ako te činjenice ipak zabašurimo, kao što je predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović još jednom s nepodnošljivom lakoćom zabašurila činjenice kada se pohvalila da se i ona kao hrvatska diplomatkinja borila za diplomatsko priznanje Hrvatske, iako je, barem prema onome što smo dosad znali, u diplomaciji počela raditi tek 1993. godine, kada je bitka za diplomatsko priznanje uglavnom već bila završena?



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: