Al-Kaida u Omišu

Na omiškoj rivijeri nije zabilježeno civilnih žrtava, pouzdani Osprey, hvala dobrom Allahu, nije se srušio, a CIA je prikupila i izvanredno važne obavještajne podatke: u Omišu nema alkara, tamo su omiški gusari, a alkari su u Sinju. I ne, alkari nisu pripadnici Al-Kaide. U Sinju nema Al-Kaide, tamo je HDZ

      Prošlog ponedjeljka oko osam sati navečer našu je malu rivijeru trgnula jeziva grmljavina kakvu nitko nikad pod omiškom Dinarom dotad čuo nije. Uplašeni stanovnici Omiša i okolnih mjesta tjerali su djecu u kuće, babe su se krstile, a oni hrabriji što su oprezno izvirivali kroz prozore mogli su vidjeti tek jarku, zasljepljujuću crvenu svjetlost što je golemom brzinom preletjela svega nekoliko metara iznad krovova i nestala u gluhoj zimskoj noći. Još dugo te večeri zavijali su prestravljeni psi, mrmorile su babe s krunicama u rukama i zvonili kućni telefoni, ni o čemu drugom nije se po malim mistima naše rivijere pričalo nego o zastrašujućoj vanzemaljskoj letjelici i jezivoj grmljavini kakvu nitko nikad pod omiškom Dinarom dotad čuo nije.

I ostalo bi u narodnoj predaji našega kraja zapamćeno kako je u ponedjeljak iz legendarnog potopljenog grada Pelegrina pod virovima Vruje izletjela ona mitska bijela kočija s dva krilata konja, da Slobodna Dalmacija par dana kasnije nije objavila kako neidentificirani leteći objekt što je nadigao paniku nad Omiškom rivijerom pripada – američkoj avijaciji. Bijela kočija s dva krilata konja ispala je tako heliplane Osprey V-22, višenamjenski hibridni zrakoplov čija ga dva snažna motora brzom i jednostavnom rotacijom pretvaraju u helikopter. Dalmatinske gradiće nisko je pak nadlijetao u sklopu združene američko-hrvatske vojne vježbe, što se tih dana održavala u zrakoplovnoj bazi Zemunik kraj Zadra.

‘Ovaj model Ospreya posebno je optimiziran za ubacivanje specijalnih snaga u neprijateljsku pozadinu ili za protuterorističku borbu. Sasvim je izgledno da su prilikom vježbi, tijekom kojih su zabilježeni niski preleti Ospreya iznad dalmatinskih naselja, simulirane upravo neke od takvih vrsta operacija’, objasnio je vojni analitičar Slobodne Dalmacije kako je naša mala rivijera, eto, za potrebe Pentagona glumila Afganistan, Irak ili neko drugo propulzivno istočno tržište američke demokracije. Nakon čega nas je drugi jedan ekspert umirio objasnivši kako su niski letovi Ospreya potpuno sigurni za lokalno urođeništvo.

‘Takvi preleti jesu opasni, ali ne u onolikoj mjeri koliko se misli’, odmahnuo je u Slobodnoj Dalmaciji vodeći hrvatski stručnjak za zrakoplovne nesreće. ‘Hrvatska je članica NATO pakta i moramo biti svjesni da će ovakvih situacija biti sve više, pogotovo za vrijeme vojnih vježbi. No, svakako moram napomenuti da su ti piloti vrlo vješti, radi se o vrhunskom vojnom kadru koji prije leta satima pregledava svaki najsitniji detalj terena koji će prelijetati, i vrlo je mala mogućnost njihova pada.’

Istog dana, umireni saznanjem kako su američki višenamjenski zrakomlati Osprey V-22 potpuno sigurni za afganistanske, iračke i hrvatske domoroce, pročitali smo i izvještaje svjetskih novinskih agencija o detaljima nedjeljnog napada američkih elitnih specijalaca na šefa Al-Kaide za arapski poluotok Kasima al-Rimija i njegovu bazu u Jemenu, prve vojne operacije američke vojske pod zapovjedništvom novog predsjednika Donalda Trumpa, koji ju je odobrio već devetog dana svoga mandata – samo dan prije pojave američkih Ospreya nad omiškom rivijerom.

Spektakularna operacija naših vjekovnih saveznika u dalekom Jemenu završila je, razumije se, potpunom katastrofom: ne samo da Kasim al-Rimi nije ni ubijen ni uhvaćen, ne samo da nije zarobljen nijedan džihadist, ne samo da je ubijeno najmanje petnaest civila, žena i djece, među kojima i jedna osmogodišnja djevojčica, ne samo da je u akciji poginuo i jedan marinac – prva američka žrtva Trumpova historijskog zaokreta od intervencionističke politike svojih prethodnika – nego se, nakon što joj je otkazao motor, srušila i jedna od dvije skupe letjelice što su sudjelovale u izvlačenju američkih marinaca.

Riječ je bila – kako ste pogodili? – o Ospreyu V-22.

Toliko, eto, o ‘vrlo maloj mogućnosti njihova pada’ i ‘vrhunskom vojnom kadru koji prije leta satima pregledava svaki najsitniji detalj terena koji će prelijetati’.

‘Priprema i istraživanje terena na kojem se operacija odvijala bila je minimalna’, istog je dana tako eksperta Slobodne Dalmacije demantirao neimenovani visoki dužnosnik američke vojske, objasnivši za Reuters uzroke debakla nedjeljne akcije i Ospreyeva pada. Nakon čega ne treba biti ni dužnosnik američke vojske ni ekspert Slobodne Dalmacije da se zaključi zašto je već sutradan, u ponedjeljak, američko zapovjedništvo u Zemuniku poslalo marince da još malo vježbaju ‘ubacivanje specijalnih snaga u neprijateljsku pozadinu’, pa s Ospreyem nisko nadlijeću teroristička uporišta oko zloglasnog Omiša. I, jasno, da ga ovaj put vrate u jednom komadu.

Vježba je, kako znamo, u potpunosti uspjela. Na omiškoj rivijeri nije zabilježeno civilnih žrtava, pouzdani Osprey, hvala dobrom Allahu, nije se srušio, a CIA je prikupila i izvanredno važne obavještajne podatke: u Omišu nema alkara, tamo su omiški gusari, a alkari su u Sinju. I ne, alkari nisu pripadnici Al-Kaide. U Sinju nema Al-Kaide, tamo je HDZ.

HDZ su američki saveznici.

Ova simpatična epizoda iz kronike našeg malog mista pokazala je na što je točno mislila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kad je ono za Novu godinu s trotoara ispred Bijele kuće poručila naciji kako je njezin posjet Washingtonu ‘usredotočen upravo na to da se iskoristi ovaj trenutak, i da se Hrvatska pozicionira kao čimbenik koji će doista aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike’. Naravno da će Hrvatska doista aktivno sudjelovati. Bit ćemo doista aktivna scenografija za skupe američke vojne produkcije, i dalmatinski će gradovi – jednako kao što su danas zgodni i jeftini setovi za ‘Igre prijestolja’ i ‘Ratove zvijezda’ – biti tek zgodni i jeftini setovi za uvježbavanje igara prijestolja i ratova zvijezda američke vojske, u Jemenu, Iraku ili negdje treće, da na našim malim rivijerama vježbaju ubijanje arapskih djevojčica. Kako smo to govorili prije trideset pet godina, kad su tamo umjesto američkih komandosa bili sovjetski: ‘Danas u Afganistanu, sutra u vašem stanu.’ Odnosno, na arapskom hrvatskom: ‘Danas u vašem stanu, sutra u Afganistanu.’

Ili pak, na besprijekornom Kolindinom engleskom: ‘Ko vas jebe.’

Kako ide ta simpatična epizoda, zna svatko tko je gledao ‘Naše malo misto’, koje je Miljenko Smoje, nota bene, pisao upravo ovdje, u našem malom mistu na omiškoj rivijeri: ‘Junače vrli, slavon ovjenčani čuvaru neba naše domovine, orle nebeskih visina, u ovemen historijskon času narod Maloga mista priko tebe šaje pozdrave i divjenje neustrašivin čuvariman našega neba, koji vavik bdiju nad našin seliman i gradoviman, moren i brdiman, nad našin njivan i vinogradiman!’ Ne govori to, naime, nadahnuta Kolinda Grabar-Kitarović pred ‘čuvarima našega neba’, NATO-ovim pilotima u Iraku ili Zemuniku: to na početku prve epizode kultne Smojine serije, nazvane ‘Avijatičar’, nadahnuti Načelnik dočekuje iznenadnog gosta, vojnog pilota – jednog valjda od onih što ‘prije leta satima pregledavaju svaki najsitniji detalj terena koji će prelijetati’, pa na kraju svojim avionom prisilno slete kraj nekoga malog mista, u Jemenu ili Dalmaciji, svejedno.

‘U ovemen historijskon času narod Maloga mista priko tebe šaje poruku neustrašivin čuvariman našega neba’, nastavio bi Načelnik na dočeku pilota, samo da je Smoje bio Kolindin satirički kalibar, ‘da je tvoj posjet usredotočen upravo na to da se iskoristi ovaj trenutak, i da se naše Malo misto pozicionira kao čimbenik koji će doista aktivno sudjelovati u kreiranju njihove vanjske politike!’

Narod Malog mista, sjetit ćete se, lijepo je nakon toga ugostio pilota, brinuo se o njemu sve dok avion na kraju nije popravljen, a ‘nebeski orao’ mašući iz kokpita nestao na horizontu. Devet mjeseci kasnije, da skratim priču, supruga načelnika Maloga mista, čestita i poštena gospođa Leticija, rodila je dječaka koji će se voljeti igrati avionima.

To, naravno, za slučaj da još uvijek mislite kako je ono ‘ko vas jebe’ samo retoričko pitanje.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: