Zlatne žlice i gojzerice

Današnji maturanti bez pardona pitaju: Gdje su svi ti pobornici vraćanja obveznog vojnog roka bili '91.? Koliko je njih odslužilo vojsku? Zašto bismo ginuli za one koji u isto vrijeme piju šampanjac i svoju djecu sklanjaju na sigurno? Hoće li ti klinci sa zlatnom žlicom u ustima obuti gojzerice?

Napisao je to Karl Kraus još prije sto godina, u »Posljednjim danima čovječanstva«. U onom prizoru kad se štovatelji ratnohuškačkog Reichsposta na bečkoj Ringstrasse nadmeću u borbenoj retorici.

Pa jedan kaže da su ratovi »žitna polja kreposti i rasadnici heroja«. I da su ratovi »blagoslov ne samo zbog ideala za koje se bore nego i zbog čišćenja što ga donose narodu koji ih vodi u ime najviših dobara«.

A drugi veli da će rat »iznjedriti renesansu austrijskog mišljenja i djelovanja«. I zaziva »kušnju koja čeliči«.

I onda prvi štovatelj Reichsposta pita drugoga: »Jesi li već učinjen borcem?«

»Ma kakvi, razriješen!« – odgovara drugi. Pa priupita: »A ti?«

I dobiva odgovor: »Nesposoban.«

U drugom prizoru, na ulazu u kavanu »Pucher«, ortak pita carskog savjetnika, dok ovaj tumači kako je napad najbolja obrana: »Recite dakle što je s vašim sinom?«

Odgovor carskog savjetnika glasi: »Razriješen, jedna briga manje.«

Splitski maturanti, sto godina nakon Krausovih »Posljednjih dana čovječanstva«, govore o najavljenom uvođenju obaveznog vojnog roka.

Pa jedan kaže: »Znaš onu 'Di si bija deve's'prve?', e, to te ja pitam – gdje su svi ti pobornici vraćanja obveznog vojnog roka bili? Koliko je njih odslužilo vojsku? Koliko njih ima djecu koja se školuju izvan Hrvatske, hoće li ti klinci sa zlatnom žlicom u ustima obuti gojzerice?«

Pa se i drugi pita: »Zašto bi itko od nas bio marioneta u rukama NATO-a? Za koga bismo se borili? Zašto bismo ginuli za one koji u isto vrijeme piju šampanjac i svoju djecu sklanjaju na sigurno?«

Potom treći veli: »Do ratova nikada ne bi došlo da nas vode ljudi koji stvarno skrbe o svojoj djeci, koji stvarno vole svoj dom. Ratovi se vode samo i jedino zbog novca!«

Četvrti će: »Čemu oružje?! Nama treba reforma školstva, a ne priprema za rat.«

A peti: »Otvorite tvornice, a ne vojarne.«

Tako, dakle, mladi ljudi u nas i danas. A odmah ispod teksta s njihovim razmišljanjima, u Slobodnoj Dalmaciji progovara i saborski zastupnik vladajuće koalicije, poznati psihijatar i ratni pomoćnik ministra obrane.

Pa kaže da se obavezni vojni rok mora uvesti, i to u trajanju od četiri mjeseca. Pa tvrdi da se ukidanje vojne obaveze dogodilo kao »posljedica nepromišljenosti, neznanja i prihvaćanja filozofije dodvoravanja djeci i ljudima bez ikakve odgovornosti«.

Pa se pita: »Odakle mladima pravo da od države traže radno mjesto, ako oni to radno mjesto ne žele braniti?« Pa onda još i: »Odakle mladima uopće pravo da kažu da bi u slučaju novog rata sjeli u prvi avion i napustili zemlju?«

I veli uglednik da takvoj djeci »u vojsci treba prezentirati što su sve njihovi očevi i djedovi napravili za ovu državu, da bi oni mogli u njoj uživati«.

U drugim pak hrvatskim novinama jedan kolumnist ovako brani ideju o ponovnom slanju mladeži u vojarne: »Predsjednica je više puta zamisao o kratkom obveznom vojnom roku ponovila u predizbornoj kampanji i – pobijedila.« Pa onda mitraljira frazama o državotvornosti, o komunizmu i o koječemu, što je dosadno čitati i izlišno citirati.

Njegov kolega iz istog Abendblatta je ogorčen kalkulacijama o visokim troškovima služenja vojnog roka, o procjenama prema kojima se ogroman postotak mladih protivi navlačenju odore i nošenju oružja, te o prognozama kako bi novačenje klinaca s upravo položenom maturom moglo nanijeti velike štete hrvatskom gospodarstvu.

Posebno je drugi kolumnist pogođen predviđanjima da bi uvođenje vojne obaveze moglo utjecati na još veći porast iseljavanja mladih iz Hrvatske. Pa uvrijeđeno veli: »A ako bi i bilo onih mladih kojima bi tih nekoliko tjedana obveze služenja u vojsci svoje domovine (a mogu i civilno služiti) čak bio motiv da se isele iz zemlje, onda neka im je sa srećom. Barem će biti jasno na koga zemlja ne može računati ako opet zagusti.«

Tako jetko je to napisano da bi drugi kolumnist Abendblatta prije sto godina zaslužio časno mjesto u Ratnom tiskovnom stanu. Tamo gdje – kako kaže trgovac galanterijom iz Krausova libra – »ulazi tko umije pisati, ali ne želi pucati, pa želi da drugi pucaju«.

Oglasio se naposljetku i aktualni pomoćnik ministra obrane Republike Hrvatske koji je uvođenje obaveznog »temeljnog vojnog osposobljavanja« pokušao opravdati i ponižavajućom primjedbom na račun tobože nesposobne mladeži: »Danas mladi s najobičnijom posjekotinom ne znaju što će.«

Ali već će se naći maturant koji će nadmenom sveznadaru iz Ministarstva obrane odbrusiti: »Kako ne znamo?! Pa ići ćemo mjesec dana u vojsku, da nas naučite dezinficirati ranu i staviti prvi zavoj!«



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: