Budućnost pripada nama

Prije par godina, bauljajući jutarnjim internetom, naletio sam na lijepo senzacionalan naslov: „Kako nas zemljopisne karte svijeta cijeli život lažu“. Ne bih se, jasno, ni osvrtao na naslov sasvim dostojan Zrinke K. i revnih conspiracy-bastersa iz dnevno.hr-a, da je o Zrinki K. i dnevno.hr-u uopće bila riječ.

Međutim, nije: „Kako nas zemljopisne karte svijeta cijeli život lažu“ mrtav je ozbiljan otkrivao „hrvatski popularno-znanstveni portal“ gordog naziva Znanost. Naravno da sam stoga otvorio članak, nestrpljiv saznati što novoga ima reći kartografija naše okrugle i dovršene planete.

I otkrio kako tradicionalna karta svijeta - ona cilindrična projekcija Gerardusa Mercatora iz 1569., „kakvu znamo cijeli život“, i pred kojom generacije učenika do dana današnjeg tupo bulje tražeći Grenland - nije realan prikaz našeg planeta, jer je jebeni Grenland, što na toj karti zauzima pola sjeverne hemisfere, u stvarnosti četrnaest puta manji od Afrike! Kao dokaz ove smjele teze, priložena je i revolucionarna projekcija američkog geografa Johna Paula Goodea, koja segmentiranom mapom svijeta, poput kore oljuštene naranče, pruža mnogo realniji prikaz veličine i oblika kontinenata.

Točno sam osjećao kako mi pod zaliscima niču lijepe, sive magareće uši. Ne znam, naime, čiji nas to „cijeli život zemljopisne karte svijeta lažu“, ali znam da moj nije: davno prije interneta, u mraku socijalističkog školstva, ta stvar – to, naime, da klasična karta svijeta na ploči pred razredom nije vjeran prikaz Zemljine površine – bila je samorazumljiva i podrazumijevajuća, dovoljna za tricu iz zemljopisa u petom razredu osnovne škole. John P. Goode svoju je „oljuštenu naranču“ predstavio još 1923., i članak o tome u kakvoj popularno-znanstvenoj reviji bila bi jednako glupa ideja kao, recimo, zanimljivi kuriozitet da bilo koji broj, ali baš bilo koji, pomnožen s nulom daje nulu.

Danas, međutim - četrdesetak godina kasnije – to je upravo izvanredno, senzacionalno otkriće, i nema ih malo što su otvarajući članak na portalu Znanost prvi put čuli da je Afrika četrnaest puta veća od Grenlanda. Niti ih je među njima malo što su skeptično odmahnuli rukom na najnoviju znanstvenu novotariju i kolosalnu besmislicu, po kojoj ne samo da Antarktik u stvarnosti ne zauzima cijelu južnu hemisferu Zemlje, nego Zemlja ispada okrugla kao papinska bula.

Baš nekako tih dana, uostalom, hrvatske su gradove preplavili plakati i letci jednog od onih opskurnih protukonspiracijskih sajtova što nas upozoravaju na ljude-reptile, chemtrailse i žigove Zvijeri kojima nam doktori čipiraju djecu, što je pod masno otisnutim dramatičnim naslovom „Zemlja je ravna i nepokretna, a vama je ispran mozak!“, otkrivao nepobitne činjenice kako „osjećamo da je Zemlja nepokretna i vidimo da Sunce, Mjesec i zvijezde kruže iznad nas“, kako je „horizont uvijek ravan i u razini očiju, što je karakteristika ravnine, a ne lopte“, i kako se „voda se uvijek izravna, koliki god bazen bio“, zaključujući da je „Zemlja nepokretan ravan disk sa Sjevernim polom u sredini i Antarktikom kao prstenom koji potpuno okružuje Zemlju“: „Ako je zemlja okrugla, pokušajte rezervirati direktan let preko Antarktika“, zaključio je tada autor, pa nadmoćno poentirao: „Ili vjerujte 'fotografijama' Zemlje iz 'svemira'.“

Tada, prije samo par godina, još je moglo biti zabavno. U tom kratkom međuvremenu vrag je odnio šalu, svaku do posljednje, i odnio je bogami u tri lijepe pičke materine.

"Kako je nastao kit? Vas uče da je neka krava ušla u vodu i dobila neki sonar. Gdje su ti fosili? Trebalo bi ih biti mnogo, ali njih, naravno, nema." Gornji tekst nije s letka onog opskurnog portala, s naslovom, recimo, „Ljudi su nastali od blata prije četiri tisuće godina, a vama je ispran mozak!“, već ga je – uzgred, držeći predavanje skupini srednjoškolaca! - mrtav ozbiljan izgovorio Ivan Pernar, zastupnik Živog zida u hrvatskom Saboru, isti zastupnik što se potom na svojoj protukonspiracijskoj Facebook-stranici zapitao „zašto nam je, kad su nas cijepili kao djecu, na nadlaktici ostao veliki ožiljak?“: „Kako je mali ubod iglom mogao to stvoriti? Odgovor je: nikako, u cjepivo su stavili nešto da nas trajno obilježi, žigoše ko stoku.“

Stvar je postala nešto manje zabavna kad se na Fejsu nekidan javio i Pernarov stranački kolega iz Živog zida, Branimir Bunjac, objavivši – kako reče – „službeni popis sastojaka koji se širom svijeta koriste u cjepivima“: „Između ostaloga, unutra su GMO virusi, abortirani fetusi životinja i ljudi, embrij zamorca, razne vrste jaja, mišja krv i mozak, krv, srce i bubrezi različitih vrsta životinja, npr. majmuna, konja, svinja, ovci, zečeva, pasa… Ovi podaci predstavljaju 'poslovnu tajnu' i 'ne preporuča ih se objavljivati'. Ne mogu vjerovati da sam dio ovih podataka čuo po prvi puta u životu."

Branimir Bunjac nije Zrinka K. s dnevno.hr-a – ili je to „poslovna tajna“ i „ne preporuča je se objavljivati“? – već pravi pravcati parlamentarni zastupnik i doktor znanosti. Taj je doktor znanosti, eto, 2017. godine „po prvi puta u životu čuo“ da se cjepiva rade od virusa, otkrivši „kako nas doktori i pedijatri cijeli život lažu“.

Ako je ikome do tada uopće više i bilo zabavno, konačno je prestalo biti kad su Pernar, Bunjac i ostalo društvo iz Živog zida na čelu s Ivanom Viliborom Sinčićem prekjučer - u trenutku kad je procijepljenost djece u nekim zabačenijim krajevima Hrvatske, poput Splitsko-dalmatinske županije, pala ispod osamdeset posto, i kad virusi nekih odavno iskorijenjenih zaraznih bolesti doživljavaju povijesnu rehabilitaciju - objavili kako su u saborsku proceduru uputili prijedlog o ukidanju zakonske obaveze cijepljenja djece. Ne dakle Biskupska konferencija, ne udruga astrologa, šamana, numerologa i reiki-majstora, nego registrirana parlamentarna stranka. Ne neka katoličko-pravaška gerijatrija, nego mladi, moderni, urbani i obrazovani Živi zid, sama naša budućnost. 

Budućnost kakvu smo, uostalom, zaslužili.

Znanja koja smo davno usvojili i „cijeli život“ smatrali samorazumljivima i podrazumijevajućima – od toga da karta svijeta ne prikazuje realne veličine kontinenata, do toga da je cijepljenje djece dobro – valja nam ponovo usvajati, a sa njima i osvajati neke davno osvojene, samorazumljive i podrazumijevajuće slobode. Kad je 1983. u Zagrebu rođen Robert Veriga, naše prvo „dijete iz epruvete“, Jugoslavija je bila tek osma država svijeta u kojoj je uspješno obavljena izvantjelesna oplodnja, a mali Robert prava medijska zvijezda i društvena senzacija. Danas, trideset četiri godine kasnije, djeca u školama kriju da su „iz epruvete“, jer ih časne sestre na vjeronauku uče da nisu bića, već stvari, i da je medicinski potpomognuta oplodnja smrtni grijeh. Danas, jedne dnevne novine donose, recimo, ekskluzivnu ispovijest žene koja je pobacila i koja ne misli da je ubojica. Ne samo, eto, da ih ima što tvrde da je Grenland izgleda četrnaest puta manji od Afrike, nego ih ima i što tvrde da žena ima pravo na svoje tijelo.

Odgovorio im je - istog dana kad je objavljeno da ćemo ponovo glasati o obaveznom cijepljenju protiv zaraznih bolesti - katolički aktivist Ivan Poljaković, ustvrdivši na tribini u Zadru kako niti silovane žene nemaju pravo na pobačaj, sve kiteći svoju tezu „alternativnim činjenicama“, poput one kako je u bezbožnoj Nizozemskoj legalno ubiti dijete do dvanaest godina ako vam se ne sviđa, ili kako su abortusi kod Židova bili uobičajeni i masovni sve do pojave Isusa Krista. Ivan Poljaković - nisam vam to rekao, misleći da se podrazumijeva – doktor je znanosti i sveučilišni profesor.
Jedna je stvar, naime, kad se ignoranti bave zemljopisom, pa zaprepašteni otkrivaju „kako nas zemljopisne karte svijeta cijeli život lažu“, i kako karta svijeta ne odgovara stvarnom izgledu Zemlje, a sasvim druga kad se bave poviješću, pa otkrivaju kako nas „cijeli život lažu“ povijesne knjige. I ne, uopće ne mislim na ustaše, partizane i Plenkovićevu komisiju za utvrđivanje rezultata Drugog svjetskog rata.

„Razlog zašto su Rimljani, a ne židovi razapeli Isusa je isključivo u tome što židovi nisu imali svjetovnu vlast da odlučuju o razapinjanju“, ekskluzivno je tako pratiteljima svog Facebook-stranice otkrio rečeni polihistor Ivan Pernar, koji je, ustrajno se baveći palestinskom državnom pravicom, posljednjih dana otkrio tajnu, zabranjenu knjigu neobičnog imena Biblija ili tako nekako, pa podučava o nepoznatoj povijesti Židova. „Židovi su poubijali i sve Božje proroke koji su prethodili Isusu i da su kojim slučajem židovi imali svjetovnu vlast oni bi ga ubili umjesto Rimljana“, podučava profesor Pernar, zaključivši na kraju kako je „zato na kraju Jeruzalem razoren, a židovi prognani iz tadašnjeg Izraela“: „Biblijski gledano to je bila Božja kazna zbog njihovih grijeha.“

Ustaše i partizani, kako vidite, naša su daleka, maglovita i nejasna budućnost. Nama je najprije prognati Židove iz gradova, pa spaliti vještice što pobacuju djecu, te vračeve što ih prave u epruveti i cijepe Žigom zvijeri. I, naravno, zajedno s njima one heretike što tvrde da su kitovi nastali od krava i da je Zemlja okrugla. A Afrika veća od Grenlanda.

Imamo mi, kako vidite, do Holokausta što jahati.


Boris Dežulović
Kolumna za portal N1

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: