Hrvatska je poludjela

Nije normalno da takozvanu istinu o povijesti utvrđuje Vladino povjerenstvo, vijeće ili kako se to čudo već naziva. Nije normalno da nas netko 2017. godine neprestano ispituje gdje smo bili '91. godine. Nije normalno da se o pokladama spali lutka koja predstavlja azilanta i nije normalno da bilo tko azilante doživljava kao najveće krivce za sva zla koja nam se događaju. Hrvatska bi se pod hitno morala sabrati, ali kako? Stvari su otišle tako daleko da se to čini kao nemoguća misija

Hrvatska je u dobroj mjeri poludjela. Svakoga dana suočeni smo s takvim bizarnostima da ih više kao bizarnosti ne možemo niti detektirati. Nakon rata i svih podnesenih žrtava, ovo društvo zaslužilo je normalan život, ali normalizacije na pomolu nema.

Naprotiv, iz dana u dan svjedočimo novim ludostima, što u režiji vladajućih i oporbenih političara, što u režiji društvenih skupina, koje su sebi za cilj uzele nametnuti svoj dogmatski svjetonazor. Profesija čiji je zadatak ukazati na društvene devijacije, ona novinarska, devijacije potiče i normalizira ih.

Uzmimo za primjer samo minuli tjedan. Nije važan, ali je znakovit primjer gostovanja admirala Davora Domazeta Loše na televiziji N1. Najprije treba reći da je izbor Davora Domazeta Loše za sugovornika, u ozbiljnoj televizijskoj emisiji koja pretendira govoriti o društvenoj stvarnosti, nenormalan izbor. Zašto?

Zato je što je Davor Domazet Lošo teoretičar zavjere, koji, recimo, tvrdi da će Treći svjetski rat biti započet na Jadranu, »možda baš kod Rijeke«. Zato što je Davor Domazet Lošo 2010. godine tvrdio da će Jugoslavija biti obnovljena na Vidovdan 2014. godine, što se, kao što vidimo, nije dogodilo. Zato jer je Davor Domazet Lošo iznio niz drugih teza koje graniče s teorijom zavjere ili idu daleko preko te granice.

Takvog čovjeka ozbiljna televizija ne bi pozivala u goste da objašnjava gdje i kako živimo, niti bi itko razuman ozbiljno doživljavao njegove riječi. Lako je, pritom, za televiziju, privatna je, pa neka gosti koga god hoće. Legitimitet Davoru Domazetu Loši dala je i država, avaj, njezina Agencija za odgoj i obrazovanje, koja ga promovira u učitelja profesora povijesti. Usput rečeno, Lošo tvrdi da povijest nije znanost.

Međutim, na Lošu smo se navikli i njegovo gostovanje na televiziji, odnosno činjenica da će on sutra profesorima povijesti govoriti što i kako da predaju, hrvatskom društvu se čini kao posve normalna stvar i gotovo da nema nikoga tko na takvu ludost države upozorava. Nadalje, pogledajmo što se zbiva s aferom dnevnice.

Najprije pritvore Tomislava Sauchu, a onda se utvrdi da krađa novca putem dnevnica traje godinama. Sauchu u međuvremenu puste, a Plenković, barem tako kažu u Vladi, istragu povjeri svojim bliskim suradnicima.

Nakon toga premijer nastupi na konferenciji za novinare s Glavnim državnim odvjetnikom, koji istražuje kriminal upravo u premijerovom uredu. Nekoliko dana kasnije, Glavni državni odvjetnik tvrdi da nitko osim USKOK-a nije ništa istraživao. Jasno je da netko tu laže, Vlada ili Glavni državni odvjetnik, ali ništa se ne događa, stvari jednostavno nastave teći kao da je sve u redu, kao da se takve ludosti podrazumijevaju. Nadalje, pogledajmo istupe predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović. U televizijskoj emisiji, gdje nastupi za osmi mart, ona ne čestita osmi mart, nego tvrdi da ne trebamo pred svima skidati gaće.

Doslovno tako. Par dana prije, Glavnom državnom odvjetniku predsjednica poručuje što bi trebao istraživati, a što ne bi. Niti je takav televizijski istup predsjednice normalan, niti je njezino miješanje u rad Državnog odvjetništva normalno.

Također, nije normalno da generali podučavaju turističke djelatnike o bilo čemu, što je također dogovoreno ovih dana. Nije normalno da predsjednik najveće oporbene stranke jednog dana kaže da se zalaže za prava žena i njihovu jednakost, iako je samo dan ranije preskočio dvije žene i na mjesto saborskog zastupnika imenovao muškarca. Nije normalno da Antun Vrdoljak bez natječaja dobije devet milijuna kuna za film. Nije normalno da s tih devet milijuna zaposli pola svoje obitelji.

Nije normalno da ratni veterani kreiraju kulturnu politiku. O avetima prošlosti koje stupaju gradskim ulicama dovoljno je rečeno, kao što je dovoljno rečeno i o simbolima mračnih vremena koje mračnjaci pokušavaju prikazati kao simbole Domovinskog rata. Nije normalno da se prema ratu, dvadeset godina kasnije, odnosimo kao da se dogodio jučer.

Nije normalno da takozvanu istinu o povijesti utvrđuje Vladino povjerenstvo, vijeće ili kako se to čudo već naziva. Nije normalno da nas netko 2017. godine neprestano ispituje gdje smo bili '91. godine. Nije normalno da se o pokladama spali lutka koja predstavlja azilanta i nije normalno da bilo tko azilante doživljava kao najveće krivce za sva zla koja nam se događaju. Hrvatska bi se pod hitno morala sabrati, ali kako? Stvari su otišle tako daleko da se to čini kao nemoguća misija.


Ladislav Tomičić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: