Trump, porno zvijezda i šerijatski zakon u Švedskoj

Rođena Amerikanka, radikalna konzervativka, snažnih patriotskih uvjerenja, čiji je identitet, kaže, čvrsto utemeljen u judeo-kršćanskome civilizacijskom krugu, ovih je dana svojim tvitovima snažno podržala predsjednika Donalda Trumpa u njegovoj protuimigrantskoj i protumuslimanskoj kampanji, prilažući čitav arsenal vlastitih “alternativnih činjenica” o svoj pogubi i opasnosti koja zapadnome svijetu prijeti od ljudi s Istoka, od muslimana i njihovih muslimanskih žena, a ponajvećma od šerijata. Istina, ona vjerojatno, kao ni njezin šef, pravo niti ne zna što je, zapravo, taj šerijat, ali u carstvu “alternativnih činjenica” nešto niti nije potrebno znati da bi se o tomu nečemu znalo sve. A ona, kao donedavna katolkinja, odgojena, kako kaže, u snažnome katoličkom duhu, u jednoj prilično siromašnoj obitelji oca policajca i majke go-go plesačice, a odnedavno ortodoksna Židovka, budući da joj je dečko ortodoksni Židov, o šerijatu nužno, i po logici svoga civilizacijskog naslijeđa, zna sve ne znajući ništa. Osim toga, kada netko ima tako jasne i čvrste moralne stavove, tada je u stanju čistim etičkim prosudbama nadomjestiti stanovite rupe u znanju.

Moralno pouzdana i precizna kao metronom, upregla se zadnjih tjedana u obrani velikog šefa od međunarodnog skandala, praćenog ruganjem svekolikog lijevo-liberalnog dunjaluka, nakon što je ovaj progovorio o terorističkom napadu u Švedskoj. Kada su ga izvijestili da nikakvog terorističkog napada u toj zemlji nije bilo – barem ne sa strane muslimana, barem ne u posljednjih deset godina – Donald Trump se i dalje nije dao. Gledao sam o tome emisiju na televiziji, rekao im je. A oni su se još više rugali. Nju je, pak, to razumljivo razbjesnilo. Najprije, osjetila se pogođenom i kao dojučerašnja kršćanka i kao današnja ortodoksna Židovka – a zašto ne jedno i drugo u isto vrijeme, kada je to izvorište naših identiteta? – a onda, još i više, kao žena snažnoga moralnog refleksa, s božanskim darom za etiku i za pravednost, koji bi je u neko drugo vrijeme učinio sveticom, a u ovo naše vrijeme čini je samo najistaknutijom trumpetom među umjetnicama i selebritijima opće prakse. Prvo što je konstatirala braneći Trumpa od laži da je lagao o terorističkom napadu na Švedsku bilo je da kaže kako lažu oni koji govore da predsjednik laže, jer ti dobro znaju ono što svi mi znamo da sami Šveđani lažu da terorističkog napada nije bilo. A lažu zato što su se našli, tvrdi ona, pod represijom muslimanskih useljenika, koji su u Švedsku uveli šerijat, čime je nevjerojatno skočio broj silovanja u Švedskoj. Šerijat je, tako saznajemo od slavne trumpete, muslimanski nalog za silovanje nemuslimanki. I još nešto: Švedska je, kaže ona, osim svoje sulude otvorenosti prema imigrantima, odvajkada poznata kao carstvo prostitucije i kurvaluka svake vrste, pa su muslimani u Švedsku stigli i preko toga.

Ali zašto, za Boga milog, o ovom vapaju jedne od moralnih ikona američke ultrakonzervativne desnice moramo saznavati iz stranih medija, te iz novina i portala iz prvoga susjedstva? Zašto o vapaju do neba slavne Jenne Jameson nije izvijestio nijedan hrvatski mediji, premda je žena dušu dala za tabloide i spektakl svake vrste? Naročito za moralni spektakl.

Jenna Jameson ili Jennifer Massoli, kako se rečena moralna vertikala i horizontala zvala prije nego što si je uzela umjetničko ime, bivša je pornografska zvijezda, vjerojatno danas najbogatija od sve muške i ženske čeljadi koja je na filmskoj jebačini zarađivala novac. Tko god se devedesetih i početkom dvijetisućitih u slobodno vrijeme bavio onanijom, zna Jennu Jameson do u svaki njezin tjelesni otvor i procjep. I nije riječ o nekoj žalosnoj nesretnici, o narkomanki iz predgrađa i slaboumnoj ljepotici, nego o hiperglamuroznoj silikonskoj bombi, koja je nosila sise za pet brojeva veće, a lice joj je bilo optočeno sintetičkim umecima kao da je prva dama svemira, a ne tek prva eskort dama Amerike. Ali da, kad ju je jedan ovakav prostak, inače današnji njezin politički istomišljenik, urednik nečega na Fox televiziji proglasio prostitutkom, Jenna Jameson hladno mu je odbrusila kako je neuk, pošto ne razlikuje zvijezde šou biznisa i glumce u filmovima za odrasle od prostitutki.

Nakon što se povukla s filma, madame Jameson rodila je blizance, pa još jednoga sina, i povukla se na strateške položaje u ovoj gospodarskoj grani. Između ostaloga, dala je da se po njezinim mjerama izlije gumena vagina – zgodan darak za milu vam osobu – čije se replike prodaju po svim boljim seks šopovima na svijetu. Ako vas ne mrzi, provjerite umjesto mene: možda i u seks šopu u Gundulićevoj, u onoj lijepoj zagrebačkoj zgradi s početka prošloga stoljeća, ima za kupiti vagina koja nosi ime Jenne Jameson. Svakako je kupite. Ako se ne slažete s uvidima gospođe Jameson u izbjegličke i švedske probleme, slobodni ste da je nabijete na neku stvar. Svejedno je koja će to stvar biti.

Nije li strašno kad o konzervativnim moralnim nečelima govori silikonsko čudovište koje raspolaže s barem sto tisuću vagina – jer manji ih se broj sigurno ne bi isplatio distribuirati? Istina, Jenna Jameson nije u tome sasvim nedosljedna. Sjećamo se kako je krajem devedesetih izjavljivala kako nikada ne bi snimala film s crncem. Interracial joj se, govorila je, gadi. Kada bi čovjek mogao biti do kraja ciničan, rekao bi da je trumpeta na neki način starija i od Trumpa. U to je vrijeme, naime, Donald Trump podržavao demokrate…
Priča o Jenni Jameson ne bi bila zanimljiva da je žena u međuvremenu doživjela prosvjetljenje, da se okanila pornoindustrije nakon što je otkrila Boga i Ameriku. Ili da se, barem, s jednom ili dvije riječi kritički osvrnula na činjenicu da ju je pred televizijskim kamerama prejahao svaki potentni bijelac iz američke pornoindustrije. Ali ne, iz njene perspektive sve je to šou biznis, a kurvaluk je ono što Šveđanke rade s muslimanima.

Po tome, kao i po koječemu drugom, gospođa Jameson podsjeća nas na one komunističke glavešine, prvake partijskih kongresa, zvijezde centralnih komiteta, koji su nakon završetka filma, a svaki film jednom nužno dođe kraju, i pada komunizma, istoga ili sljedećeg dana postali veliki nacionalisti, suci novoformiranih prijekih moralnih sudova, progonitelji svega lijevog, kozmopolitskog i crvenog, bez da su ostatak svijeta ikad izvijestili o trenutku u kojemu se dogodilo njihovo vjersko i nacionalno prosvjetljenje. Ateisti koji su otkrivali Boga onoga dana kada je Bog postao direktor, šef i pročelnik svih materijalnih dobara u zemlji, i kada je, naprosto, postalo kurentno i isplativo izvikati Boga kao svoju parolu. A oni, komunistički glavešine, s parolama su barem imali veliki iskustvo. Samo treba biti dovoljno besraman i biti uvijek na strani većine, pa izvikivati uvijek ono iza čega stoji autoritet države, vojske, policije, Stranke ili Partije, već kako kad…

Bizarno je, međutim, kada oni govore o lustraciji. Ili o propuštenoj prilici za lustraciju. A nikad im, recimo, ne bi na um palo da predlože nešto što se i danas čini logičnim: neka se na internet postave evidencijske liste svih članova Saveza komunista Hrvatske (a možda i svih članova Saveza komunista Jugoslavije), s njihovim kratkim partijskim biografijama, s datumima ulaska u partiju, partijskim funkcijama i možebitnim partijskim kaznama, datumima izlaska iz Partije. I to bi u velikoj mjeri već bila – lustracija. Svatko tko je danas stariji od četrdeset pet, jer samo takvi su imali šansu da budu u Partiji, znao bi i gdje mu je mjesto i što je mjera njegova kajanja i pristajanja, što je bio nekad, a što je danas. A ako je danas veliki protivnik sebe od jučer, bio bi dužan to objasniti. Svojim riječima. Isto kao Jenna Jameson.

Ali uzalud je o tome govoriti. Takvi čuvari javnog morala i američkog sna, čuvari bjelačke supremacije, borci za Ameriku iznad svega, pa i iznad istine, nikad za nikad neće nam omogućiti da provjerimo jesmo li ili nismo bili članovi Saveza komunista Jugoslavije. Pa ukoliko jesmo, da kažemo kada smo se predomislili, kada smo otkrili da su komunisti – a s njima i svi drugi kojima je srce na lijevoj strani – neprijatelji svega hrvatskog i katoličkog. Mora postojati neki razlog, neki dan ili događaj u kojemu se čovjek preobrati. Ako toga nema, sve je to, što reče neki dan papa Franjo, katoličko licemjerje.

A protiv katoličkog licemjerja Jenna Jameson izborila se tako što je skrenula na ortodoksno židovstvo. Ne daj Bože da kalif Bagdadi zavlada svijetom, ona bi postala i muslimanka. Bivši komunisti nemaju srama, nijedna se ideologija njima ne gadi ako je većinska. Nijedan ološ nikad i nigdje neće sebi dopustiti da ostane u manjini.



Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: