Gdje si bio 1791?

Antivakcinacijska histerija samo je najnovija srednjovjekovna moda u Hrvatskoj, i već je izvjesno kako je ono hrvatsko nacionalno pitanje, majka svih pitanja – gdje si bio devedeset prve? – trebalo biti preciznije formulirano: gdje si bio hiljadu sedamsto devedeset prve?

    Kad je prije koji dan nekoliko stotina zabrinutih roditelja i građana na Trgu Francuske Republike u Zagrebu protestiralo za svoje ‘pravo na izbor’, a protiv obaveznog cijepljenja djece, izbor mjesta za prosvjed, kako ćemo vidjeti, nije bio nimalo slučajan.

Ne prepuštaju se te stvari slučaju.

‘Bolest je od Boga, to je Božja kazna za čovjekove grijehe, i svaki pokušaj da se zaraza spriječi cijepljenjem izravno je miješanje u Božji plan, dakle Sotonina rabota!’ autoritativno je tako na pučkom prosvjedu poručio neki svećenik, objašnjavajući pravu narav medicinskih eksperimenata na djeci i ljudima, i prizor odavno više nije neobičan ni nezamisliv. Kad kažem ‘odavno’, mislim baš odavno: tezu da je bolest ‘Božja kazna za čovjekove grijehe’, a cijepljenje ‘Sotonina rabota’ nije iznio neki zagrebački župnik, već engleski teolog i svećenik Edmund Massey, nije je zapravo iznio u Zagrebu već u Colchesteru, u Essexu, i nije to bilo prije par dana, već prije gotovo tri stotine godina, 1722., kad je velečasni Massey javno iznio jasan stav Crkve o najnovijoj Đavoljoj ludoriji što se pojavila u Britaniji – ideji da bi se izravnim unošenjem virusa iz krava kod čovjeka mogao razviti imunitet na boginje, zaraznu bolest što je tih godina harala Britanijom.

To pak što vam velečasni Edmund Massey sa svojom tristo godina starom propovijedi – koja je štampana u poslanicu naslova ‘Opasna i grešna praksa cijepljenja’ tih godina bila vrlo popularna na obje obale Atlantika – nije bio nimalo neobičan i nezamisliv na protestnom skupu u Zagrebu godine Gospodnje 2017., to je zato što mu je tamo, na Trgu Francuske Republike, i bilo mjesto.

‘Zbog religijskih uvjerenja odbijamo cijepljenje. Mi, potpisani roditelji, želimo istaknuti da nismo upoznati od strane liječnika o učincima, te temeljem nedobivenih informacija odbijamo cijepljenje. Kako Bog da, tako će i biti.’ To, naime, ne piše na ceduljicama što su ih nepismeni engleski seljaci u osamnaestom stoljeću dobivali od velečasnog Masseya, pa ih pokazivali nadobudnim liječnicima, već to, upravo tim riječima – ‘kako Bog da, tako će i biti’ – piše u formaliziranoj izjavi koju hrvatski roditelji već neko vrijeme potpisuju i donose u rodilišta i dječje ambulante. Da, ‘kako Bog da, tako će i biti’. Da, 2017. godine. To za slučaj da još uvijek dvojite tko zapravo stoji iza antivakcinacijske histerije u Hrvatskoj.

Antivakcinacijska histerija, uostalom, samo je najnovija srednjovjekovna moda u Hrvatskoj, poput narodnog ustanka protiv ženskih prava, pobačaja i umjetne oplodnje, ili recimo propitivanja teorije evolucije i postanka svijeta, i sad je već izvjesno kako je ono hrvatsko nacionalno pitanje, majka svih pitanja – gdje si bio devedeset prve? – trebalo biti preciznije formulirano, odnosno postavljeno bez zbunjujućih skraćivanja, punim tekstom kako slijedi: gdje si bio hiljadu sedamsto devedeset prve?

Da, gdje si bio 1791?

Gdje si, dakle, bio te devedeset prve, kad je Francuska revolucija razvlastila i kralja i Crkvu, pa nakon Deklaracije o pravima čovjeka domislila i građanski ustav, konačno tako izvodeći Francusku i ostatak zapadne civilizacije iz nepismenog feudalnog ancien régimea u eru znanja i znanosti, iz mračnog doba ‘čovjekovih grijeha’ u doba čovjekovih prava i sloboda?

Gdje si bio te revolucionarne devedeset prve, kad su, recimo, francuske žene na užas Crkve i svećenstva dobile pravo na razvod braka i nasljeđivanje imovine, pa čak i na ravnopravno služenje u vojsci? Gdje si bio te devedeset prve, kad je, recimo, čuvena engleska feministička filozofkinja MaryWollstonecraft objavila svoju znamenitu ‘Obranu ženskih prava’?

Gdje si bio te devedeset prve, kad su, na užas Crkve i svećenstva, akademije znanosti po Europi nicale poput gostionica, a prosvjećeno francusko građanstvo čitalo filozofe i enciklopediste, upijajući nova znanja, poput teorije Antoinea Lavoisiera, što je tih dana po salonima predstavljao svoj zakon o očuvanju mase, utemeljujući modernu kemiju? Ili, recimo, Georges-Louisa Leclerca, vojvodu od Buffona, matematičara i prirodoslovca što je – na užas Crkve i svećenstva – u trideset šest tomova razradio sumanutu i bezbožnu teoriju da se životinjske vrste mijenjaju i evoluiraju, ostavivši Charlesu Darwinu samo još da je i dokaže? Gdje si bio 1791., kad su, na užas Crkve i svećenstva, luda braća Montgolfier zabavljala opčinjene Francuze leteći im nad glavama u balonima punjenim toplim zrakom?

Gdje si, konačno, bio te devedeset prve, kad je, na užas Crkve i svećenstva, engleski doktor Edward Anthony Jenner – čuvši kako je neki seljak iz Dorseta primijetio da je mljekarica što mu muze krave imuna na boginje, pa namjerno na svoju obitelj prenio kravlji virus i spasio ih zaraze – došao na ideju da razradi protokol cijepljenja djece virusom vakcine, kravljih boginja?

Gdje si, ukratko, bio 1791., kad je – na užas Crkve i svećenstva – francuska građanska revolucija pišući ustav Prve Republike privela kraju slavno stoljeće filozofije, znanosti i prosvjetiteljstva, redizajniravši cijeli zapadni svijet, okončavši njegov seoskožupnički poredak i široko rastvorivši prozore slobodarskim idejama kakve danas podrazumijevamo?

Sve džabe. U Hrvatskoj godine Gospodnje 2017., na trgu gordo nazvanom po slavnoj Francuskoj Republici, ista ona nepovjerljiva i uplašena seoska pastva što je prije dvjesto ili tristo godina pobožno slušala svoje župnike – najozbiljnije vjerujući da će cijepljenjem virusom kravljih boginja djeci izrasti rogovi – od svih sloboda i prava što ih je baštinila od slavne Francuske revolucije traži samo pravo da svoju novorođenčad i malodobnu djecu zaštiti od sotonske medicine, pa od svih izbora koje su naslijedili od prosvjetiteljskog osamnaestog stoljeća traže samo ‘pravo na izbor’ da svoju djecu prepuste Božjoj volji.

Godišnjice povijesnih događaja iz francuske građanske revolucije i stoljeća prosvjetiteljstva, uostalom, u hrvatskim se domoljubnim medijima i narodnim.hr portalima odavno već obilježavaju kao najmračniji datumi europske povijesti, godine koje su iznjedrile i ateizam i komunizam, dvije najgore – dakako, uz teoriju evolucije, masturbaciju, umjetnu oplodnju i obavezno cijepljenje – od svih pošasti koje su ikad harale čovječanstvom. Dva velika stoljeća od prvih eksperimenata doktora Edwarda Jennera do uspješnog iskorjenjivanja cijelog niza dotad smrtonosnih zaraznih bolesti do kraja dvadesetog vijeka, za uplašeno stado s Trga Francuske Republike bila su tek mali korak između balona braće Montgolfier i chemtrailsa.

Istog dana kad su javile o antivakcinacijskom prosvjedu u Zagrebu, hrvatske su novine stidljivo objavile kako je hrvatski znanstvenik Ivan Đikić od Europskog istraživačkog vijeća ERC dobio dva i pol milijuna eura vrijedan istraživački projekt za razvijanje novih antibakterijskih lijekova, koji bi – za razliku od klasičnih antibiotika – blokirali samo toksine patogenih bakterija. Nakon što je ranije već bio dobio sredstva za istraživanje tumora, Đikić je tako postao prvi znanstvenik što je od ERC-a dobio dva projekta uzastopno.

Naravno da Ivan Đikić – član Europske akademije znanosti i redovni član čuvene njemačke Leopoldine, najuglednije svjetske akademije prirodnih znanosti i najstarije naučne ustanove u svijetu – nije prošao ni kao dopisni član slavne Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Naravno da mu je u sukobu s plagijatorsko-inkvizitorskim lobijem lokalna znanstvena zajednica okrenula leđa, i da je prije mjesec-dva i konačno prekrižio Hrvatsku. Naravno da Ivan Đikić nema što raditi u zemlji u kojoj ugledni ginekolog i onkolog s klinike za ženske bolesti mrtav ozbiljan tvrdi da je Biblija najbolja medicinska knjiga, zemlji koja vjeruje da masturbacija izaziva rak grlića maternice, a djeca začeta umjetnom oplodnjom sanjaju ljude u bijelom, u kojoj je rak Božja kazna za čovjekove grijehe, a zarazne se bolesti liječe ‘kako Bog da’.

Zemlji kojoj je činjenica da se u dvadeset prvom stoljeću našla greškom – jer živi na prijelazu iz dvadesetog u devetnaesto – jedina nada da će doći i do osamnaestog.

Pa konačno dočekati i tu hiljadu sedamsto devedeset prvu.

Boris Dežulović
Kolumna za portal Novosti

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: