Lex Zločinačka

Apologeti Lex Agrokora pritom zaboravljaju dvije stvari. Calisto Tanzi, vlasnik Parmalata, osuđen je na 18 godina zatvora zbog zločinačkog udruživanja i drugih radnji koje su dovele do bankrota tog koncerna 2003., a višegodišnje zatvorske kazne od 14 i 10 godina dobili su njegovi prvi suradnici, uključujući i brata Giovannija.

Agrokor kao koncern i ja osobno poduzeli smo vrlo ozbiljne akcije i ne možemo si dopustiti luksuz bilo kakve protekcije, veza i nametanja. Sve će protekcije i veze biti kad-tad raskrinkane.

Tako je govorio Ivica Todorić 1994. godine i ne vidimo nikakve prepreke da mu hrvatska država i vlast još jednom pomognu svim sredstvima ove 2017. godine kako bi ostvario i tu vizionarsku želju, umjesto što se bave Zakonom za spašavanje sistemski važnih kompanija. Sada se zagovornici državnog protekcionizma gorljivo i zdušno zalažu da država našim kolektivnim novcem spašava propale privatnike i pozivaju se na slučaj talijanskog diva Parmalat.

Apologeti Lex Agrokora pritom zaboravljaju dvije stvari. Calisto Tanzi, vlasnik Parmalata, osuđen je na 18 godina zatvora zbog zločinačkog udruživanja i drugih radnji koje su dovele do bankrota tog koncerna 2003., a višegodišnje zatvorske kazne od 14 i 10 godina dobili su njegovi prvi suradnici, uključujući i brata Giovannija. Presudom moraju vratiti dvije milijarde eura te nadoknaditi pet posto nominalne vrijednosti dionica malim dioničarima koje je propast Parmalata uništila.

Drugo, zakoni su već prekrajani u isključivom interesu Ivice Todorića. Primjerice 2009. kada je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izdao lokacijsku dozvolu za prenamjenu hotela Kulmerov dvorac, koji nikada nije služio propisanoj namjeni kao hotel već isključivo kao obiteljska kuća Todorićevih, u »rezidencijalnu građevinu«. Taj Lex Todorić definirao je da čestica »rezidencijalne građevine« mora imati najmanje 15 tisuća četvornih metara, a Todorićev posjed sasvim slučajno prostire se na 15.100 kvadrata.

Kada je Todorić u pitanju, zakona se nitko nije držao kao pijan plota, znalo se da je mjerodavan onaj usmeni, njegovog kartaškog partnera Franje Tuđmana. Zato nikada nismo saznali gdje je završilo žito iz robnih rezervi ili kako su se kupovala društvena poduzeća starom deviznom štednjom, otkud baš Todoriću povlašteni krediti Zagrebačke banke koje tada nitko drugi nije mogao dobiti, kako su se to mijenjala atraktivna zemljišta za ledine u metropoli.

Na Gazdinom platnom spisku bili su praktički svi, bivši i budući ministri, guverner Narodne banke sa suprugom, sindikalne povjerenice, lokalni moćnici, novinari, sportaši i estradne zvijezde. Sve je premreženo, sve umočeno, pa ni ova vlast koja danonoćno radi na Lex Todoriću nije izuzetak. Zato u preambuli tog Zakona mora izričito pisati kako vlasnik sistemske kompanije vrijedne državnog pojasa za spašavanje najprije mora završiti kao Calisto Tanzi.

U suprotnom, Hrvatska će postati prva država koja zakonom štiti organizirani zločinački poduhvat ili, rekli bi Talijani, mafiju. U tom trenutku sve će protekcije i veze postati suvišne.

Nek' nam vječno živi pljačkaška!


Branko Mijić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: