Račvasti jezik kardinala Bozanića

Progovara li kardinal uoči Uskrsa jezikom ljubavi, mira i razumijevanja ili je riječ o govoru koji podržava tekuću hajku i zaziva kamenovanje?

Diviziji zapjenjenih, koja se minulih tjedana iz petnih žila upela dokazati da su potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku neprijatelji Hrvatske, pridružio se i vrhovni vjerski autoritet u Hrvata, kardinal Josip Bozanić.

U uskrsnoj poslanici kardinal Bozanić istaknuo je da je na djelu »udar na kulturu i jezik, kao priprema za političke i vojne osvajačke pohode ili kao neki novi-stari, prikriveni pokušaj, nakon već neuspjelih geografskih asocijacija koje su u proteklom stoljeću završile nametnutim ratovima«. Drugim riječima, potpisnike Deklaracije kardinal je optužio da pripremaju teren za novu vojnu agresiju na Hrvatsku s ciljem obnavljanja Jugoslavije.

Par dana uoči Uskrsa, najvećeg katoličkog blagdana, Josip Bozanić stavio je metu na ljude koji se usuđuju o hrvatskom jeziku ne misliti onako kako o njemu misle hrvatski nacionalisti. Kardinal se, dakle, pridružio hajci, nastavljajući tamo gdje su stali drugorazredni književnik Davor Velnić i trećerazredni urednik lista, koji je na naslovnoj stranici objavio portrete nekih od potpisnika Deklaracije, s naznakom da se radi o vampirima s đubrišta povijesti.

Na sulude napade drugorazrednika i trećerazrednika nije bilo smisla odgovarati, jer koja je korist bilo što objašnjavati ljudima kojima pjena mržnje pršće s usana sa svakom izgovorenom riječi. Kad se njihovim napadima pridruži kardinal, odgovor se nameće kao nužnost, ne zato što bi kardinala osobno smatrali naročito uglednim članom društva, nego zato jer se pritom ukazuje prilika da se još jednom ukaže na narav dominantnog narativa Katoličke crkve u Hrvatskoj.

A taj narativ, na žalost, ne sastoji se od izljeva kršćanske ljubavi, nego od izljeva mržnje prema svakome tko ne želi biti zatvoren u istom, nacionalističkom toru s većinom drugih hrvatskih ovčica. Obzirom da je moja malenkost stavila svoj nebitni potpis na spornu Deklaraciju, za početak mi se valja ograditi: ne raspolažem kratkim, niti dugim cijevima, nemam haubice, tenkove ili avione, nisam u dosluhu s vojnim silama, niti sam opremljen i voljan za pripremu bilo kakvog osvajačkog pohoda.

Nadalje, nisam zagovornik obnavljanja Jugoslavije i vjerujem da je slavenskim narodima na prostoru Balkana najbolje da žive svaki za sebe, svaki u okviru svojih granica, uz suradnju, poštivanje i razumijevanje.

Nakon ove kratke ograde, koja zapjenjene nacionaliste neće spriječiti da vjeruju ono u što žele (a očito žele mrziti svakog tko ne dijeli njihov svjetonazor), vratimo se kardinalu Bozaniću. Nije u svijetu rijetkost da vrhovni vjerski autoriteti potiču na mržnju prema ljudima drugačijih vjerskih i/ili svjetonazorskih opredjeljenja od onih koje oni propovijedaju, ali kad se to dogodi u vašoj kući, stvar ne smije ostati prešućena.

Kraj toliko stvarnih problema koji tište Hrvatsku; kraj najveće krize države od rata naovamo, koju je producirao jedan iz plejade Tuđmanovih tajkuna iz devedesetih; kraj društvenih podjela koje rezultiraju zastrašujućom količinom javnih prijetnji, psovki i proklinjanja; kraj svjetskih političkih i vojnih prilika koje bi mogle rezultirati nuklearnim ratom, kardinal Bozanić ocijenio je da je u ovom trenutku najvažnije da se i on priključi hajci na nekoliko desetaka lingvista i lingvistica, književnika i književnica, novinara i novinarki...

Braneći hrvatski jezik, iako isti Deklaracijom nije napadnut, kardinal Josip Bozanić progovara zmijskim jezikom. Što pritom priželjkuje kardinal Josip Bozanić? Što očekuje kad uoči najvećeg katoličkog blagdana par desetaka uglavnom neutjecajnih, neovisnih i slobodnih ljudi optužuje za »udar na kulturu i jezik«, za »pripremu političkih i vojnih osvajačkih pohoda«, odnosno za »neke nove-stare, prikrivene pokušaje, nakon već neuspjelih geografskih asocijacija koje su u proteklom stoljeću završile nametnutim ratovima«?

Očekuje li da će se tim ljudima nakon njegovih riječi dogoditi nešto dobro? Progovara li kardinal uoči Uskrsa jezikom ljubavi, mira i razumijevanja ili je riječ o govoru koji podržava tekuću hajku i zaziva kamenovanje? Naravno, u pitanju nije jezik ljubavi. U pitanju je račvasti jezik nasilja. Tobože braneći hrvatsku kulturu, kardinal Bozanić uoči Uskrsa nastupa suprotno svemu što bi religija koju predstavlja trebala zagovarati.

Da se razumijemo, nije u pitanju ništa novo. Tamo gdje su se jučer blagosiljale puške, danas se priželjkuju razbijene »izdajničke njuške«. Izvjesna je novina, doduše, da se »izdajničke njuške« prokazuju u uskrsnoj poslanici, uoči najvećeg kršćanskog blagdana, ali od koga je – dobro je.

Ladislav Tomičić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: