Spašavanje vrhovnika Todorića

Ako za Todorića i domovinu niste spremni prolijevati krv, znoj i suze, ako niste spremni žrtvovati svoju djedovinu koju će vam oteti banke i svoju djecu koja će trbuhom za kruhom u pečalbu, dakle ako niste Hrvati s dna Agrokorove kace, marš van iz Lijepe naše, stoko jugoslavenska.

Hrvatska je stvorena u rijekama krvi, samo i isključivo zbog toga da bi Ivica Todorić mogao živjeti u dvorcu s četrdeset soba i da bi nekadašnji samoupravljači, koje se lako uvjerilo u to da su samostalnu kapitalističku državu sanjali od stoljeća sedmog, bili dovedeni na nivo feudalne posluge.

Ako je netko sumnjao ili grozio se ove svojedobne konstatacije Viktora Ivančića, nakon Lex Agrokora koji će HDZ i Most silom nametnuti, a čiji je jedini i isključivi cilj spašavanje vrhovnika Todorića, mogao bi, iako je prekasno, barem otvoriti oči. Jer, zakon šupalj kao i kompetencije onog koji ga predlaže, ministra pravosuđa Ante Šprlje, bilo je to razvidno na jučerašnjoj sjednici saborskog Odbora za pravosuđe, ne hrli u pomoć i ne kani od najgoreg sačuvati hrvatskog vojnika Ryana – seljake, obiteljska gospodarstva, male i srednje proizvođače i distributere.

Ne, Plenković i njegovi ministri s njima nisu niti razgovarali, njima je bitniji onaj koji će ih pokopati jer im duguje tri milijarde kuna, a kao sugovornik o Agrokoru draži im je Aleksandar Vučić koji bi u ime europučanskog bratstva mogao koju lijepu riječ prišapnuti caru Vladimiru Putinu. Uzalud se sirotinja nada kako će se država pobrinuti za nju, jer politika kupuje vrijeme za svog glavara, Ivicu Todorića, jedinog legitimnog nasljednika Franje Tuđmana na čelu domoljubnog projekta o dvije stotine obitelji, u čijem je vlasništvu Hrvatska.

I nema tu dvjestoiprvog, ni dvjestodrugog, a kamo li desettisućitog i četrdesettisućitog. Tko je jamio, jamio je. »Jeste, priča je u dobroj mjeri zaokružena, ali to samo potvrđuje da se otpočetka radilo o jedinstvenome pothvatu, da su nacionalističke i kapitalističke aspiracije bile sjedinjene u istom državotvornom stroju, to jest da je puni smisao političke represije, pa i političke cenzure, bila ekonomska eksploatacija.«

Sustav naprosto ne može protiv sebe, pogotovo ne protiv vođe kojem je sve podređeno. Stoga je i »sistemski zakon« namjerno i sustavno pun rupa, kao i onaj pretvorbeni, kako bi se sačuvalo Todorićevo osobno bogatstvo i Kulmerov dvorac kao dom. Paralelno teret njegovih »pogrešnih poslovnih odluka«, to jest samovolje i tiranije u proteklih četvrt stoljeća, prebacit će se s nekoliko zakonskih paragarafa na leđa svih nas feudalnih slugu, kmetova i podanika. Ako ni to ne bude dovoljno, i na račune naše djece.

Ako za Todorića i domovinu niste spremni prolijevati krv, znoj i suze, ako niste spremni žrtvovati svoju djedovinu koju će vam oteti banke i svoju djecu koja će trbuhom za kruhom u pečalbu, dakle ako niste Hrvati s dna Agrokorove kace, marš van iz Lijepe naše, stoko jugoslavenska.

Bog i 200 obitelji!


Branko Mijić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: