Todorići mogu na Tahiti

Zadnja linija obrane jedne grandomanije mogao bi na koncu postati građani. Banski dvori to skrivaju kao zmija noge, premda i sami vide da druge biti neće

Strah u zraku može se rezati nožem. Todorić je izvagao da mu je isplativije uvući državu u Agrokor, nego ostati pod jurisdikcijom Antonia Alvareza i bankarskih kreditora.

Ali nitko još ne može prognozirati kako će završiti ovaj slom slomova. Tko će sve pasti žrtvom. I kakva sve odricanja i tragedije čekaju Gazdine dobavljače i radnike koji kod njega zarađuju svoj tvrdi kruh.

I premda politički vrh pokušava anestezirati živce uzrujane nacije i svih koji su involvirani u ovaj poslovni masakr širokih razmjera, jedno od pitanja koje svima visi nad glavom jest hoće li ovaj lom u Agrokoru, i do koje mjere, morati platiti porezni obveznici. Mnogi su uvjereni da hoće, jer ova tragedija ne može završiti happy endom, ali to ne žele javno reći. No, rekla je Udruga poreznih obveznika Lipa. 

Ta udruga građana, kojoj jezik nije vezan nikakvim poslovima i dilovima s Todorićem, smatra da aktiviranje Vladinog lex Agrokor »donosi prevelik rizik za hrvatske porezne obveznike«. Instaliranjem državnog upravitelja u zamalo bankrotirani Todorićev koncern, država automatski preuzima velike i još neistražene financijske dubioze Agrokora i njegovih tvrtki. Lipa zato upozorava da će za sve odluke i postupke državnog povjerenika »na kraju odgovarati jedino porezni obveznici«. Napominju također da je strah od lošeg ishoda realan i s obzirom na popularnost kadroviranja po stranačkom principu, a jao svima nama ako i povjerenik za Agrokor bude odabran po tom kriteriju.

No, dok Hrvatsku trese groznica Agrokor, a guverner HNB-a Boris Vujčić otvoreno prognozira da će rasplet dužničke krize u »sistemski značajnoj« kompaniji sigurno prouzročiti pad hrvatskog BDP-a, samo se još ne zna koliki, može se opravdano pretpostaviti da za samog Todorića velikog straha nema. Jest, malo će ga sve ovo lupiti po egu. Ali na privatnim računima u inozemstvu obitelj sasvim sigurno ima dovoljno novaca da tri generacije nasljednika mogu biti mirne u pogledu komfora na koji su navikli. 

Dvorac u zagrebačkim Šestinama također je privatna imovina Todorićevih, a pater familias prepisao ga je na sebe i svoje troje djece. Park od preko 50 tisuća kvadratnih metara, porschei u garažama, liftovi za hranu, vinski podrumi, saune, bazeni, Meštrovićevi kipovi... Zatim vila u Medveji, kuća za odmor u Gorskom kotaru, helikopter, jahta... I sa svim tim čete domara, kuharica, spremačica, masera, dadilja, vrtlara i zaštitara koji su, da bi ih obitelj zaposlila, morali potpisati ugovor da će šutjeti kao grob o svemu što su vidjeli, čuli i saznali radeći za vlastelina i njegov dvor.

Na svu tu imovinu ne mogu sjesti Agrokorovi vjerovnici jer je privatna. Nedodirljiva su i konta s dividendama i bonusima koje su Todorići sebi isplaćivali, čak i kad se koncern počeo daviti u dugovima. Sve im to ostaje netaknuto, pa što bilo da bilo s Agrokorom, radnicima i »poslovnim partnerima« koji su na razne načine morali podmetali leđa da bi Gazdi bilo lakše. A zadnja linija obrane jedne grandomanije mogao bi na koncu postati građani. Banski dvori to skrivaju kao zmija noge, premda i sami vide da druge biti neće. Dok Todorićevi budu plovili oko Tahitija, radni narod Republike Hrvatske kusat će njihove dugove.

Sanja Modrić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: