Uzmimo da je Frljić idiot

Nema sve ovo blage veze s kazalištem. Ovo je šaka u zube slobodnom društvu. Zato uopće ne trebaš gledati Frljića – da bi ga branio

Nisam bila ni na jednoj Frljićevoj predstavi i zato ne znam. Ne mogu ga ni hvaliti, ni kuditi. Nemam pojma bi li me treslo ono uzbuđenje kojim te uzdrma  jaka struja dobrog teatra ili bih ocijenila da je to što radi jeftini kič.

Krivo mi je sada što ga nisam gledala jer mi fali taj dio informacije. Ali kakav je Frljić u kazalištu, zapravo je potpuno nebitno u ovoj histeriji koja vitla oko njega.

Pa ajmo o Frljiću razgovarati ovako.

Prvo uzmimo zdravo za gotovo da je on užasan režiser. Blefer. Najobičniji idiot. Prebrišimo krpom za pod, kao da ih nikada nije bilo, sva ta njegova gostovanja i te 24 kazališne nagrade koje je dobio od Hrvatske do Njemačke i Poljske. I što onda?

Pa politički namjesnici, poput Nine Obuljen Koržinek i propalog župana Zlatka Ževrnje, sigurno nisu tu da određuju što će se igrati, a što zabraniti i kome će umjetnički žiriji davati lovorove vijence.

Neće valjda kulturna javnost podviti rep pred pokušajima da se Hrvatska pretvori u džamahiriju u kojoj se repertoar, podjela uloga i kazališni plakati prvo nose biskupima na odobrenje i škropljenje svetom vodicom.

Je li Frljić eventualno loš redatelj, odlučit će publika i kritika, to je njihovo ekskluzivno pravo, a svi drugi prste k sebi. Ne sramotite sve nas i ovu zemlju sjevernokorejskim filipikama o nužnim obzirima kazališta prema »vjerskim i nacionalnim osjećajima svakog pojedinca i društvene skupine«.

Kome se Frljićeve izvedbe ne sviđaju – a zašto bi se svima sviđale – neka mu ne kupuju karte. Mogu se uvijek utješiti djelom laureata Nagrade Grada Zagreba Jakova Sedlara ili koga drugoga po svome izboru i ukusu.

Kad ne volite neke novine, neku čokoladu ili nekog romanopisca, ne kupujete ih. A ne tražite da se zatvore redakcije i tvornice i da se književnika strpa u zatvor. Osim kod Erdogana, ali ovo nije Erdoganova Turska. Još ne.  

Drugo, Frljić provocira, jelte? A što radi umjetnost otkad je svijeta i vijeka nego provocira, propituje i svodi račune? Izvrće utrobu našim stavovima i moralu, našoj gramzivosti, našim utopijama, opsjenama i našim fiksidejama. Uzmi kazalištu pravo na provokaciju i neće od njega ostati ni kamen na kamenu, zatvori ih odmah do jednoga i prebaci pare u Agrokor.   

Treće, Frljić je dotiran »našim novcem« pa je to sporno? Pa nauživali smo se tupih, dosadnih, preglumljenih i usve bijednih predstava koje su također financirane iz javnih izvora, kao i niza istih takvih knjiga i filmova.

Neću nabrajati naše »zlatne maline« da ne potaknem nova ludila, ali u HNK, na primjer, nisam išla godinama jer se tamo ama baš ništa nije dalo gledati. Sad je puno bolje. Intendanti instalirani po sirovom ukusu političkih vlasti koštali su nas, bogme, i novca i samopoštovanja.

Četvrto, Frljićeva predstava na Marulićevim danima vrijeđa Marulića? Pa nema ništa smješnije od toga. Kerum i HČSP-ovac Marko Skejo čitali su Marulića? Malo sutra. Osim toga, zar su Marulićevi dani samo za uprizorenja Judite, Davidijade i Molitve suprotiva Turkom, ili da vidimo kako se naše kazalište razvijalo od 15. stoljeća do naših dana i gdje smo danas?

Dakle, nema sve ovo blage veze s kazalištem. Ovo je šaka u zube slobodnom društvu. Zato uopće ne trebaš gledati Frljića – da bi ga branio.

Sanja Modrić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: