Zašto se povjerenik onako usukao?

Ne samo da neovisni povjerenik izlazi pred novinare zajedno s premijerom i nekoliko ministara, nego na logična pitanja daje izjave kao u nedoumici. Stvara dojam kao da još ne zna što će ga dočekati u tornju i kod drugih zainteresiranih strana, a takvi su mu i odgovori. A budući da je s Martinom Dalić, kako smo obaviješteni, pisao lex Agrokor, morao je uglavnom već pokopčati sve što je potrebno

Znate ono kad odjednom udari užasan pljusak, a svi mi mahinalno sagnemo glavu i pogrbimo se kao da nas onda vodurina neće smočiti do gaća.

Točno tako je izgledao Ante Ramljak, novi Toni u Agrokoru, dok se premijer Plenković s njim slikao i vodio glavnu riječ na press konferenciji. Spustio Ramljak ramena, ušao u se. Kao da pred sobom vidi sliku svoga sudnjega dana. Ili kao da mu neka nevidljiva ruka drži pištolj na potiljku.

Dobro, ne mora to još značiti ništa strašno, čovjeka ne poznajemo, možda je naprosto takav. Ali kad se nominalno moćni specijalni povjerenik države pojavi u liku tako stisnutog i zastrašenog tipa, to te ipak malo lecne. Govor tijela je nezgodna stvar, iz  njega te čitaju.

Onda nešto drugo, ali opet, na žalost, na isti mlin. Ne samo da neovisni povjerenik izlazi pred novinare zajedno s premijerom i nekoliko ministara, nego na logična pitanja daje izjave kao u nedoumici. Stvara dojam kao da još ne zna što će ga dočekati u tornju i kod drugih zainteresiranih strana, a takvi su mu i odgovori. A budući da je s Martinom Dalić, kako smo obaviješteni, pisao lex Agrokor, morao je uglavnom već pokopčati sve što je potrebno.

A onda, dok plete svoje neodređene i zakopčane rečenice, svaki čas postrance pogledava u Plenkovića. Opet ta izdajnička nesvjesna gesta koja odmah stvara lošu predodžbu o profilu koji stoji pred nama i pod čijim je nogama sudbina velikog dijela Hrvatske. Pitaš se, pa tko je sada, snagom zakona, imenovan za gazdu Agrokora? Povjerenik ili Plenković? Oba? Ramljak kao maska, premijer i Martina Dalić  da mu diktiraju što će iz pozadine?

Nema tko već nije upozorio da osoba koja će, uime zabrinute države, na godinu dana preuzeti sanaciju Todorićeve ostavštine i barem 42 milijarde njegovih zastrašujućih dugova, ne smije biti nitko podložan politici.

To i jest ključno. Vaga, kompas i škare moraju biti u rukama povjerenika, a ne na uzdi političke vlasti. Logika isključivo ekonomska i tržišna, odluke samostalne. Povjerenik se ne smije dati na upravljanje Markovom trgu jer tako idemo u novu katastrofu.

Zato uopće nije prikladno da pratnja iz Vlade ide naokolo uz povjerenika Antu Ramljaka, koga su proglasili najboljim stručnjakom za autonomnu nadležnost nad raspadnutim Todorićevim koncernom. A niti mu uslugu čini Plenković kad uskače kao tutor da bi popravio dojam njegovih odgovora.

Ali hajde i to. Gledam i mislim, pa možda je to samo za prvi put, da ga predstave javnosti. No premijer i ministri nakon press konferencije opet nastavljaju zajedno s povjerenikom na sastanak s uznemirenim dobavljačima. I na pregovore s bankarima iznova ga prati ista svita. I u Agrokor. Plenković kaže: »Moramo precizno dogovoriti dinamiku za ovaj tjedan«. Povjerenik je stupio na posao, ali stalno se ponavlja to »mi«. Tko to »mi«?

Sve u svemu, prvi dan je bio loš, pogrešaka dosta. Jedna od njih je Plenkovićeva da će svi biti namireni, svi potpuno obeštećeni, svi na kraju sretni. Ovoga časa staje orkanska bura koja čupa krovove i okreće, kaže premijer, na »lagani maestral«. Bilo bi možda duhovito da stvari s Agrokorom nisu tako tragične, duboke i opasne kao što jesu. Ako se zato povjerenik onako usukao, može ga se razumjeti. Kad se barem po takvom jutru ne bi poznavao dan.

Sanja Modrić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: