Čiji je Zagreb?

Scene s tog »bandićevskog prosvjeda« bile su tako ružne, da niti najveći ljubitelji lika i djela zagrebačkog gradonačelnika ne bi mogli reći da su išle Bandiću u prilog 

Hoćemo novi park, hoćemo novi park, skandirala je prije nekoliko dana skupina prosvjednika, organiziranih da svijetu i gradu pokažu da Milan Bandić još uvijek uživa podršku naroda. Skupljeni s koca i konopca, »Bandićevi prosvjednici« u zagrebačkoj četvrti Savica nisu se libili incidenata pa čak ni onda kad im je s druge strane stajala trinaestogodišnja djevojčica.

– Šta će vama velikima park, čudila se djevojčica, a onda joj je jedan stariji čovjek, koji bi joj po godinama mogao biti djed, poručio da ne diže tenzije, jer bi mogla pasti krv. Nije na tome ostalo. Drugi prosvjednik djevojčici je poručio da j... mater svoju, treći se unosio policacima u lice, četvrti – polupijani mutant sa šeširom na glavi – urlao je protiv komunjara i jugonostalgičara. Scene s tog »bandićevskog prosvjeda« bile su tako ružne, da niti najveći ljubitelji lika i djela zagrebačkog gradonačelnika ne bi mogli reći da su išle Bandiću u prilog. Već kad su se prve snimke stale širiti društvenim mrežama, bilo je jasno da je Bandić doživio ozbiljan poraz.

Do kraja dana on će ga i priznati, ustvrdivši da ništa neće graditi bez volje građana. Sumanutost ove njegove izjave najbolje razotkriva činjenica da su se građani Savice godinama borili da im Bandić usred parka ne izgradi crkvu. Svo to vrijeme gradonačelnik je uporno, bez obzira na sve peticije i prosvjede stanovnika Savice, gurao »crkveni projekt« u parku.

Radio je to protiv volje građana, valjda da namiri apetite crkve i privatnih poduzetnika, koji su u sklopu te kombinacije dobili kaptolski blagoslov za jednu vrijednu parcelu na Trešnjevci. Kaptol poduzetnicima, Bandić Kaptolu, a građanima – crkva u parku. Činilo se kao idealna kombinacija? Međutim, igrači su se prekombinirali, naišli su na dovoljno jak i organiziran otpor, s kojim nisu računali. Srž tog otpora činili su stanovnici Savice, ali znatnu i presudnu pomoć dali su im mladi ljudi organizirani u nekoliko građanskih inicijativa, aktivisti koji već godinama upozoravaju na devijacije društva i uporno se – od akcije do akcije – bore protiv struktura zahvaljujući kojima Hrvatska danas izgleda kao poligon za sigurnu realizaciju interesa povlaštenih društvenih skupina.

Isti ti mladi ljudi sudjelovali su u raskrinkavanju Ivice Todorića, davno prije nego su njegov poslovni model raskrinkale banke kod kojih se zaduživao. Prosvjedovali su pred kapijama Kulmerovog dvorca, koji je u to vrijeme službeno bio zaveden kao – hotel. Teško da je u Zagrebu bilo i jedne društvene akcije, fokusirane na očuvanje javnog dobra, a da je nije organizirao ili u njoj sudjelovao netko od ljudi koji na predstojećim lokalnim izborima u glavnom gradu nastupaju pod imenom »Zagreb je naš«.

Kao svog gradonačelnika istaknuli su Tomislava Tomaševića Senfa, nekoć predsjednika Zelena akcije, dugogodišnjeg aktivistu iz područja zaštite okoliša i javnih dobara, čovjeka koji je magistrirao na Cambridgeu, na temu okoliša, društva i razvoja. U nekoj ozbiljnijoj zemlji, a valjda i takvih ima, za takvog čovjeka bi se otimale političke stranke. Mlad, obrazovan, pametan, aktivan, zainteresiran za društvo u kojem živi – Tomašević je po svemu veliki politički potencijal. Kako to već biva, politička platforma Zagreb je naš novca za reklamu nema, pa ih na televiziji nećete vidjeti, niti ćete čuti njihov stav o tekućim zagrebačkim prilikama. O tome će govoriti tko je navikao: HDZ, SDP, HNS... Zato na ovom mjestu skrećemo pažnju, naročito zagrebačkom čitateljstvu, na jednu zanimljivu političku inicijativu, koja upravljanju gradom može puno dati.

Gledajući prosvjed »bandićevaca« u parku na Savici, gdje su s jedne strane, između ostalih, stajali ljudi iz inicijative Zagreb je naš, a s druge reprezenti aktualnih struktura vlasti, razuman čovjek mogao je zaključiti da Zagreb ima samo jednu šansu. Ta šansa sigurno se ne krije u redovima ljudi koji trinaestogodišnju djevojčicu upozoravaju da ne diže tenzije, jer bi moglo biti krvi. Ona leži u novim političkim inicijativama, poput ove koju predstavlja platforma Zagreb je naš. Nitko, naravno, ne očekuje da će Tomislav Tomašević sutra pobijediti Milana Bandića – to bi se, eventualno, moglo dogoditi na Islandu – ali bilo bi neodgovorno ne posvetiti dužnu pažnju pametnim, mladim ljudima, koji svojim učešćem politiku nastoje primorati da više pažnje posveti javnom i društvenom dobru.

Ladislav Tomičić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: