Dajte nam Frljića!

Za društvenu katarzu i stanje nacije ljekovito je  kad se bilo koja Frljićeva predstava postavlja na scene hrvatskih teatara. Odmah se vidi raspoloženje koje pretežito u Hrvatskoj vlada, to je najbolji lakmus-papir za provjeru stanja svijesti pripadnika hrvatske nacije.

Frljićeve predstave su kao retorta za ispitivanje hrvatstva: uvijek iz njih kuha i dimi. Čim on doda kap kozmopolitizma, ljudskosti i širine, neki čudni ljudi bez zuba počinju mrziti svoga susjeda. Dotad spavaju; otad luduju – nevjerojatan fenomen.

A scena iz predstave »Naše nasilje i vaše nasilje«, u kojoj uz taktove pjesme »Heaven, I'm in heaven«, čovjek u zarobljeničkoj uniformi dobiva metak u čelo, plešući i slaveći život, duboko je humanistička. I pogađa ravno u srce.

Jer nasuprot radosti života i životu kao takvom uopće, činjenici da je netko s pištoljem uperenim u čelo još uvijek živo biće koje pjeva i živi svoj san, a to sekundu kasnije prestaje biti zbog metka koji dobije u glavu, više od ičega govori o tome kako se protiv nasilja nemoguće boriti.

Život ne može pobijediti nasilje, sve dok ima onih koji to nasilje žele provoditi. I zato, samo onaj koji i sam želi biti vinovnik nasilja, može biti protiv  poruke koju Oliver Frljić šalje svojom predstavom.

A takvih je, očito, puno – klerikalni konzervativci, muslimanski fundamentalisti, obični »domestic« desničari iz krške seoske zabiti, uličarski huligani, branitelji raznih dogmi s oltara u ime obitelji i u ime boga, političari koji žele prikupiti jeftine lokalne poene, neuki nesretnici koji se boje svega jer nemaju odgovor ni na koje životno pitanje, pa ni o vlastitoj egzistenciji...

Svi su oni protiv Frljića i njegovih poruka. Samo iz jednog razloga – jer i sami žele nasiljem rješavati svoje probleme, bilo verbalnim, bilo fizičkim. Svima njima poruka o nemoći ljudskog bića pred pištoljem ili palicom smeta, i to nema veze ni s hrvatstvom, ni s islamom, ni sa srpstvom, to ima veze samo s pogubom ljudske naravi i vlastitom nemoći.

Zato, u trenutku dok se baš u Rijeci na ovim lokalnim izborima vode nove rasprave o konzervativnoj revoluciji, dobro je da i HNK Zajc ima na repertoaru ovu Frljićevu predstavu nekoliko puta do 21. svibnja. Ona će i u Rijeci – ponovno – biti odličan test za provjeru »građanstva« aktualnih kandidata za gradonačelnika ili župana.

Neki od njih već su ranije grubo osuđivali Frljića, neki to sada moraju jer centrala to od njih očekuje, neki grade cijelu svoju agendu na Frljiću i EPK-u, što također može biti kontraproduktivno. Baš će biti zanimljivo sada vidjeti tko je za slobodno kazalište, a tko nije, i hoće li nakon toga baš sve aktualne riječke koalicije opstati do dana izbora.

Bilo bi super da Oliver Frljić ima priliku u svoju retortu kapnuti i malo riječkog lokalpatriotizma, još malo riječkog dvoglavog orla, sad kad su se zbog lokalnih izbora uzbunili duhovi oko ideologijskih rasprava, a umjesto o nogostupima tema je skrenula k svjetonazorima.  Dajte nam Frljića, da malo opipamo vlastito bilo.

Tihana Tomičić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: