Gospodar kazuje na kome je BIA

Bože mili, čuda velikoga!
Čim se slježe s puta službenoga,
Aleksandre gospodar-Vučiću,
on izdade novoga fermana:
„Po milosti Našoj prevashodnoj,
Ja postavljam Gašić Bratislava,
za vrhovnog vilajetskog žbira,
jer je Gašić muka dopa`nuo!
Izdržao, do preko godine,
bez funkcije strunio se sasvim,
pocrnio kao kamen sinji,
ubila ga memla zaborava –
malo nam je takijeh junaka!“
U Kruševcu, gradu kraljevskome,
stoji Gašić na gradskome trgu.
Na njemu je bahato odjelo
i frizura svježe ofarbana.
Gleda Gašić novoga kioska
preko puta sv`jetlog semafora,
gleda kiosk – oči mu sijaju!
A na njemu naslovnijeh strana
beogradskih carskih tabloida,
na svakoj je ferman pečatani.
Uze junak tabloid šareni,
ote mu se iz grla b`jeloga:
„Blago meni i svemu mojemu,
gdje podiđoh od sebe boljemu,
podilazih svim snagama svojim,
trajalo je do preko godine!
Najzad dobih od Njega ponudu –
odbiti je nikako ne mogu!“
Zaboravi Gašić Bratislave
da naredba nije što ponuda,
zaboravi al` se brzo prenu:
„Izvršiću sve naredbe Tvoje,
što si rek`o i što rek`o nisi!
Novinare prisluškivat` trajno,
klečaće mi dok mi je mandata –
a to znači od sad pa dov`jeka –
al` kamera nigdje biti neće!
Helikopter letjeti će stalno,
dal` će sletjet` niko neće znati –
i tako me Vučić neće dati –
al` kamera nigdje biti neće!“
To pomisli junak od junaka,
pak odjezdi u goru zelenu
ka svojemu BIA Institutu,
za koji je školov`o se vr`jedno
k`o baštovan, il` trgovac kafom,
povremeno k`o tajkun medijski,
u školama samo njemu znanim.

Vesna Rakić-Vodinelić, Peščanik.net, 25.05.2017.

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: