Obersnel, posljednje sidro antifašizma

Njegova gradska uprava svakodnevni život grada oblikuje po antifašističkim vrijednostima, pokazujući da je antifašizam način života koji odbacuje mržnju i netrpeljivost, a aktivno zastupa i promiče pluralizam, otvorenost i ljudska prava

Vojko Obersnel posljednje je čvrsto sidro antifašizma u Hrvatskoj – ta tužna činjenica predstojećih lokalnih izbora ne bi smjela ostati neprimijećenom. To dakako ne znači da nema i drugih jakih kandidata privrženih antifašističkim vrijednostima – Ivicu Vrkića u Osijeku valja spomenuti na prvome mjestu, ali ne treba zaboraviti ni kandidate IDS-a u Istri, Sabinu Glasovac u Zadru ili Anku Mrak Taritaš u Zagrebu, kao i mnoge druge. Pa ipak, gradonačelnik Rijeke od svih se njih razlikuje odlučnošću da antifašizam zastupa u svakoj prilici, otvoreno i usprkos pritiscima te da njegova gradska uprava i svakodnevni život grada oblikuje po antifašističkim vrijednostima, pokazujući na konkretnim primjerima da antifašizam nije ono što mu protivnici nastoje podvaliti – nekakav ideloški veo komunizma – nego naprotiv, način života koji odbacuje mržnju i netrpeljivost, a aktivno zastupa i promiče pluralizam, otvorenost i ljudska prava.

Vojko Obersnel, prije svega, podržavao je Olivera Frljića na mjestu intendanta riječkog HNK Ivana pl. Zajca – možda i na svoju štetu. Važno je razumjeti da Frljićevo umjetničko djelovanje nije tek provokacija radi provokacije same, kako mu mnogi kazališni kritičari jalno predbacuju, nego, s društvenog stajališta, istinski test sposobnosti zajednice da progovori o vlastitim skrivenim tajnama, svojim »malim«, nepriznatim fašizmima koji, u vremenima poput ovih, poput nezaustavljive puzavice gmižu ulicama i uvlače se u vlast. Utoliko je Obersnelova obrana Frljića bila više od politike – bila je pokušaj da politika, čak i na vlastitu štetu, dopusti preispitivanje sebe same, te da tako, uz dobru sreću, pokuša preispitati i poboljšati i sebe, i društvo koje vodi.

U travnju 2015. godine Obersnel je nedvosmisleno osudio postupak svojega stranačkog kolege i splitskoga gradonačelnika Ive Baldasara, koji je, na dan osnutka NDH, poslao vijenac pod spomenik postrojbi prozvanoj imenom ustaškoga zapovjednika. »Postavljati 10. travnja vijence na spomenik koji nosi naziv Rafael vitez Boban nabijeno je strašnom simbolikom fašističke tvorevine NDH. Tko tvrdi da nije tako, taj je ili naivac ili se pravi da je naivac. A ja smatram da odgovorni gradonačelnik, pogotovo gradonačelnik SDP-ove provenijencije, u ovakvim temama sebi ne može dopustiti naivnost, previd i neznanje«, kazao je Obersnel.

Četiri mjeseca kasnije, kada je rulja u Rijeci pokušala provaliti u kazalište, a potom napala novinare i aktiviste, Obersnel je bio među rijetkim Riječanima koji su javno prosvjedovali. Pozvao je »sve svoje sugrađane da pruže otpor agresiji, mržnji i nesnošljivosti kako bi Rijeka i dalje bila otvoren grad čiji stanovnici poštuju jedni druge, pa i onda kada se njihova razmišljanja razilaze«. Naposljetku, u velikome predizbornom sučeljavanju uoči lokalnih izbora, održanome u utorak u Guvernerovoj palači, Obersnel se nije ustezao ponoviti: »Donedavno smo imali ministra koji je govorio da je antifašizam floskula. Ja ne mislim tako«. No, povrh toga, što znači provoditi vrijednosti antifašizma, Obersnel nije pokazao samo u obračunima s filoustašama i deklarativnim opredjeljivanjima: prva i jedina u Hrvatskoj, Rijeka je uvela građanski odgoj u osnovne škole. Dosege toga poteza hrvatski su mediji, tradicionalno manjkavi u sposobnosti razumijevanja dugoročnih svjetonazorskih poboljšanja, posve nedovoljno zapazili.

Sve je to iznimno važno u situaciji u kojoj je vladajuća stranka faktički pretvorena u – filoustašku organizaciju. Jer, da se razumijemo: stranka čija načelnica dolazi na otkrivanje spomen-ploče s ustaškim pozdravom »Za dom spremni«, pa potom još tu ploču uporno javno brani, te stranka koja ne nalazi načina da iz javnoga prostora ukloni taj nacistički pozdrav, ne može biti drugo doli – filoustaška. Stranka je to u čijem se mandatu, kako smo vidjeli jučer, događaju donedavno nezamisliva, upravo šokantna upozorenja: da židovska vjerska zajednica Bet Israel upozori kako su »manjine u Hrvatskoj sve zabrinutije za svoj položaj«, navodeći kao jedan od razloga toj zabrinutosti izjavu HDZ-ova moćnika, potpredsjednika Sabora Milijana Brkića.

I ne samo to: ista ta židovska zajednica, tonom kakav od hrvatskih Židova nikada dosad nismo još čuli, odlučno, gotovo očajnički, podsjeća kako su »članovi židovske zajednice u ovoj zemlji potomci onih koji su davali višestoljetni važan doprinos u gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, znanosti i umjetnosti«, te da zato, »nakon svih tragedija koje je židovski narod doživio tijekom holokausta, neće pognuti glavu pred ideologijom nepravde i promicanja nedemokratskih ideja«. E pa, ako smo dotud došli – a došli smo – tada nipošto nije nevažno vodi li ovaj grad čovjek koji ne misli da je antifašizam floskula, ili netko kome ta umjetno stvorena dilema i nije toliko važna.

Boris Pavelić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: