(Or)banovina Hrvatska

Europski parlament izglasao je ovih dana dosad najoštrije i najdramatičnije upozorenje mađarskim vlastima i tamošnjem premijeru Viktoru Orbanu, upozorenje kakvo ni jedna europska institucija dosad nije – u sasvim službenoj formi – uputila ni jednoj državi-članici Europske unije.

Parlament je, naime, rezolucijom pozvao institucije Unije da pokrenu aktiviranje članka 7. europskog ugovora protiv Mađarske, a taj članak kaže da se državi koja krši vladavinu prava i demokratske standarde može uskratiti pravo glasa u ključnom EU-tijelu – Vijeću Europske unije.

Rezolucija je donesena zbog toga što je Mađarska uvela zakone kojima se znatno otežava položaj tražiteljima azila i opstruira rad nevladinih organizacija, te se onemogućuje djelovanje Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, iza kojeg stoji fondacija Otvoreno društvo Georgea Sorosa.

Ovo potonje ime i prezime – ime i prezime čuvenog američkog multimilijardera i filantropa mađarskog porijekla – najvjerojatniji je razlog što se šestero konzervativnih i demokršćanskih europarlamentaraca iz Hrvatske svrstalo među onih 211 zastupnika u Europskom parlamentu koji su glasali u korist Mađarske, odnosno protiv prijetećeg poziva Mađarskoj da se obuzda u prakticiranju svoje "neliberalne demokracije" koja se bazira na ksenofobiji, antimuslimanskoj i općenito antimanjinskoj histeriji, gušenju kritičkog mišljenja te zatiranju slobode i ljudskih prava.

Lik neumrlog predsjednika

Petero hrvatskih europarlamentaraca umjereno lijeve i liberalne provenijencije glasalo je zajedno s većinom koja je brojala ukupno 393 poslanika, što znači da je za pokretanje penalnog mehanizma protiv Mađarske glasala i gotovo trećina pripadnika Europske pučke stranke, najbrojnije političke grupacije u Europskom parlamentu, grupacije kojoj pripada i Orbanova partija Fidesz.

HDZ-ovci europarlamentarci (Ivana Maletić, Dubravka Šuica, Željana Zovko i Ivica Tolić), kao i zastupnica Hrvatske seljačke stranke Marijana Petir te zastupnica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić, naprosto nisu mogli dignuti ruku protiv nekoga tko vodi nervozni i ljuti boj protiv Georgea Sorosa: kad god odnekud iskrsne to ime i prezime, pred očima hrvatskih nacionalista ukaže se lik neumrlog predsjednika Franje Tuđmana kako goloruk i pravedan nasrće na sotonski lik čovjeka koji ne štedi para u borbi protiv svega što je hrvatsko i katoličko. Nisu ovim zastupnicima, naravno, drage ni muslimanske izbjeglice ni nevladine udruge, ali Soros im izaziva automatski refleks.

"Soros je smislio, djelomično financirao i organizirao promigrantsku politiku u Europi", dreči Viktor Orban protiv čovjeka koji "širi liberalnu ideologiju" i tako "ugrožava europski identitet", a HDZ-ovcima i njihovim ideološkim satelitima kao da govori Franjo Tuđman u punom autokratskom naponu, jer je svakom iole ozbiljnom autokratu potrebna i vanjska i unutrašnja opasnost, stvarna ili izmišljena.

'Sorosevi plaćenici'

U drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je ponestalo Srba, centralno mjesto na listi hrvatskih "unutrašnjih neprijatelja" zauzeli su Soros i "Sorosevi plaćenici", to jest domaći izdajnici čije je "antihrvatsko zavjereništvo" izdašno financirao jedan od najpoznatijih burzovnih špekulanata na svijetu, usto Židov, pri čemu ovo potonje ima funkcionirati kao prešućeno, a podrazumijevajuće objašnjenje njegove protunarodne angažiranosti. Hrvatska se tih godina svim mehanizmima – od tajnopolicijskih do pravosudnih – trudila zatrti djelovanje Otvorenog društva, premda je ta organizacija većinu svog velikog budžeta trošila na podupiranje neideoloških projekata u obrazovanju i pravno-aktivističkoj zaštiti ljudskih prava.

Tuđmana je, kao i Orbana danas, od svega vezanog uz Otvoreno društvo zanimala jedino činjenica da Soros financijski pomaže projekte i ljude koji misle svojom glavom i koji ne daju da im se pod firmom nacionalnih interesa prodaju težnje k jednoumlju, nadzoru, mržnji i nacionalističkoj manipulaciji kolektivnim strahovima. Ako se sve takve već ne može strpati u zatvore ili protjerati iz zemlje, a Recep Tayyip Erdogan upravo demonstrira da se u demokraciji može i to, onda im valja presjeći dotok novca i natjerati ih na odustajanje.

Bijes provincijskih kabadahija

Aktualni mađarski premijer misli da nema ničeg kontradiktornog u konzumiranju milijardi eura iz fondova Europske unije i istovremenom drskom obračunavanju s neistomišljenicima, to jest korištenju državnog aparata za gaženje po vrijednostima koje su u temeljima EU i bez kojih EU nema naročitog smisla.

O Georgeu Sorosu, njegovim poslovima, poslovnom i privatnom moralu i motivima može se misliti svašta, kao što se svašta i misli i govori, a među onim što se govori najviše je budalastih teorija urote, prikrivenog ili neprikrivenog antisemitizma i neumjerenog precjenjivanja njegovog političkog i ekonomskog utjecaja. Burzovno mešetarenje, i to na najvišoj razini i s desecima milijardi dolara u igri, sigurno nije djelatnost koja bi trebala izazivati divljenje i duboko poštovanje.

No duboko poštovanje svakako zaslužuje to što Soros već desetljećima redovito uspijeva navući bijes provincijskih kabadahija okićenih premijerskim i predsjedničkim titulama i naoružanih netrpeljivošću prema slobodi i svemu što je drugačije, a da pritom nije raspoložen ni za trgovinu s njima ni za povlačenje bez borbe. Zato je njegova pojava društveno ljekovita, posebno u zemljama u kojima se politički profiti brzo grade na sijanju mržnje prema slabijima i na obrani nacionalnog ili vjerskog identiteta.

Ivica Đikić, tekst za portal Al Jazeera Balkans

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: