Svi za Plenkija, Plenki za sve

Opozicijska stranka koja tu situaciju ne želi iskoristiti, nego dapače želi u veliku koaliciju s vladajućima, doista je presedan svjetskih razmjera

HDZ je sve dalje od saborske većine. Nakon Zlatka Hasanbegovića, jučer je bar privremeno svoju podršku otkazao i Furio Radin, a i Marin Škibola je nastupio uvjetno. Ako je za izbor novog predsjednika Sabora HDZ i imao 76 ruku, sada ima 73 – nedovoljno za bilo što.

No, opozicijska stranka koja tu situaciju ne želi iskoristiti, nego dapače želi u veliku koaliciju s vladajućima, doista je presedan svjetskih razmjera. SDP ima barem tri mogućnosti: prvo, s Mostom, HSS-om i Živim zidom, manjincima i ostalima pokušati formirati većinu i oformiti vladu. To neće, jer su protiv preslagivanja.

SDP može i podržati HNS-ovu inicijativu o opozivu Vlade, te izglasati nepovjerenje premijeru Andreju Plenkoviću.

Ni to neće, jer ne žele s HNS-om. SDP može nastaviti inzistirati i na opozivu potpredsjednice vlade Martine Dalić, pa na taj način ponovno pokušati dokazati da HDZ nema većinu i isprovocirati nove izbore. Ni to neće, na to su i sami već zaboravili.

Umjesto toga, SDP želi u veliku koaliciju s HDZ-om! Glavna oporbena stranka traži način da se ukrca u vlak Andreja Plenkovića, i to je ideja o kojoj dobar dio utjecajnih ljudi doista sada razmišlja. Za ne povjerovati!

U redu, idejni začetnik te ideje Siniša Hajdaš Dončić progovorio je o tome kao o rješenju o kojem bi se možda eventualno trebalo razmisliti ako nakon novih izbora opet dođemo do pat pozicije s Mostom i nemogućnosti formiranja većine. To doista jest i ideja koju se s vremena na vrijeme može čuti i iz diplomatskih krugova. Teorija zavjere glasila bi da je Bruxelles prošle godine, u jeku izbjegličke krize, poslao Plenkovića u Hrvatsku baš s tim ciljem da sve na kraju završi velikom koalicijom da bi Hrvatska ostala jamac stabilnosti na istočnim vratima Europe.

Ali voditi opozicijsku politiku, koja je ionako na staklenim nogama, toliko inferiorno, toliko luzerski da sam sebi unaprijed kažeš da ne možeš pobijediti na izborima koje si sam inicirao (opoziv Marića pokrenuo je SDP), to je stvarno rijedak slučaj političkog defetizma.

Na sve se još nadovezuju i teze o tome da Davor Bernardić ne bi trebao biti ni kandidat za premijera, mada je šef stranke. Ono, pucajte si u nogu, pa onda takvi ranjeni, pa još i obezglavljeni, pokušajte pobijediti HDZ i Plenkovića. To jednostavno ne može uspjeti.

SDP bi, dakle, po tim idejama trebao na izbore ići kako bi se poslije ujedinio s HDZ-om, a pritom bi Bernardić trebao biti maneken?! Nepodnošljiva lakoća neodgovornih izjava koje bujaju u SDP-u postala je doista opasnost za tu stranku. Nema artikulirane politike, nema osnovnog stava treba li uopće na izbore ići  ili ne.

Gore ne može. A HDZ pritom, podsjetimo, nema većinu. Plenković je praktično tehnički premijer.

OMG, LOL, WTF – da se poslužimo rječnikom odlučnih SDP-ovih prvaka.

Tihana Tomičić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: