Thompson tema za Hrvatsku, ne za Sloveniju

U raspravi koja se vodi oko Thompsonova zabranjenog nastupa u Sloveniji nije pitanje jesu li Slovenci trebali zabraniti koncert ni zašto su to učinili, nego zašto isto to ne učini i Hrvatska?!

Nije uopće upitno ima li Thompson i lijepih i »normalnih« pjesama, nego potiču li njegovi nastupi neprimjerene reakcije publike i neprimjerene političke ideje, koje su u nekim zemljama puno eksplicitnije nego u Hrvatskoj jednostavno – zabranjene. U tim zemljama onda nema ni Thompsonovih nastupa. I to nitko ne dovodi u pitanje. Čak se nije puno dovodilo u pitanje ni kad je Thompson zabranjen, odnosno izbjegnut, u Puli i drugdje u Istri. Podrazumijeva se da u krajevima koje je fašizam poharao nije sporno zašto ovom pjevaču tamo nema mjesta.

Sporna je sada Slovenija jer ona je, kao, bivša Juga u malom. To su valjda »naši«, ima tamo Janeza, Muje i Radovana, pa bi trebali imati razumijevanja i za ustaše i za četnike. Teza je da su u Sloveniji pjevali i neki Karadžićevi pjevači, a da negativnih reakcija nije bilo, pa zašto bi onda Thompson bio sporan, što je podvala zdravoj pameti, jednu idiotariju zamijeniti drugom i jednu predrasudu drugom. Kao što je netko na društvenim mrežama duhovito primijetio, tko je Thompsonu kriv što se Bora Čorba odavno deklarirao četnikom, a on nikako da se izjasni.

U sve su se uključili i drugi hrvatski pjevači koji, bez obzira na svoj svjetonazor poručuju – dajmo mu da pjeva, a pritom najmudriju izjavu daje Maja Šuput koja kaže da je normalno da se ne može pjevati ondje gdje to netko smatra uvredljivim.

Šalu na stranu, jedno je sigurno: sve dok u Jasenovcu i dan danas stoji ploča s natpisom »Za dom spremni«, trajat će i ove besmislene rasprave o Thompsonovom koncertu u Mariboru. U ovoj državi sve se može relativizirati i za sve se može naći dovoljno glupo opravdanje, pa tako i za Thompsonovu »umjetnost« potkrijepljenu ustaškom ikonografijom. Nije nikada riješena ni svastika na Poljudu, a riječi kojima vodeći ljudi Vlade (ovdje nema imena zbog predizborne šutnje) pravdaju ostanak ZDS ploče u Jasenovcu, neponovljive su koliko su apsurdne.

Ali kad se u slučaj Thompson upletu već i premijer i Ministarstvo vanjskih poslova kojemu se Thompson obraća za zaštitu ljudskih prava (!), tada stvar prestaje biti smiješna. Jer ovo nije rasprava o Thompsonu i Čavoglavama, ovo je rasprava o tome tolerira li ova država fašističku ikonografiju ili ne. Za slovensku nas baš briga.

Tihana Tomičić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: