U Rijeci ne teče ideologija

Ono što je doista zanimljivo, jest da unatoč pričama o konzervativnoj revoluciji i kontrarevoluciji, zapravo ideološke svađe ne dominiraju u polemikama. Svi bi podržali EPK, nitko ne bi mijenjao ime Titovog trga, niti tjerao Olivera Frljića. Pa već i to je uspjeh, zar ne?! A sve ostalo ovisit će o biračima.

Oni koje lokalni izbori zanimaju i planiraju na njih izaći, mogli su dobiti dosta dubok uvid u poglede kandidata na upravljanje proračunom, upravljanje razvojem i investicijama, međustranačnim odnosima, ali i njihove osobnosti.

Mora se priznati da aktualni gradonačelnik Vojko Obersnel ima tešku ulogu boriti se sa šest izazivača, i da u tome nije loš – naime, sve mu je u malom prstu i lako odgovara na sva pitanja. No, nakon 17 godina vladavine bilo bi tragično da nije tako. A ipak i Obersnel je u nekoliko navrata na sučeljavanju ostao bez teksta, primjerice na pitanje o lansirnoj rampi Torpedo uopće nije odgovorio, a ni na pitanja o deficitu gradskog proračuna, koji je na oko 250 milijuna kuna, zapravo nije ponudio nikakav odgovor. Također jasno je i da, kao i većina drugih socijaldemokrata, ni on nikako ne uviđa poveznicu između samouprave i investicija.

Iako preko Učke ima primjer što znači kad lokalna samouprava razvija točno određene djelatnosti (u istarskom slučaju poljoprivredu i turizam) i dovodi investitore u te sektore, Obersnel se i dalje ne snalazi u toj temi. No, zato smo doznali da je interna revizija za slučaj Benac dovršena: iako još ne znamo detalje i Obersnel ih ne želi javno otkriti, jasno je dao do znanja da je zaključeno kako kršenja zakona nema, pa da vjerojatno slijedi i ukidanje suspenzije za riječkog pročelnika za imovinu.

Što se izazivača tiče, oni se junački brane brojkama, no nezavisni Hrvoje Burić i sam priznaje da nema infrastrukturu za toliko funkcija koje bi se otvorile njegovom izbornom pobjedom, dok HDZ-ov Kristjan Staničić svoju politiku uglavnom temelji na oslanjanju na Vladu, od koje očekuje da bi snažnije podržavala riječke projekte ako pobijedi HDZ. To je i logično, s obzirom da je vlada HDZ-ova – barem do 7. lipnja kad se Sabor opet sastaje i glasa o novim ministrima.

Pozitivno iznenađenje za sve je Mostova Petra Mandić kao vrlo sustavno pripremljena kandidatkinja nesklona senzacijama, dok HNS-ov Juraj Bukša vodi neku svoju bitku protiv SDP-ovog saveza u kojem je HNS do jučer bio. Danko Švorinić iz Liste za Rijeku i Andrej Briščik iz Akcije mladih, pokazalo se, također su kandidati koje se ne smije podcjenjivati, dobro poznaju proračun i sigurno će igrati važnu ulogu u budućem Gradskom vijeću, u kojem sigurno nitko neće imati većinu pa će druga runda izbora biti možda i zanimljivija od ove prve.

Ono što je doista zanimljivo, jest da unatoč pričama o konzervativnoj revoluciji i kontrarevoluciji, zapravo ideološke svađe ne dominiraju u polemikama. Svi bi podržali EPK, nitko ne bi mijenjao ime Titovog trga, niti tjerao Olivera Frljića. Pa već i to je uspjeh, zar ne?! A sve ostalo ovisit će o biračima.

Tihana Tomičić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: