U Saboru otvoren - Konzum


PONEDJELJAK Grah i bruh

Praznik rada u Zagrebu se sveo na Bandićev »besplatni« grah kojim za sebe kupuje glasove. Bijedna biračka sirotinja ode u Maksimir da dobije sljedovanje i da familija ruča barem taj dan. Teme Prvog maja su jelo, plastični tanjur, repete, kobasica iz Konzuma, komad kruha i samoprezir. Nikome ne pada na pamet govoriti o radu i o radničkim pravima, nitko se ne buni. Ljudi jedu, ironični samo na svoj račun. U pobunu nitko više ne vjeruje. Uvjerili su ih da su nitko i ništa, pa se sada tako i ponašaju.

A iz Bandićevih kazana puši se čemer ovog društva gdje su ljudi gladni jer nemaju posla. Jer su ostali bez posla. Jer su im odrasla djeca bez posla pa njima daju to malo što imaju. Jer su nakon rintanja cijeli život dobili kikiriki od penzije.

I jer im je na sto načina loše pao grah u životu. Za njih je senzacija da jednom godišnje mogu dobiti besplatni grah. Dok gledaju kako gospon gradonačelnik, kad god poželi, može dobiti bruh, odmah operaciju na koju oni čekaju godinu dana i još plišanog medu od predsjednice, pa što će drugo nego ga obožavati.

UTORAK Mala, novinarska

Na međunarodni Dan slobode medija, gledam Dnevnik RTL-a i voditeljicu koja ponosno javlja gledateljima da je naslov Novinara godine upravo pripao njihovom uredniku Zoranu Šprajcu. Odličan je Šprajc, čestitam. Ali ni spomena za druge nagrađene kolege, a pogotovo za nominirane, a sve su njih redakcije predložile jer su izvrsni. Ni riječi čak ni za novinarsku legendu Jasnu Babić, koja je dobila najvredniju nagradu, za životno djelo. Kako to? Zar je samo »njihov« važan, a nitko drugi ne postoji?

Ne želim posebno napasti Dnevnik RTL-a jer oni nisu nikakva iznimka među hrvatskim medijima, prije su pravilo. Uvriježilo se ovdje da su godišnje novinarske nagrade vijest samo ako je koju dobio netko iz te redakcije koja vijest sastavlja i pušta. Uglavnom se pohvale sa »svojima« ako ih ima, druge prešute. A ta redukcija i ti primordijalni sebični nagoni pokazuju kako je novinarstvo ovdje na niskim granama, koliko se u ovoj struci drži do visokih kriterija koji mladima i svima ostalima mogu biti uzor i koliko kolegijalnog poštovanja ima među nama. Pa u krajnjoj liniji i koliko se drži do javnosti u koju će se svi zakleti, a koja sigurno želi znati koji su to novinari za svoj rad zaradili vrijedna priznanja svoga ceha.

Jadno je to što se radi. I nitko se ne može izgovarati da izdavači imaju nešto s tim, da je to njihov diktat. To su male i proste uredničke odluke. I urednička sramota.

SRIJEDA Izmišljeni bauk izbora

Političari iz vladajućih struktura zapeli su kao sivonje uvjeravati cijeli svijet da bi prijevremeni izbori bili nešto strašno i jezivo. U ovoj teškoj krizi vlasti, premijer Plenković ne prestaje tvrditi kako se on bori da se sačuva stabilnost. Navodno zbog stabilnosti želi »preslagivanje«.

Stabilnost je lijepa stvar, ali kod nas je momentalno kvaka u tome da stabilnosti nema. Raspala se. A nju se ne može nadomjestiti novim partnerstvima HDZ-a s eventualno raspoloživim strančicama i nezavisnim zastupnicima koji plutaju po sabornici kao brodice bez kormilara.

Glavni partner HDZ-a Most napustio je koaliciju, imamo krnju Vladu i Sabor raspadnute većine, one koja je uspostavljena na temelju izbornih rezultata. Dakle, stabilnost iza koje je stajala volja birača, više ne postoji. Sada imamo nestabilnost. Druga bi stvar bila da je iz vladajuće koalicije izašao Čačić sa svojim jednim zastupnikom. Ili HSLS isto sa jednim. Nevažno. Ali ovdje se dogodio raskid s ključnim saveznikom koji ima 15 zastupnika.

Plenković i HDZ sada mogu pecati »rakove samce« i/ili bacati laso u tuđa dvorišta i tako formirati novu većinu. Ali, prvo, ta alkemija nema nikakav izborni legitimitet, a, drugo, kakva korist od te nove ekipe osim da se spase HDZ i Plenković? Da je volja građana bila da u Vladi sudjeluju džepići sa jednim ili dva zastupnika, upucali bi tamo i više glasova. A da se htjelo da HDZ vlada sam, ne bi dobili samo 60 mandata, ni blizu saborskoj većini.

Dakle, jedini pošten posao bili bi izbori, a koliko se vidi po glasu javnosti na društvenim mrežama, žele ih i građani. Bauk izbora izmišljen je da se vulgarna otimačina za vlast prikaže javnosti kao borba za njezino dobro.

ČETVRTAK Saucha, po svojoj savjesti?

Zdravko Marić opstao je s rezultatom 75 prema 75. Opozicija ga nije uspjela srušiti, HDZ ga nije uspio obraniti.

Petrov je podnio ostavku. Sutradan će HDZ, umjesto Bože Petrova, instalirati Gordana Jandrokovića, a on je napravio točno ono zbog čega je njegovoj stranci bilo važno da fotelju predsjednika Sabora preuzme odmah. Poslao je Sabor na mirovanje dok se ne završe lokalni izbori, a do tada Plenković ima vremena sklapati nove dilove za opstanak vlade. U Saboru se otvara Konzum, trgovina počinje.

Glasanje o Mariću pokazalo je zašto politika zna biti tako zanimljiva, a neki bi rekli: tako prljava. Ministar je mogao biti spašen s minimalno 75 glasa i baš tim neriješenim skorom između »za« i »protiv« koji smo na koncu i vidjeli. Ali HDZ je imao samo 74 ruke. No, u njihov tabor u posljednji je čas prebjegao, ma zamisli, SDP-ovac Tomislav Saucha. Da nije bilo njegovog glasa što ga je dao za Marića »po svojoj savjesti«, Plenković bi morao tražiti drugog ministra financija.

Neki kažu da se Saucha htio osvetiti SDP-u. Ali zašto? Pa, koliko je poznato, problem s dnevnicama je njegov, a ne SDP-ov. Nije mu nitko držao svijeću u uredu Vlade gdje je, s njim i poslije njega, ukupno isparilo oko 600.000 kuna za lažna putovanja. A iz SDP-a je izašao sam prikazavši to isključivo kao moralni čin, da ne šteti stranci dok protiv njega traje kazneni postupak.

On kaže da ga nije vrbovao HDZ, nego su SDP-ovci na njega »vršili pritisak« da glasa protiv Marića pa ga je valjda to uzrujalo. No kako bi drugačije stranka provodila svoju politiku ako neće glasovima svojih zastupnika? Bit će, dakle, da su kod Sauche ipak neki drugi razlozi u pitanju. Koji, možda ćemo jednom saznati, ali to tada više neće biti bitno. Ali gradom sigurno neće moći hodati uzdignute glave, što je navodio kao svoju najveću želju kad je buknuo slučaj s dnevnicama. Ni ako bude osuđen, ali ni ako ga oslobode.

PETAK I Kolinda je, naravno, za »stabilnost«

I predsjednica se odlučila uključiti u krizu vlasti pa je u petak obavila razgovore sa svim saborskim strankama i nezavisnim zastupnicima ne bi li čula njihove stavove i namjere.

Unatoč tvrdnjama premijera Plenkovića i ostalih čelnika HDZ-a da se demokratski procesi odvijaju po zakonu i da su stvari pod kontrolom, Kolinda Grabar-Kitarović je očito zaključila da je situacija toliko prednapregnuta da je došao trenutak da se i ona umiješa u traženje izlaza kao faktor koji djeluje u doba političkih lomova. Dva moguća rješenja kojima se može prekinuti ovaj interregnum sada su ili preslagivanje saborske većine pod palicom predsjednika HDZ-a te, ako se uspije, rekonstrukcija vlade, ili prijevremeni izbori. Prvo želi HDZ, drugo opozicija. A trećega ni nema.

Međutim, samo dan prije nego što će se sastati sa saborskim zastupnicima, predsjednica je u vezi s modalitetima raspleta krize dala vrlo zbunjujuću izjavu.

Kritizirajući paralizu sustava »koji traje već dvije godine« i pozivajući se na »mlade u Hrvatskoj« koji napuštaju zemlju tražeći šanse za život i rad izvan domovine, izjavila je kako se ne može čekati »još jednu izbornu kampanju ili preslagivanje vlasti«. Prema tome što je predsjednica rekla, ispada da ona ne podržava ni Plenkovićev plan da nastavi vladati s nekom novim saborskom većinom koju će pridobiti na svoju stranu, ali nije niti za još jedan izlazak na izbore.

Kako Plenković više nema staru većinu, a glavni koalicijski partner je otišao, teško je shvatiti nesklonost predsjednice za oba i jedina dva izlaza iz ove situacije koja ostavlja Ustav RH. Zato je netko mogao pomisliti da se predsjednica potpuno dekoncentrirala obilazeći ovih dana ratne obljetnice i da joj uopće nisu rekli što se dogodilo. No ipak nije to. Nakon što su se kod nje izredali gosti iz Sabora, priopćila je kako se »znatna većina zastupnika izjasnila protiv raspisivanja novih izbora«, zauzela se za »stabilnost« i pozvala premijera da predloži nove ministre. Dakle nije ipak protiv oboje. Nego samo protiv izbora. Ovo prije je bilo da se to malo kamuflira.

Sanja Modrić
Kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: