Željka, a ne Jasminka: Kako je politika opet pobijedila struku

Nakon što pokore Hrvatsku, možda bi zaista obrazovanje, odgoj i djecu trebalo dati u ruke one koja to i priželjkuje, Željke Markić. I jednom zauvijek priznati kako Hrvatska nije građanska, već talibanska država

I dok Zlatko Hasanbegović likuje jer je »njegova« Bruna Esih u Zagrebu ponizila ne Dragu Prgometa, već Andriju Plenkovića, trenutačni predsjednik praktički tehničke Vlade nastavlja srljati donoseći bitne odluke za budućnost ove zemlje u ministarstvima, kada već ne može u Saboru.

Imenovanje Jasminke Buljan Culej, inače savjetnice plagijator ministra Pave Barišića, šeficom Ekspertne radne skupine za provedbu kurikularne reforme samo dan nakon što je iz Bruxellesa stigla preporuka Europske komisije da bi taj posao trebalo nastaviti onako i oni koji su ga započeli, govori da Plenković nije lutka na koncu samo kada je Agrokor po srijedi, već i kada je obrazovanje u pitanju.

Tada briselski ćato bržebolje postaje kaptolski ministrant i kadi manirom Željke Markić, ne hajući što EU tate kažu kako je »reforma revidirana, a provedba znatno odgođena« te preporučaju da se proces nastavi »u skladu s izvornim ciljevima«. Dakle, Jokićevom i Budakovom trasom koju su na svakom koraku minirali jednako Oreškovićeva i sada Plenkovićeva Vlada.

To što je prije godinu dana pristojna Hrvatska u pristojnom broju izašla na ulice i trgove da pokaže talibanskoj kako neće sjediti skrštenih ruku, ne tiče se Plenkovića.

Vjerojatno i on tih 50 tisuća ljudi smatra feštarima, a ne ljudima dostojnim javnog dijaloga, poput Barišićevog prethodnika Predraga Šustara, pa zaslužuje da ga i naslijedi na onom riječkom transparentu: »Plenković – just another prick in the wall«.

Zato Hasanbegović ima razloga za likovanje, ne samo zbog toga što je Plenkovićem obrisao pod u metropoli i pokazao tko je tu pravi HDZ-ovac, već što ovaj ne zna kako na te izazove odgovoriti pa hasanbegovićevskim metodama sahranjuje kurikularnu reformu dok se hvali lokalnim izborima. Oni koji su mislili da će prošlogodišnji civilizirani ustanak nešto promijeniti u glavama onih koji o reformi odlučuju, grdno su se prevarili. Politika je i ovoga puta pobijedila struku, a antiintelektualizam i antiindividualizam prethodne vlasti zabetonirani su možda i zauvijek.

Plenković, izgubljen u dvostrukim konotacijama svoje neodlučnosti ne zna s kim bi i tko mu je iskreni saveznik, što samo jača Hasanbegovića i ekipu koji već najavljuju svoj pohod na Hrvatsku. Možda je to i poštenije nego li se skrivati iza tehničke vlade i potihog imenovanja Jasminke Buljan Culej za nasljednicu Borisa Jokića.

Nakon što pokore Hrvatsku, možda bi zaista obrazovanje, odgoj i djecu trebalo dati u ruke one koja to i priželjkuje, Željke Markić. I jednom zauvijek priznati kako Hrvatska nije građanska, već talibanska država.

Amen.

Branko Mijić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: