Ante Tomić - U Supetru su vrijeđali odani glasači desnice koji inače kamenuju pedere i razbijaju ćirilične natpise, neprosvijećena rulja koju je HDZ brižljivo uzgojio

Piše: Ante Tomić, kolumna za Slobodnu Dalmaciju

Događaj je komičan, idiotski, zapanjujući i za ovu komičnu i idiotsku zemlju koja nas ne prestaje zapanjivati. Da je sedam osoba završilo pet dana iz rešetaka jer su pjevali nekakvu pjesmu, a pjesma, suprotno očekivanju nekog naivca, nije pozivala na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju, nema u njoj ni Jasenovca ni Stare Gradiške, već je bezazlen, prostački bećarac na temu oralnog odnosa, graniči s čudom.

Ako netko zbog vrijeđanja Janice Kostelić može biti zatvoren, šta je sljedeće? Doći će izvanzemaljci? Isus će na fejsu objaviti selfi s Djevicom Marijom? Hajduk će biti prvak? Mačke će nam priznati kako već neko vrijeme razumiju sve što govorimo, čak i kad govorimo o antibioticima, atomskim masama ili kvadratnim funkcijama?

Zašto je zaista tako neprispodobivo strašno da se smjesta mobilizira represivni aparat, u roku keks i hapsi i presuđuje, kad se vrijeđa rečena niža hadezeovska dužnosnica i skijaška umirovljenica, a jednakim, pa i strašnijim uvredama mogu se nekažnjeno častiti Rade Šerbedžija, Mirjana Rakić, Bojan Glavašević ili Oliver Frljić?

Ono što se Janici Kostelić desilo prije nekoliko dana na trajektu svakodnevno je iskustvo stotine građana ove zemlje. Mogao bih i sam to posvjedočiti. Da je vlast hapsila i stavljala po pet dana u zatvor sve koji su meni ikad na ulici dobacili nešto neodgojeno, gnjusno i klevetnički, na sjevernoj poljudskoj tribini u idućih stotinu godina ne bi ostalo nikoga živoga. Jedini aktivni ogranak Hajdukove navijačke skupine bio bi Torcida Bilice.

Premda osobno nemam ni jednog jedinog razloga osjećati simpatiju za prostake, neugodno me je zateklo njihovo zatvaranje. Nije to red. Oduzmite budalama vrijeđanje, što će im uopće ostati? Vrijeđanje je njihovo jedino životno postignuće. Samo zbog toga oni ujutro ustaju. Cijeli je smisao i svrha njihovih očajnih egzistencija da nekome mogu dobaciti nešto sramotno.

Otkrio sam nedavno da meni čak i nije mrsko kad mi dobacuju. Ako mi oni baš moraju nešto reći, neka se ne trude da bude lijepo. Mnogo mi je draže da sam im neprijatelj i izdajica nego heroj.

Razumijem ipak zašto se Janica Kostelić osjetila pogođena jer ona ne želi biti neprijatelj i izdajica. Nju su, naprotiv, vrijeđali ljudi od kojih je očekivala naklonost, koje je smatrala svojima. Bili su to odani glasači desnice, stopostotni, nerazrijeđeni Hrvati koji inače kamenuju pedere i razbijaju ćirilične natpise. Neprosvijećena rulja koju je HDZ brižljivo uzgojio, čiju je zadrtost usrdno poticao. Oni su naši najodaniji sinovi, najbolje što imamo, sol naše zemlje.

Prije nekoliko dana došla je vijest da će Aleksandar Vučić za predsjednicu Vlade Republike Srbije predložiti Anu Brnabić. Na užas poštenoga pravoslavnoga svijeta, nekadašnji je Šešeljev klaun odvažno izabrao pripadnicu čak dvije prezrene manjinske skupine - Hrvaticu i lezbijku.

Nije li to posramljujuće? Možete li uopće zamisliti paralelni svemir u kojemu bi Republiku Hrvatsku vodila Srpkinja koja živi sa ženom, da bi takav netko prišao na manje od kilometra Banskim dvorima, prije nego bi mu se na ulici, s bakljama i vilama i užetom za vješanje, ispriječili branitelji, udovice, molitvene zajednice, HDZ, HČSP, Opus Dei, John Vice Batarelo, Željka Markić, Bruna Esih, Marko Perković Thompson, Velimir Bujanec i drugi karijerni domoljubi kojim nema većeg meraka nego mrziti nekoga drugačijeg?

I ova je nevjerojatna zgoda s Janicom Kostelić dio toga. Veliki Hrvati ispunili su zemlju mržnjom i blagoslovili nasilje nad svakovrsnim manjinama. Napravili su hardcore državu, dopustili seksualno eksplicitne izraze pa je sad malo glupo da hiperventiliraju od zaprepaštenja kad im netko kaže da puše kurac.

Ne možete zapravo žaliti hadezeovca ili hadezeovku kojemu su na ulici ili na trajektu takvo što dobacili. Dragi naši, ako vam je bilo super kad su se kamenovale lezbijke, samohrane majke, ateisti i Židovi, ako vas je uzbuđivalo zvati Vesnu Pusić kurvom, a Stipu Mesića dikobrazom, morali ste znati da će jednom neminovno doći vrijeme i da se pljuju skijašice. Zašto ne i skijašice, ili učiteljice, ili apotekari, ili javni bilježnici, ili saksofonisti?

Kad ih jednom neodgovorno pustite da vladaju društvom, mržnja i nasilje se ne daju obuzdati i žrtva zaista može biti, nasumično i nevjerojatno, bilo tko od nas.

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: