Kako je Aurora postala Potemkin

Nikome nije jasno što se dogodilo da su Vojko Obersnel i Zlatko Komadina odlučili odbiti priliku da i u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini dobiju većinu ruku i mirno nastave broditi.

Jedan je došao do toga da mu većinu uz Akciju mladih i srednju struju čini čak i HDZ, a drugi nije čak ni konstituirao Skupštinu, nego mora strepiti hoće li i kada završiti kao Obersnel u Rijeci. A hoće, jer su Akcija mladih i ostali – realnost.

Samo je jedan razlog, nažalost, koji objašnjava takvu njihovu poziciju u ovim postizbornim preslagivanjima, a to je apsolutna vlast. Ili apsolutna vlast, ili ništa.

A okolnosti su se promijenile. Prvo, SDP nije što je bio. Drugo, Rijeka i Županija nisu što su bile. Tu malo argumentacije već treba, a odgovor leži u činjenici da ovaj kraj stagnira, da ljudi iseljavaju, da se programi SDP-a svode na ideologiju, a ne na projekte (bar kad je Grad Rijeka u pitanju, jer u Županiji ima nešto inicijativnosti ).

Treće, građani više ne nalaze odgovore na svoje potrebe koje su inače zadovoljavali kroz ljevicu. Iste stranke više ne nude sve iste odgovore, tu su sad mladi kroz Akciju mladih i Živi zid, protestni Most, regionalistička Lista za Rijeku i jedan novi, ideološki oslobođeni HNS. I na kraju, HDZ više nije isti.

Ako slučajno netko nije uočio, u ovoj krizi vlasti u Gradu Rijeci, kao ni u Županiji, HDZ ni u jednom trenutku nije zatražio mjesto predsjednika Vijeća ni Skupštine, oni su samo mudro pričekali da vide razvoj zbivanja i kad su shvatili da je Obersnel odbio vlastitu većinu i stabilnost koja mu se nudila na pladnju, samo radi apsolutističkih pogleda na upravljanje Rijekom na koje je navikao, pridružili su se onima koje ionako ne mogu pobijediti.

Pritom i Obersnel i Komadina izjavljuju da novi izbori nisu bauk, bildajući svoje mišiće za neke buduće (nepotrebne) bitke. Koje bi mogli izgubiti. Onaj tko jednom i drugom savjetuje da igraju u korist vlastite štete jer će na prijevremenim izborima tobože »pomesti« konkurenciju koja će se dokazati kao destruktivna, gadno griješi.

A poanta je u tome da je građanima u sve većoj mjeri dosta njihove samodostatnosti, sada već i bahatosti, čiji je najbolji simbol nastup Obersnela i njegove ekipe u izbornoj noći kad je pjevao Bandieru rossu i slavio lenjingradsku pobjedu na krstarici Aurora. Ta je Aurora u međuvremenu već postala Ejzenštajnov Potemkin, mjesto neke buduće pobune, a možda uskoro postane i podmornica Kursk.

Da su Riječani željeli apsolutnu pobjedu SDP-a, dali bi mu je. Ali nisu. I to je realnost koju će pametni prihvatiti, a bahati ignorirati. Uostalom, to sad već vide i neki koji se kandidiraju za Obersnelove nasljednike, poput Željka Jovanovića na primjer.

Život je takav, samo mjena stalna jest.  Prilagodi se ili nestani.

Tihana Tomičić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: