Kolinda na drvenoj stolici

Fakultet političkih znanosti u Zagrebu treba izbaciti sa Sveučilišta, vjerujem da takav potez već razmatra rektor Boras. Umjesto da za Predsjednicu Republike donesu fotelju Louisa XIV. i brokatni tabure da može podići stopala, oni očekuju da ona, kao i svi ostali studenti, prati predavanja za doktorat s neudobne drvene stolice sa željeznim nogama iz prošlog milenija.

I sad, eto ti ga na. Predsjednica nam je bolesna. Stislo ju je u kičmi. Liječnici su se uzbunili. Nacija drhti. Kolinda mora na fizikalnu terapiju slabom strujom, magnetom i laserom. A pritom ni godišnji odmor ne može uzeti kako bog zapovijeda, u jednom komadu.

Ako ste pomislili da ovakvo što može biti samo citat s News Bara, onda vjerojatno ne živite u Hrvatskoj. Jer ovdje je moguće da se tekstovi ovoga tipa – a sasvim ozbiljno intonirani – reklamiraju na naslovnici najtiražnijih ozbiljnih novina, pa još i prezentacijski obogaćeni infografikom slabih točki predsjedničine kralježnice.

A osim detaljne anamneze Kolindinog kičmenog stupa od vrata pa sve do dna leđa, ozbiljno se citira i njezina izjava o tom strašnom zdravstvenom ataku, o kome je, ničim izazvana, sama odlučila izvijestiti novinare na dodjeli nagrada Croatian Makers u Muzeju suvremene umjetnosti.

– Do sad mi je bilo najteže sjedenje na Fakultetu političkih znanosti, na predavanjima navečer, u onim drvenim stolicama – potužila se šefica države zabrinutoj sedmoj sili usred događaja koji protežira kvalitetno obrazovanje djece i mladih.  

Pa zar je onda čudo što građani žele imati sve manje posla s tradicionalnim medijima?  

O predsjednici sve znamo. Čuvena je već njena potreba da uvijek ona bude u prvom planu na pozornici, pa makar i sa svojim insuficijentnim kapacitetima koje nadomješta preguravanjem, praznom pompom i za državnički posao nesukladnim, pitoresknim stajlingom.

Ali opasno je ako će mediji gutati njene ludorije bez zere zdravog razuma, pristojnosti prema građanima, pa čak i bez benigne natruhe ironičnog odmaka.  

Jer, naime, kaj? Pozna li itko od nas ikoga u četrdesetima koga ne zaboli kičma? Od bolesti kralježnice stalno ili povremeno pati oko 80 posto ljudi. S tim se živi. A velika većina tih/nas koji se ujutro ne mogu pomaknuti jer ih steže negdje otraga, svaki dan najnormalnije ide na posao, pa i na one fizički najteže poslove. A šefu to ne smiju ni spomenuti jer njega to ionako ne zanima.

O istim takvim svojim tegobama predsjednica bi pogotovo trebala uljudno šutjeti dok djeca oboljela od tumora čekaju da im administracija njene političke opcije eventualno odobri lijek koji im je potreban. A o čemu ona, koliko mi je poznato, nije našla za shodno reći ni jednu smislenu rečenicu.

Osim toga, dok Kolinda kuka jer ne može odjednom iskoristiti cijeli godišnji odmor, namećući javnosti svoj minorni problem u posve neprimjerenoj situaciji i na neprimjerenom mjestu, mnogi građani njezine zemlje i njihove obitelji neće ni vidjeti godišnjeg odmora, niti će im on biti ikako plaćen, a u komadu ga svakako ne može uzeti nitko osim uhljeba i saborskih zastupnika.

Gospođa javna službenica zato bi trebala smanjiti doživljaj svoje kraljevske izuzetnosti i važnosti. Premda sigurno neće, jer kad bi to učinila, što bi od nje uopće i ostalo?

Sanja Modrić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: