Lojalnost i vjerodostojnost? Više izdaja, prevara i licemjerje

Lojalnost i vjerodostojnost.

To su dvije stvari koje premijer Andrej Plenković najviše cijeni i o kojima je najviše govorio u svojih šest mjeseci vladavine u Banskim dvorima, a naročito u posljednjih nekoliko tjedana borbe za preslagivanje.

Lojalnosti se spomenuo i ovoga tjedna u Hrvatskom saboru kad je još jednom Mostu nabio na nos činjenicu da ga je upravo zbog iskazane nelojalnosti Zdravku Mariću izjurio iz Vlade i iz koalicije.

Da bi samo dan kasnije iskazao vlastitu vjerodostojnost uzevši u Vladu i u koaliciju stranku koja je prva zatražila smjenu Zdravka Marića s mjesta ministra financija i zbog čijeg je zahtjeva Most podigao ruku na sjednici Vlade.

Razlika između te dvije stranke? Samo jedna je tražila uhićenje Ivice Todorića.

Uzeo je Plenković u Vladu stranku koja nije iskazala nikakvu lojalnost prema biračima koji su joj dali mandate na listi SDP-ove Narodne koalicije i koja je pokazala izrazitu nevjerodostojnost varajući i obmanjujući hrvatsku javnost punih mjesec dana o tome da neće sigurno ući u preslagivanje s HDZ-om.

Kao što je zaboravio na nelojalnost Zdravka Marića koji je s Tomislavom Karamarkom prvo radio na izbacivanju Mosta iz Oreškovićeve Vlade, da bi ga sada branio od navodne nelojalnosti Mostovaca.

Plenković je, osim toga, tijekom proteklih šest mjeseci iskazivao izrazitu lojalnost prema ministru obrazovanja Pavi Barišiću, uglavnom kad to nije trebalo i bilo je pogrešno: u vezi plagijata, kurikularne reforme, afera i skandala. Da bi sada iskoristio koaliciju s HNS-om kao izgovor da ga šutne iz Vlade. 

Gdje je sad bila ta opjevana lojalnost?

Kao premijer, Plenković je pola godine izbjegavao rješenje pitanja HOS-ove ploče u Jasenovcu. Bilo je to delikatno pitanje. Sada stižu signali da je spreman tu ploču maknuti čim sklopi koaliciju. Kako bi mu upravo ta koalicija bila dobar izgovor pred svojim biračima.

Gdje je sad ta opjevana vjerodostojnost?

A ta ista vjerodostojnost potpuno je u drugom planu kod njegovih novih partnera kojima je nakon svih ovih vratolomija, izgovora i laži teško više povjerovati kad kažu da je vani granulo sunce. Bolje bi bilo za svaki slučaj odmah pojuriti do prozora i razmaknuti zavjese.

Tražili su odlazak Marića, sad ulaze s njim u Vladu. Tvrdili su da neće preslagivanje s HDZ-om, pa se sad preslaguju. Poručivali su da "nema ustupaka" u pregovorima, pa su napravili ustupak odustavši od Ministarstva pravosuđa.

To je, dakle, koalicija sazdana na lojalnosti i vjerodostojnosti.

I nemojte misliti da je ovo naša izmišljotina. Plenković je taj koji je u hrvatsku politiku uveo retoriku koja kao da je ispala sa satova etike, da bi se kao premijer ponašao kao punokrvni predstavnik "realpolitik".

Cinično, prijetvorno, licemjerno, opsjenarski, pa i kaljužarski.

Normalno za političara, nenormalno za političara tako visokih kriterija i velikih riječi.

Uostalom, Plenković na mjestu svoj zamjenika u stranci ima dokazanog plagijatora, čovjeka koji za njega obavlja većinu prljavog posla, a leđa će mu u parlamentu držati jedan osumnjičenik za krađu dnevnica u Vladi, stranka Milana Bandića kojemu se sudi zbog korupcije, te stranka koja na mjestu glavnog tajnika ima osuđenika za kriminalna djela.

I naravno, HNS je također bio stranka velikih riječi, i parola. Pa ulazi u suradnju sa strankom koja je još uvijek predmetom sudskog postupka zbog korupcije i crnih fondova.

I opet, ništa od toga ne bi bilo toliko neobično za hrvatsku političku scenu kad se upravo glavni akteri ne bi nabacivali tako pompoznim parolama o lojalnosti, vjerodostojnosti, moralu, nepotkupljivosti, nepokolebljivosti.

Istodobno se otvroeno rugajući biračima, građanima i čitavoj javnosti.

I što su njihove parole bile uzvišenije, to je njihova igra bila prljavija.

Što su se više pozivali na lojalnost, to su snažnije i sami iskazivali nelojalnost. Što su više inzistirali na vjerodostojnosti, to su otvorenije lagali i gazili svoje riječi.

Nije, stoga, neobično što su HDZ i HNS, plus Saucha, Bandić i ekipa na koncu završili u istom loncu, to se od takvih likova u politici zapravo i moglo očekivati. 

Neobično je, a zapravo dozlaboga odvratno, što su nas upravo ti akteri zasipali retoričkom svetom vodicom s njihova uzvišena političkog oltara.

I da budemo skroz na čistu, ovakve prljave igre nismo vidjeli ni od puno prizemnijih političkih aktera. 

Lojalnost i vjerodostojnost u hrvatskoj politici pogažene su i potrošene otprilike kao i reforme, pravda i poštenje. Sad se okrećemo novim vrijednostima.

Tomislav Klauški, kolumna za dnevni list 24 sata

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: