Minhauzen? Čisti diletant

PONEDJELJAK Zašto 60 posto ljudi ne glasa?

Dan je bio lijep, nisu padale sjekire, ali na biralištima pustoš. Svega oko 40 posto birača, negdje manje. Ja sam išla popodne, ni žive duše. Kakva je izlaznost, pitam gospođe u odboru. Slaba, jako slaba, pokunjile se, kao da su one za to krive.

Još par dana poslije slušala sam kako sve to skupa ne valja, glasanje bi moralo biti pod mus. Pogotovo su žestoki bili oni koji ne mogu smisliti Bandića. Da su, kažu, izašli svi ti koji uvijek imaju prečeg posla nego obaviti svoju građansku dužnost, ne bi ovaj dobio i šesti mandat.

– Treba po džepu. Pa da vidim tko onda neće glasati. A poslije zna prigovarati kako ništa ne valja i kako je sve naopako.

Istina, u nekim je zemljama biračko pravo obavezno, možda bi to bilo bolje i za nas. U Zagrebu je ovoga puta čak bilo jako puno kandidata, svatko je naizgled mogao naći sebi što mu odgovara. Ali odaziv opet slab. Očito nije stvar u skučenoj ponudi, ni u lošem vremenu, ni u nekom trećem i petom privatnom razlogu zbog kojega se ostaje doma.

Nego je apstinencija jasan građanski stav prema politici generalno, od koje se ovdje svima okreće želudac do te mjere da u bilo čemu što je s njome povezano mnogi odbijaju sudjelovati. Šezdeset posto birača nije biralo jer politika ljudima previše miriše na prijevaru, trgovinu, korupciju i na beznadnost bilo kakvog osobnog napora da se to promijeni. Moja kćer je izjavila da neće ići jer bi glasala za Mrak Taritaš, ali ima dojam da će se HNS poslije prodati HDZ-u, pa neka varaju druge ako mogu, nju neće. Vrdoljak to sto puta demantirao, kažem ja. Vidjet ćeš, kaže moje dijete. I ne ode. Tko je bio u pravu, čuli smo već drugi dan.

UTORAK SDP se kiseli u mjestu 

Kažu da je HDZ premoćni pobjednik lokalnih izbora, a Most najveći gubitnik. Prvo je točno, brojke su jasne, ali drugo nije. Magareća klupa ne pripada Mostu, nego SDP-u.

Most je, doduše, izgubio u svom vlastitom Metkoviću i nisu dobili ni jednu županiju. Ali to je mlada stranka. Polako. Zaradili su puno više vijećničkih mandata nego što su ih imali, a Panenić, Grmoja i Bulj uspjeli su u tri županije ući drugi krug u konkurenciji s HDZ-om. To je neloš kapital s kojim sada treba krenuti na normalni put razvoja koji je Most, stjecajem okolnosti, preskočio ušavši iz pelena u dvije Vlade zaredom. Ishod, dakle, uopće nije tako strašan. Ostali su treća opcija. Nisu pokopani. Sada imaju cijeli mandat da se razvijaju, uspostavljaju infrastrukturu, grade mrežu, vidljivost i podižu svoj politički utjecaj.

Sa SDP-om je stvar nemjerljivo gora. U nizu sredina više nisu ni druga snaga, nego treća, ili čak četvrta, a to je signal propasti. Od 20 županija, pobijedili su samo u dvjema, HDZ u 12. Sada imaju 22 gradonačelnika, i to redom u manjim gradovima, HDZ je izborio 59, uključujući Split, Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Vukovar itd..

Od 428 općina, SDP je pobijedio u 45. Nisu osvojili ama baš nijednu poziciju u Zadarskoj, Ličko-senjskoj, Osječko-baranjskoj i u Požeško slavonskoj županiji, a u Šibensko kninskoj imaju samo jedan načelnički mandat (općina Tisno). U Zagrebu su dobili dvostruko manje glasova nego 2013.

Sve u svemu, jao. Zato im je Plenković, u stvari, napravio uslugu. Da se sada išlo na prijevremene izbore, SDP bi doživio novi fijasko. Ovako imaju neki rok za otrežnjenje. Ali kriza u stranci u svakom je smislu tako strašna da je šanse za preokret teško vidjeti. Prvi korak bio bi smjena praznog i netalentiranog biflera Bernardića, odmah, sada i momentalno. SDP, međutim, samo stoji i kiseli se u mjestu.

SRIJEDA Prijesni lažac i njegovo djelo 

Predsjedništvo HNS-a jučer je odlučilo da nema koalicije s HDZ-om, Vrdoljak je na momenat izgubio, ali danas je Glavni odbor premoćnom većinom glasova izglasao suprotno. Čak 78 ruku za spašavanje Plenknovićeve Vlade, samo 20 protiv. Ostalo je već povijest.

Djelo Ivana Vrdoljaka, zaslužio je, međutim, da uđe u udžbenik političkog beščašća. Barun Minhauzen prema njemu je čisti diletant. Pa evo, da se pamti i zapamti kako je prijesni lažac uništio vlastitu stranku i zadnje nade da u politici ima morala.

Kraj je travnja, datum 27. Vrdoljak na presici kaže: »Ne želimo sudjelovati ni u kakvim preslagivanjima. Prestanite nas gurati u tu priču«. To dan poslije ponavlja i na Novoj TV: »Mi ne ulazimo ni u kakva preslagivanja s HDZ-om«. Sljedeće jutro opet isto: »Prestanite politički silovati HNS, kad nešto kažemo, iza toga stojimo. Nemojte nam dirati ono što nam je najvrjednije, dosljednost i jasne poruke«.

Ulazimo u svibanj, datum 2. Vrdoljak je na Twitteru napao Nikolu Grmoju da mu podmeće tvrdeći da je koalicija HNS-a s HDZ-om gotova stvar: »Idemo opet. Ne!«. Zatim 3. svibnja novinarima u Saboru: »Ne sudjelujemo ni u kakvim preslagivanjima, više mi je muka od tih gnjusnih optužbi«.

U Novostima 6. svibnja opet isto: »Molim novinare i urednike da prestanu politički silovati HNS. Deset puta sam rekao, nema podrške HDZ-ovoj vladi«. Zatim 19. svibnja: »Ne može biti govora o podršci HDZ-u ni pridruživanjem Vladi, ni podrškom manjinskoj Vladi«. Onda 23. svibnja na N1: »Nećemo sudjelovati u Vladi HDZ-a, a kamoli ih podržavati kao manjinsku Vladu«.

Drugog lipnja, prije nastupa HNS-ove Anke Mrak Taritaš u drugom krugu, poslao je Vrdoljak onaj noćni tvit koji je kasnije proglasio spinom. Ispostavilo se da se cijelo vrijeme dok se svima kleo kako nema koalicije s HDZ-om, u tajnosti dogovarao s Plenkovićem.

ČETVRTAK Rekvijem 

Vlada je zapečaćena i sada se, naravno, postavljaju razna pitanja. Recimo, koliko priča može trajati? Što će iz nje proizaći? Što, zapravo, Plenković hoće? I tako redom. Što se tiče opstanka nove garniture, stvari već u kraćoj perspektivi izgledaju dosta loše ako Štromarov »novi« HNS misli biti iole principijelan. Oni se, naime, zaklinju da je reforma obrazovanja njihov glavni domoljubni cilj.

Inače su s premijerom potpisali neki šuć-muć koalicijski sporazum skalupljen od dicti i sentencija čije je upotrebna vrijednost ravna nuli. Ali izgleda da su Plenkoviću doveli dosta »gadnu« ministricu prosvjete Blaženku Divjak, koja prijekim okom gleda sve te hrastovske veličine koje je u zonu kurikularne reforme doteglio ražalovani Pavo Barišić, poput Dijane Vican, Jasminke Buljan Culej, i sve te državne tajnike i Glunčiće. Ako to ne bu išlo – a HDZ-ovi pravovjernici već pokazuju otpor – Vlada bi se brzo mogla raspasti. Sve drugo može nekako klapati, ali reforma i nova ministrica su ključni test.

S druge strane, ako je Plenković doista u misiji civiliziranja HDZ-a, pa tu podmetne leđa i pusti gospođu Divjak da provede svoju volju i eventualno čak vrati krunu Jokiću, imat će pobunu u stranci, neopisivu baražu ultraških udruga, portala i Crkve, Karamarkovog »Instituta«, a moguće i packe iz Kolindinih dvora. Dakle, značajno će homogenizirati desnicu, koja ionako nema druge agende osim zabadanja u školu, čistoću hrvatstva, jezik, ljudska prava, reviziju povijesti i fantome »nacionalnog identiteta«. A to neće imati blagotvoran učinak na uspjeh HDZ-a na narednim parlamentarnim izborima. Do jučer se mislilo da rekvijem Plenkoviću i sada presloženoj vladi slijedi najkasnije s konačnim bankrotom Agrokora, ali sada je sam sebi postavio i ideološku klopku. Koliko napinjanja te strune mogu izdržati, zna samo fizika.

PETAK Agrokoru na vratu lešinarski fond, HNS plješće 

Predrag Štromar, novi trener HNS-a i novi potpredsjednik Vlade, već je počeo bubnjati na Plenkovićevom bubnju.

– Marić je bio na meti svih zbog Agrokora, ali vidimo da Agrokor ide u dobrom smjeru, vidjeli smo jučer da je dobio kredit i da će svi dobavljači biti namireni«, ispalio je Štromar kad su ga novinari upitali kako to da za HNS-u više nije sporan ministar Marić, čiju su smjenu jučer tražili, a s kojim će sada sjediti u Banskim dvorima.

Kao »dobar smjer« Štromar uzima vijest da je Vladin povjerenik Ramljak napokon uspio dogovoriti novi kredit za Agrokor, 400 milijuna eura, ali s američkim špekulativnim fondom Knighthead Capital Management. Jedino su oni pristali kreditirati propali Todorićev koncern, i to, naravno, po roll up modelu, a za tu »uslugu« čeka ih zarada od oko 60 posto. Dat će još 400 milijuna eura, Agrokor će im vratiti preko milijardu, a ako Agrokor ne bude mogao, tužit će državu. Lešinarski fondovi tako posluju, ščepaju tvrtke u bankrotu i onda svima izvuku zadnju kap krvi. Ništa novo. Tome Štromar i HNS plješću. Bravo, majstori.

Sanja Modrić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: