Neželjeni blagdan

Utekli su očekivano glavom bez obzira od Brezovice i Dana antifašističke borbe Kolinda Grabar-Kitarović, Andrej Plenković i Gordan Jandroković, oni koje množinom zovemo državni vrh.

Što bi bilo da je 1941. i da Hrvatsku, Europu i Svijet treba obraniti od nacizma, što bi danas ostalo od čovječanstva da su tog 22. lipnja Vlado Janjić Capo, Nada Dimić, Ivan Rukavina i ostali, njih četrdesetak, učinili isto, podvili rep i iščezli bez traga bježeći od Hitlera?

Vjerojatno će se predsjednica vaditi na ukočenu kičmu, herniju diska u vratnom dijelu, zarađenu u neudobnim drvenim klupama doktorskog studija u Lepušićevoj, koja ju je onemogućila u polaganju vijenca, a posljedično paralizira i usta. Premijeru se anemija aktivirala čim je čuo da u Sisak stiže i ruski veleposlanik Anvar Azimov koji bi ga ponešto mogao priupitati o Agrokoru i Ukrajini, dok je Njonjo sve povijesno što je imao reći o Drugom svjetskom ratu kao pokrovitelj rekao prije mjesec dana u Bleiburgu.

Nije stvar u vijencu, Capi, njegovim poginulim i preminulim drugaricama i drugovima sasvim je svejedno tko će i hoće li ga položiti, oni su svoje napravili. Nije stvar toliko niti u odlasku državnog vrha u Brezovicu, o Srbu da i ne govorimo, koliko o plitkom pokušaju da se jednostavne povijesne istine pokušavaju izbjeći jeftinom alkemijom, povjerenstvom o dvostrukim konotacijama pozdrava »Za dom spremni«, koje se nikada nije sastalo te nadriteorijom relativiteta o »osudi svih totalitarizama«.

Ne, dragi Državni vrhu, ovog, za vas neželjenog blagdana 22. lipnja ne bi bilo da nije bilo 10. travnja, niti bi Capo i ostali otišli u šumu da ih nisu progonili i o glavi im radili upravo oni koji su tog dana umarširali u Zagreb, ustaše.

A da nije bilo Prvog sisačkog partizanskog odreda i svih ostalih odreda i partizanske vojske, danas Hrvatska ne bi bila na strani savezničkih država pobjednica, niti bi uživala ugled i povlastice koje iz toga proizlaze. Niti biste vi danas bili Državni vrh jedne od članica Europske unije u čijim je temeljima najbitnija upravo pobjeda antifašizma u Drugom svjetskom ratu.

Zato je vaše izbjegavanje Brezovice i ovog državnog blagdana ne samo licemjerno, jer se volite hvaliti briselskim prijateljima i svojim europejstvom, već i patološko, jer se svojim činom odričete predaka koji su vam svojom žrtvom omogućili da postanete to što mislite da jeste. Istina je, Državni vrhu, uvijek jednoznačna, bez obzira koliko je vi pokušavali relativizirati totalitarnim konotacijama u svojim glavama.

Ako mislite da se Capi i ekipi te 1941. išlo u šumu, varate se, no i vi ste do Bruxellesa stigli via Brezovica, koliko god je izbjegavali.

Branko Mijić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni: