Noć dugih noseva

    U srijedu ujutro izgledalo je da je HDZ-u drugi put u toku jedne godine, oba puta nakon razvrgavanja vladajuće koalicije s Mostom, propao pokušaj preslagivanja ili rekonfiguriranja parlamentarne većine. Kad je prvi put krahirao taj pokušaj, tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko podnio je ostavku. Sad kad se činilo da je taj pokušaj doživio propast i pod dirigentskom palicom novog šefa HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića, ostavku na sve političke dužnosti podnio je Ivan Vrdoljak, predsjednik HNS-a, koji je s HDZ-om tajno pregovarao o koaliciji i o ulasku HNS-ovih ljudi u Vladu, ali u Predsjedništvu vlastite stranke u utorak navečer nije uspio osigurati podršku za taj kardinalni korak. Plenković je pak u svojoj stranci bio osigurao stopostotnu potporu za savez s HNS-om, što je i javno potvrdio.

U srijedu je, međutim, Središnji odbor HNS-a promijenio odluku Predsjedništva: HNS, ipak, ide u službene pregovore o koaliciji s HDZ-om. U času kad moramo zaključiti ovaj tekst, u srijedu kasno navečer, poznato je da se četvero HNS-ovih saborskih zastupnika (Vesna PusićAnka Mrak-TaritašGoran Beus Richembergh i Nada Turina-Đurić), od njih devetero, neće pokoriti odluci Središnjeg odbora. Poznato je, također, da HNSračuna na tri ministarstva u Plenkovićevoj vladi, među kojima je i Ministarstvo obrazovanja i znanosti, te na mjesto potpredsjednika Vlade.

    Ali najprije o Vrdoljaku. Prije tri tjedna, na ovom mjestu napisali smo ovako: ‘Vrdoljakova potreba da se po svaku cijenu nametne i istakne na kraju će njega samog dovesti u politički ćorsokak.’ Trebalo mu je, eto, dvadesetak dana da realizira naše predviđanje, predviđanje koje se, inače, baziralo samo na promatranju i logičnom zaključivanju: šef HNS-a u posljednja dva mjeseca toliko se bio razmahao surlom po stakloreznici da je samo čudom mogao biti izbjegnut sveopći krš i lom, a čuda se ne događaju često.

     Evo telegrafskog sažetka Vrdoljakovog glavinjanja otkako je premijer Andrej Plenković krajem travnja smijenio četvoricu Mostovih ministara i razvrgnuo koaliciju s Mostom, to jest otkako je HDZ-ova vlada ostala bez stabilne i dugoročne parlamentarne većine. Nakon što se Most razišao s HDZ-om i prešao u opozicijske redove, opozicionar Vrdoljak stao je napadati Božu Petrova i njegovu družinu žešće od vodećih HDZ-ovaca. Istovremeno, Vrdoljak i HNS u Saboru, zajedno s drugim strankama opozicije, pokušali su opozvati ministra financija Zdravka Marića zbog njegove povezanosti sa slučajem Agrokor. Istovremeno, HNS je dao potpise HDZ-u za smjenu Petrova s funkcije predsjednika Sabora: ostalo je sasvim nejasno i neobjašnjeno zašto je opozicijskom HNS-u bilo prihvatljivije da šef Sabora bude HDZ-ovac Jandroković nego Petrov koji je upravo bio postao najljući opozicionar. Bio je to jasan signal Vrdoljakove dvostruke igre, koju je on, međutim, demantirao najmanje jednom dnevno: ponavljao je i ponavljao da HNS neće sudjelovati u stvaranju nove HDZ-ove parlamentarne većine i da nikakva suradnja s HDZ-om nije moguća, a da, ako Plenković nema većinu, treba ići na izvanredne izbore, uz redoviti dodatak da su izbori najlošije i najskuplje rješenje i da, uostalom, neće ništa promijeniti. Dok je ponavljao tu kontradikciju, Vrdoljak je najavljivao saborsku inicijativu za opoziv Vlade i istovremeno u tajnosti vodio razgovore s vrhom HDZ-a o uvjetima pod kojima bi njegova stranka dala podršku istoj toj Vladi, a sve uvjerljiviji detalji o tim razgovorima bili su počeli izlaziti u javnost.

U petak ujutro, dva dana prije drugog kruga lokalnih izbora, Vrdoljak je na Twitteru objavio ovo: ‘Danas sigurniji nego ikad, na reformi obrazovanja se lomi budućnost RH. Bit će je, makar mi to bilo zadnje što ću učiniti u politici.’ Ta objava – koju je Vrdoljak smislio kao savršen izgovor za realizaciju koalicije s HDZ-om – smjesta je rasplamsala priče o finalnoj fazi pregovora između HNS-a i HDZ-a, a u medijima su osvanule informacije da će Vrdoljak dobiti mjesto potpredsjednika Vlade za društvene djelatnosti, dok će HNS-u pripasti ministarski položaji u resorima obrazovanja i znanosti, graditeljstva i pravosuđa, a spominjala se, navodno, i kultura. Vrdoljak nije demantirao pregovore s HDZ-om, odnosno neizravno je potvrdio da se pregovori odvijaju, što je zasigurno naštetilo Anki Mrak-Taritaš u drugom krugu protiv Milana Bandića u Zagrebu, kao i Predragu Štromaru u srazu s Radimirom Čačićem u drugom krugu izbora za varaždinskog župana.

Nakon toga, u nedjelju navečer i u ponedjeljak, Vrdoljak je – suočen sa zahtjevom da podnese ostavku zbog potopa na lokalnim izborima – sasvim otvorio karte: otići će s čelnog položaja u stranci ako stranačka tijela ne prihvate njegov plan o izdaji SDP-a i prebacivanju u HDZ-ovu vladu, plan na kojem je on, Vrdoljak, marljivo radio, dok je javnost i najšire slojeve članstva uvjeravao u nešto posve suprotno, dok je drugima držao lekcije o pristojnosti i dok se pokušavao nametnuti za lidera opozicije. Pritom je besmisleni pokušaj osvajanja liderske pozicije u oporbi, po svemu sudeći, bio u funkciji odmicanja od SDP-a, to jest izazivanja sukoba sa SDP-om e da bi se stvorio i dodatni alibi za HNS-ovo priklanjanje HDZ-u, unatoč tome što je devetero HNS-ovih saborskih zastupnika izabrano u rujnu prošle godine na listama Narodne koalicije, predvođene SDP-om.

    Predsjedništvo HNS-a u utorak se, rekosmo, znatnim dijelom usprotivilo Vrdoljakovom naumu o savezu s HDZ-om, što je šefa HNS-a navelo da odustane od svoje zamisli, to jest da odustane od izazivanja raskola u stranci, te da se povuče iz političkog života. Dan kasnije, obrat: Središnji odbor opredijelio se za koaliciju s HDZ-om, usprkos prijetećem raspadu stranke.

- Vrdoljak i ljudi oko njega, prije svih glavni tajnik Srećko Ferenčak, rezonirali su ovako: tko zna što će se izdogađati i kakva će situacija biti za tri godine, važno je preživjeti sad, a ulazak u vlast otvara razne mogućnosti vezivanja članstva i privlačenja pažnje šire javnosti. To donekle ima smisla, ali teško je vjerovati da će ta koalicija poživjeti tri godine, a HNS će smjesta biti prokazan kao trgovačka i nelojalna stranka i na prvim sljedećim izborima bit će drastično kažnjen - kaže naš sugovornik iz HNS-a.

Što se tiče Vrdoljakove nasljednice ili nasljednika na čelu stranke, izvjesno je da će se, ako nakon svega uopće ostane u HNS-u, kandidirati gospođa Mrak-Taritaš, kojoj je bliža suradnja sa SDP-om, a spominje se da predsjedničku ambiciju ima i međimurski župan Matija Posavec, koji bez problema može i s HDZ-om i sa SDP-om.

Sad Plenković. Unatoč HDZ-ovom uspjehu na upravo završenim lokalnim izborima, on je svakako htio i još uvijek želi izbjeći prijevremene parlamentarne izbore, kao što ih panično izbjegava od 27. travnja, pa i uz cijenu ozbiljnih blamaža koje je doživio u pokušajima da pridobije u koaliciju prvo HSS, a zatim i HNS. I ne samo uz cijenu blamaža, nego i moralnih padova, kao u slučaju pridobivanja optuženog bivšeg SDP-ovca Tomislava Sauche, te poniženja poput pristajanja na zahtjeve Željka Glasnovića i pregovora o uvjetima Brune Esih. Te blamaže, moralni posrtaji i poniženja Plenkoviću su bili i jesu prihvatljiviji od toga da ga se razotkrije kao blefera i šarlatana, jer nakon razvrgavanja koalicije s Mostom nije prestajao tvrditi da ima ili da će imati većinu, i bili su mu, i jesu, prihvatljiviji od rizika koji, ipak, nose izvanredni izbori. O premijerovom strahu od izbora svjedoči sumanuta situacija u koju je sam sebe doveo: smijenio je četvoricu Mostovih ministara i izazvao krizu vlasti zbog toga što su ta četvorica na sjednici Vlade glasala za smjenu ministra Zdravka Marića, da bi koji tjedan kasnije uveo u Vladu HNSčiji su zastupnici u Saboru glasali za opoziv istog tog ministra Marića. Hoće li se u HDZ-u pojaviti itko tko će početi javno primjećivati što je proizveo njihov predsjednik u proteklih četrdesetak dana?

Strah od toga da će se u HDZ-u javiti glasovi bunta jedan je od razloga Plenkovićevog izbjegavanja izbora: razvalio si je stabilnu koaliciju s Mostom iz veoma mutnih razloga, uvjeravajući nas da postoji nova većina, a sad opet moramo pred birače. Pa, Plenković se upravo takvom argumentacijom upotrijebljenom protiv Tomislava Karamarka domogao predsjedničke funkcije u HDZ-u i jasno je da se pribojava te vrste udara. Drugi razlog je svijest o suženim HDZ-ovim manevarskim mogućnostima nakon prijevremenih parlamentarnih izbora: jest da bi HDZ bio relativni pobjednik izbora, jest da je SDP u dubokoj unutrašnjoj krizi i jest da je HDZ polučio vrlo dobar rezultat na lokalnim izborima, ali Plenkoviću bi u svakom slučaju nedostajalo najmanje petnaestak glasova u Saboru za formiranje stabilne većine i Vlade, a veliko je pitanje gdje bi ih i kako mogao pronaći, osim možda u velikoj koaliciji sa SDP-om, ako to bude jedini izlaz za nejakog Davora Bernardića. I treći među važnim razlozima: činjenica da je na brzinu sklepana grupacija desno od HDZ-a, predvođena Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem, na lokalnim izborima u Zagrebu osvojila desetak posto glasova daje naslutiti da bi ta opcija na parlamentarnoj razini mogla osvojiti i desetak mandata. To bi mogla biti velika nevolja za Plenkovića, a upravo je on proizveo tu situaciju i upravo je on, neodlučnošću te koketiranjem sa svim i svakim, dodatno pomogao uzlet krajnje desnice, pa sad taj uzlet nastoji zaustaviti prolongiranjem izbora.

Je li spašavanje neobranjivog ministra Marića bilo vrijedno svega toga?

Ivica Đikić, kolumna za tjednik Novosti

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: