Ono što je Plenković spočitavao Karamarku, sad čini i sam

Tomislavu Karamarku se mora priznati jedna stvar: on je svojim preslagivanjem u Hrvatskom saboru makar spašavao vlastitu kožu. Umjesto da Most smijeni njega zbog MOL-a, on je želio izbaciti Most iz vlasti. Kad mu nije uspjelo, podnio je ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a. Ali koji je izgovor Andreja Plenkovića? Zašto je on točno išao izbaciti Most iz kombinacije? Zašto je srušio svoju Vladu i krenuo u preslagivanje?

I zašto se od njega ne očekuje ostavka sad kad je bacio sve karte na HNS, a on odbio sudjelovati u preslagivanju? Iz ove perspektive gotovo sve važne Plenkovićeve odluke i procjene pokazale su se pogrešnima. Branio je Zdravka Marića i zbog njega srušio Vladu. Nakon toga je samouvjereno tvrdio da ima većinu. Pa onda da traži većinu. Pa se u medijima hvalio da je većina nadohvat ruke. Pa visi na jednom glasu. Progurao je "lex Agrokor" koji je po mnogo čemu pogrešan, nepravedan i neustavan zakon.

Branio je ministra znanosti i dao mu otvorene ruke za kurikularnu reformu. Pobjegao je od HOS-ove ploče u Jasenovcu. Pobjegao je od preuzimanja Ine. Jedinu pravu pobjedu ostvario je na lokalnim izborima, ali je već dva dana kasnije dobio odbijenicu od HNS-a, a već prije i od HSS-a, pa i HSU-a. Svi su ga izdemantirali. A najveća, gotovo strateška pogreška svela se na odluku da ne raspiše prijevremene parlamentarne izbore u drugom krugu lokalnih izbora.

Sudeći po rejtingu HDZ-a i padu rejtinga oporbe, kao i po rezultatima kojima je "poplavio Hrvatsku", HDZ bi iz tih izbora izašao snažniji. Jednim udarcem ubio bi nekoliko muha. Umjesto toga, ušao je u novo natezanje u Saboru iz kojeg put vodi samo prema izvanrednim izborima, što sad priznaju i njegovi suradnici. A na te izbore Plenković bi izašao kao gubitnik. Kao premijer koji je srušio svoju većinu i nije uspio sastaviti novu.

Premijer nam je obećavao političku stabilnost, a servirao nam je sad već dvomjesečnu krizu u kojoj je država ponovno blokirana. Vlada radi bez četvoro ministara iz četiri važna resora, a većina se sklapa od pauze do pauze, uz pritiske, trgovinu, pa i sumnjive aranžmane.

Sve to radio je i Tomislav Karamarko, uz nekoliko olakšavajućih okolnosti: on je, recimo, rušio vladu u kojoj nije bio premijer, rušio je vladu koja je htjela rušiti njega i htio se riješiti kombinacije u kojoj on kao predsjednik HDZ-a nije držao stvari u rukama. Plenković je sve imao u rukama.

Čak i Most koji je dizao ruke za "lex Agrokor" i puštao premijera na miru. Pa je sve to srušio. Hrvatska je tako ponovno, u razmaku od samo godinu dana, postala "taocem ambicije jednog čovjeka". Ono što je Plenković lani spočitavao Karamarku, pozivajući hadezeovce da odbiju preslagivanje, sad i sam čini, spašavajući svoj goli politički život. Tako valjda izgleda obećana vjerodostojnost.

Tomislav Klauški, kolumna za Express.hr

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: