Reforma neće biti čežnja

Danas, što imamo danas? Zaustavljenu reformu obrazovanja, nove društvene podjele, vožnju u rikvercu, sve konzervativnije mlade, uz to neuke kad su u pitanju politički procesi čega je rezultat jačanje populističkih i protestnih stranaka, imamo Most kao novu polugu klera i bogobojazne misionare u televizijskim emisijama javne televizije

Da je bilo više pameti i hrabrosti u Milanovićevoj vladi, danas ne bismo trebali trpjeti ispade radikalnih konzervativaca oko obrazovne reforme kao prije nekoliko večeri u Otvorenom, gdje je prosvjedni skup za kurikularnu reformu nazvan sramotom u tradiciji Vladimira Iljiča Lenjina.

Glas za građansku Hrvatsku za njih je sramota, a uvođenje zdravstvenog i građanskog odgoja pokušaj da se djeci kaže da Bog ne postoji. Argumentacija suprotne strane, one Jokićeve i Budakove, za njih je uvreda, a progresivno društvo 21. stoljeća potpuna nepoznanica.

Nažalost, prije tri godine kad je bez ikakvog suvislog razloga smijenjen tadašnji ministar Željko Jovanović, jedan pozitivni društveni proces modernizacije hrvatskog školstva i, posljedično, cijelog društva brutalno je i preko noći zaustavljen.

Tadašnji lijevi premijer bio je previše izložen pritiscima Crkve, ustavnih sudaca, umreženih starih profesora koji su i sami po prirodi stvari protiv promjena i smijenio je Jovanovića Milanović je bio popustio – kome? Onima istima što danas od Jokića i njegova tima pravi budale, jednako kao i od onih najprije sto tisuća, a sada dvadesetak tisuća ljudi što su se skupili na ponovljenom prosvjedu.

Tadašnji ministar školstva  nije želio u svoj ured primati Željku Markić ni njezine izaslanike, nije želio primati emisare Kaptola, ravnateljima škola je bio zabranio da se uključuju u polemike o zdravstvenom odgoju  i pred crkvama promoviraju nazadnjačku politiku i Markićkin referendum, i na kraju je uspio da Strategija obrazovanja u Saboru prođe bez ijednog glasa protiv, samo uz suzdržane glasove desnice. Pritom, što je sada vjerojatno zaboravljeno, desnica se tada žalila samo zato jer proces teče presporo?!

Danas, što imamo danas? Zaustavljenu reformu obrazovanja, nove društvene podjele, vožnju u rikvercu, sve konzervativnije mlade, uz to neuke kad su u pitanju politički procesi čega je rezultat jačanje populističkih i protestnih stranaka, imamo Most kao novu polugu klera i bogobojazne misionare u televizijskim emisijama javne televizije.

Da krug bude do kraja zatvoren, imamo i šefa HNS-a Davora Šukera koji ne dolazi predati pehar pobjednicima nogometnog kupa, HNK »Rijeci«, u najboljoj mamićevskoj tradiciji Lijepe naše. Nakon što je svojedobno  odbio dozvoliti Jovanoviću da preda pehar na Kantridi, sad je istu poruku poslao i »Rijeci« i Armadi.

Nije teško zaključiti, da je netko dozvolio Jovanoviću da ostane, isuši nogometnu močvaru, a i onu markićevsku, danas bi Hrvatska bila drugačije mjesto za život.  Srećom, sudbina aktualnog ministra obrazovanja, onog poznatog po prepisivanju, više-manje je zaključena. Čak i junačka desnica morat će narednih dana i mjeseci gledati građansku Hrvatsku u svom dvorištu. Ako se stvari poslože, građanski odgoj dobit će građanstvo, a reforma neće ostati čežnja.

Tihana Tomičić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: