Tito - drugi put među Hrvatima

PONEDJELJAK Dobri, tihi ljudi

Dok gledamo domaće selebritije i napadne bogatune kako i ovoga ljeta vulgarno troše, jedna djevojka priča kako je prošla kad je svom bivšem momku rekla da nikad nije bila na moru. Nikad nisi bila na moru, hihotao se, i ciktao, i podvriskivao udarajući se dlanom po čelu. – Mislila sam da sam najbezvrednije biće na svijetu. 

Koliko se svijeta iz unutrašnjosti nikad nije okupalo u Jadranu? Koliko djece? O tome istraživanja nema. Recimo, 25 posto. 30? Možda i više. Velika je sirotinja kod nas. Još da nije tih vikendica od betonskih bloketa, zaostalih iz starih vremena, more bi bilo samo za malu marginu bogatih i nešto srednje klase koja se uspjela izboriti za mjesto pod zlatnim hrvatskim suncem. Zato ti dođe zaplakati na vijest da su se neki vlasnici apartmana uz obalu povezali da bi siromašnim obiteljima s djecom besplatno omogućili nekoliko dana ljetovanja i uživancije.

Ideja je sinula gospođi Vjeri Matulić iz Postira, a grupi »Iznajmljivači sa srcem« priključilo se još puno privatnika. Javljaju se i vlasnici restorana da će besplatno nahraniti te goste, neki bi ih svojim brodicama poveli na izlet. Nije u šoldima sve, kažu ti dobri, nepoznati ljudi koji su se samoorganizirali da onima nesretnijima od sebe priušte malo sreće. 

Nekidan je nestvarnu priču na sličnu temu iz BiH imala Al Jazeera. U Visokom i okolici mlada žena obilazi male privatne dućane i plaća sve račune sirotinje kojoj vlasnici daju hranu na vjeresiju jer im je žao da ljudi budu gladni. Traži bilježnice u koje zapisujemo dugove, plati, zahvali se i ode, ispričala je novinarima Selma Kovač, prodavačica iz Arnautovića. Prekrižila sam s njenim novcem više od stotinu dužnika – kaže trgovkinja iz drugog dućana. 

»Dobre misli, dobre riječi, dobra djela«, tako je, više stoljeća prije naše ere, učio ljude perzijski prorok Zaratustra. Čemu ih se uči danas, to vidimo na svakom koraku, pa i po tome što se čin dobročinstva doživljava skoro kao svjetsko čudo. 

UTORAK Kakav luđak, taj Macron

Kad bismo, s vrha pa prema dolje, pa onda i u širinu naše nepregledne lokalne samouprave, išli brojiti političare i osobe na funkcijama unutar javnog sektora koji su pod istragama, pa i pod optužnicama, nakupila bi se tu lijepa gomila. Kapitalce nema potrebe navoditi, poznati su nam, neki od njih upravo su ponovno pobijedili na lokalnim izborima. Kod nas u politici vlada pravilo »pravomoćne presude«, dok ona ne stigne, svatko je čist i njegov se moral ne smije dovoditi u pitanje. 

Kod novog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona to neće ići ni izbliza tako. Već prvih dana svoga premoćno izborenoga mandata, inicirao je donošenje zakona o moralnom liku državnih i javnih službenika, a 24 sata nakon što je zakon usvojen, Macron je već dobio na stol ostavke troje ministara. Prvo je mandat vratila ministrica obrane, a za njom ministar pravosuđa i ministrica za europske poslove. 

Ostavke su obrazložili kao neizbježan moralni čin u trenutku kad postoji mogućnost da će protiv njih biti otvorene formalne istrage. Obrati pažnju na: »postoji mogućnost«. Pod povećalom nadležnih organa nalaze se jer ih se sumnjiči da su, kao zastupnici u Europskom parlamentu, novac koji su primali od Parlamenta za angažiranje suradnika, nenamjenski trošili za stranačke potrebe u Parizu. Ministrica obrane Sylvie Goulard izjavila je kako se povlači jer ne može ostati u Vladi »ako postoji mogućnost« da se protiv nje pokrene istraga. 

Kod nas bi se reklo: Daju ostavke, a ništa im nije dokazano, istrage nisu ni otvorene, a čak nije ni sigurno da će biti. Kakav luđak, taj Macron. 

To je to naše osebujno poimanje stvari. Pa ne svrstava nas se slučajno u najkorumpiranije države u EU.

SRIJEDA Ledić zapošljava, Ledić otpušta, nema drame

U utorak 9. svibnja, polomila sam noge da stignem kući na vijeme. Na RTL-u je intervju davala Martina Dalić. Naravno, Agrokor. Potpredsjednica Vlade rekla je da u Agrokoru neće biti otkaza. 

– Zadatak izvanredne uprave je stabilizirati poslovanje i time stabilizirati radna mjesta. U ovome trenutku niti postoje planovi niti možemo ili trebamo govoriti o otpuštanjima. Zadaća izvanredne uprave je izraditi plan restrukturiranja, normalizirati poslovanje, a za to su potrebni radnici. 

Bravo, pomislila sam, u Konzumu mi radi prijatelj, skroman čovjek koji je jedini hranitelj obitelji. Ako dođe do toga da izgubi posao, bit će gladni. Nevolju najbolje vidimo kroz ljude koji su nam bliski. 

Martina Dalić je, međutim, govorila neistinu. Prebrzo smo se bili poveselili. Povjerenik Ramljak prošetao se sada pred kamerama po Konzumu sa svojim novim direktorom Slavkom Ledićem koji je izvijestio javnost da zatvara 80 do 100 Konzumovih dućana i da će dio radnika biti otpušten. 

– Mislim da neće biti velike drame – nonšalantno je izjavio Ledić dok su se radnicima pred očima vrtjele slike samih sebe kako u kontejnerima traže boce. 

Ledić je bio direktor Konzuma i kod Todorića, a 5. travnja smijenio ga je Antonio Alvarez III čim je ušao u Agrokorov toranj. S lex Agrokorom, nastupio je Ramljak, koji je Ledića vratio natrag. Prije je Ledić za Todorića zapošljavao, sada će za Ramljaka otpuštati. Prije je bio važan dio Todorićeve paralaže, sada je važan dio Ramljakovog restrukturiranja. 

Martina Dalić dala je tog 9. svibnja još puno krasnih obećanja o Agrokoru. Ako sva budu istinita kao i ovo o otkazima... 

ČETVRTAK Maršal kao pitanje svih pitanja

Evo nam Tita po drugi put među Hrvatima. Izbori su bili, birače su cimali na temu tramvaja, kanalizacije, smeća, obale Save i prometnih petlji, ali ispalo je da se vlast u glavnom gradu ne može skalupiti bez – druga Tita. Ne bi nitko živ pogodio prije godinu dana da će ključni faktor biti maršal, ali njega evo. Smiješno? Vraga. Patetično, jadno, to da. 

Bandićeva lista dobila je 14 mandata, ali za premoć mu još puno fali. Malo mu je i Plenkovićevih sedam ruku pa su u igri i petero s liste HDZ-ovih ultradesnih otpadnika Zlatka Hasenbegovića i Brune Esih. Toliko bi mu bilo taman OK i to je sve sa čime može računati. Drugi, naime, s Bandićem neće. Moramo se, doduše, ograditi poučeni Vrdoljakovim slučajem: barem tako sada govore. 

Uglavnom, Tito i Trg maršala Tita nameću se Zagrepčanima kao pitanje svih pitanja. Hasanbegović će ući u koaliciju s Bandićem ako mu se obeća da će njegova nova većina u zagrebačkoj skupštini promijeniti ime Trga. Ništa drugo ga ne zanima nego to. HDZ i Prgomet mrze Hasanbegovića, ali ne bi mrzili vlast s njime, pa se slažu. Ali Bandić o tom prevažnom pitanju želi referendum. 

Na lokalni referendum, međutim, kao što se zna, mora izaći 50 posto registriranih glasača plus jedan, inače ne vrijedi. Na izbore u Zagrebu odazvalo se daleko manje od toga. U prvom krugu 47,66 posto, u drugom 41 posto. Sasvim očito, nema teorije da bi referendum uspio. Bandić to zna. Dakle, dao bi građanima da odluče (vuk sit) i Tito bi ostao (koza cijela). No sam sebi nije dosta, kao što ni ovi drugi nisu sami sebi dosta, pa su na vidiku novi izbori. To bi možda bilo najbolje. Kad je maršalovo ime na ploči ispala glavna stvar za Zagreb, onda je popravni najmanje što ih ide. 

PETAK Mamića na crnu listu

Ne razumijem ovo pa da me ubiješ. Mamić zakazuje press konferencije, a onda pljuje na novinare. Obraća im se kao da su smeće. Izvjestiteljice naziva najprostačkijim imenima. Vrijeđa gdje stigne, insinuira da su korumpirani. Udara nisko i vulgarno. I ne dopušta da mu se postavi nijedno pitanje. A onda mediji prenesu svaku njegovu riječ. 

Evo ga gledam live, od A do Z, na N1 televiziji. Viče da su »gadovi i banda« novinarima koje je pozvao da saslušaju što ima reći. – Toliko vam je do časti dok ne čujete šuškanje eura – ceri se i nudi nagradu od 100.000 eura onome među njima koji dokaže da je »oštetio državu i za jednu lipu«. 

Ne zanima me Mamićava struja svijesti s kojom je na svojoj pressici u petak davio javnost puni sat i pol. Ni njegova plačljiva ispovijest o tome kako je uzeo Luku Modrića iz milosrđa, jer je bio izbjeglica, i učio ga »kako se sjedi, jede, govori i oblači«. Ni njegovo neviđeno poštenje. Niti da u vodstvu Hajduka, kako Mamić kaže, sjede orijunaši. To neka priča na sudu ako ga budu htjeli slušati.

Tražim, jednostavno, da moja struka obustavi izravne kontake s prostakom i nasilnikom. Znam, toga neće biti. Ali mogu bar olakšati dušu.

Sanja Modrić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni: