U Bosni bilo nade, u Gazi je više nema

U bolnici Al-Shifa, najvećoj bolnici u Gazi, 50 beba leži u 30 kreveta na odjelu neonatalne intenzivne njege. Dvorište bolnice podsjeća na fabriku jer veliki generatori bruje i zuje, pretvarajući gorivo u struju, koju koriste aparati za kisik na koje su priključene bebe.

Zbog nestašice struje u Gazi, generatori su jedini spas za ovu novorođenčad, ali i oni bi uskoro mogli prestati raditi jer se očekuje da će rezerve goriva u Gazi biti ispražnjene za mjesec dana, izlažući riziku živote pacijenata.

"Većina beba povezana je na vještački kisik. Ako ne bude struje, većina ovih beba umrijet će za nekoliko sekundi; mi ih ne možemo održati u životu", kaže dr. Allam Abu Hamida, šef na odjelu neonatologije u Al-Shifi.

"Vidite", Abu Hamida pokazuje na monitor koji prikazuje nivo kisika, "kisik bi trebao biti na 90 i više, ali on je na svega 62."

Polovina beba na odjelu neonatalne intenzivne njege rođena je prijevremeno, a neke od njih teške su svega 700 ili 800 grama. Sve su ove bebe u kritičnom stanju, neke su rođene s urođenim anomalijama i sve zavise od generatora koji ih održavaju na životu.

Jedna beba leži u inkubatoru, glava joj je pod slomljenom maskom za kisik, koja je prije nekoliko godina stigla iz Japana kao donacija, a sada je zalijepljena selotejpom. "Nemamo rezervnih, pa smo je zalijepili. Pukla je sa svih strana", kaže Abu Hamida.

"Ako se isključi struja, beba će dobiti hipotermiju i umrijeti."

Tako izgleda običan dan u bolnici Al-Shifa u Gazi, u kojoj se osoblje snalazi s onim što ima.

Pod izraelsko-egipatskom opsadom bolnice u Gazi godinama se bore da opstanu uprkos nestašicama struje, ali doktori kažu da situacija, što se pacijenata tiče, sada dostiže prijelomnu tačku.

Kriza se pogoršala prošlog mjeseca kad je jedina elektrana u Gazi zatvorena nakon što joj je ponestalo goriva, koje su osiguravali Turska i Katar. Palestinska samouprava, kojom dominira Fatah, odlučila je prestati plaćati Izraelu struju kojom snabdijeva Gazu nakon što je vodstvo Hamasa u Gazi reklo da više ne može priuštiti da plaća poreze na gorivo.

Odgođene operacije

Izrael je prošle sedmice najavio da će smanjiti opskrbu električnom energijom na zahtjev Palestinske samouprave. Otad su već četiri bolnice zatvorene u Pojasu Gaze i operacije su odgođene.

Pacijenti čiji opstanak zavisi od struje – kao što su pacijenti na odjelu intenzivne njege, u operacionim salama i oni kojima treba dijaliza – bit će životno ugroženi ako dođe do potpunog nestanka struje u Gazi. U bolnici Al-Shifa nestanak struje rezultirao bi smrću 100 pacijenata odmah, a još bi 1.000 pacijenata bilo indirektno pogođeno tom situacijom.

"Ako ovaj problem potraje, odjel će se raspasti; desit će se katastrofa", kaže Abu Hamida. "Već nam nedostaje osoblja, materijala za rad, nedostaje nam svega."

Prema riječima Roberta Pipera, UN-ovog koordinatora za humanitarnu pomoć i razvojne aktivnosti na okupiranoj palestinskoj teritoriji, rezerve goriva u Gazi bit će potrošene "do kraja juna u najboljem slučaju". 

"Budući da struje nema 16-20 sati dnevno, niko nije pošteđen trenutne energetske krize u Gazi", napisao je Piper u e-mailu Al Jazeeri.

"UN koordinira raspodjelu goriva za generatore u 180 ključnih ustanova, od kojih su 32 zdravstvene. Ovo pomaže da se održe osnovne usluge, ali ne može zamijeniti elektroenergetsku mrežu."

Međunarodni komitet Crvenog križa (ICRC) upozorio je ovog mjeseca da je Gaza na ivici da iskusi "sistematski kolaps već oslabljene infrastrukture i ekonomije".

UN je također nedavno upozorio na razorne posljedice do kojih će doći ako Pojas Gaze ostane bez goriva.

Bolnice u Gazi trenutno rade s približno četiri sata struje dnevno. Generatori koji proizvode struju za preostalih 20 sati u bolnici Al-Shifa koštaju od 3.000 do 4.000 dolara dnevno za 2.000 litara industrijskog goriva.

Međutim, čak i generatori rade uz rizik kvarenja jer je predviđeno da rade samo šest do osam sati u komadu.

"Naši generatori nemaju velike rezervoare za gorivo, pa rade dan za dan", kaže Ayman al-Sahabani, glasnogovornik bolnice. "To osoblju pojačava pritisak i stres jer uvijek moramo pratiti koliko je goriva ostalo i odlučiti kada se trebamo obratiti Ministarstvu zdravlja [za još]."

"Zamislite kako bi bilo da se desi još jedan napad na Gazu. Mi smo već popunjeni", kaže Al-Sahabani.

Ministar zdravlja dolazio je u posjetu prije nekoliko dana, ali se zaglavio u liftu sedam minuta zbog problema s jednim od generatora, objašnjava Al-Shabani.

"Mi smo u 21. stoljeću. Ne želimo doći do tačke gdje nam pacijenti umiru jer nemamo struje", kaže Al-Sahabani.

Stalni nestanci struje također znače da medicinski uređaji ne rade optimalno.

Na odjelu neonatalne intenzivne njege, na monitoru pored inkubatora u kojem je beba bljeska upozorenje: "Curi svjež zrak".

"Ne curi; senzor ne radi", kaže Abu Hamida, pritišćući dugmad na ekranu, pokušavajući ga popraviti.

U pedijatrijskoj bolnici Al-Rantisi u Gazi djeca sa hroničnom bolešću bubrega tri puta sedmično idu na hemodijalizu, gdje provedu od dva do četiri sata kako bi preživjela.

Jedina alternativa mašinama jest presađivanje bubrega, ali teško je pronaći kompatibilnog davatelja.

'Ako nema struje, nema života'

U proteklih šest godina obavljeno je sedam presađivanja bubrega za pacijente iz Gaze; tri u Gazi, dva u Izraelu i dva u Jordanu, objasnila je dr. Jomaa Waleed Younis.

"Ako nema struje, za njih nema života, jer je njihovo stanje veoma kritično", kaže Younis.

Za sada bolnica prema prioritetima raspoređuje struju po odjelima; kad jedan odjel završi s tretmanima, onda struju dobije naredni odjel.

Najwan al-Samnai zabrinuta je za svog osmogodišnjeg Yahiju. Zbog nestašice struje, Yahia ponekad provede tri sata na dijalizi umjesto četiri, što utječe na njegovo zdravlje.

"To utječe na njegovo disanje, njegov krvni pritisak; vraća se kući teži", kaže Al-Samnai.

Budući da je 33 posto osnovnih lijekova potpuno nedostupno, a pacijenti ne mogu dobiti dozvolu da izađu iz Gaze na liječenje u Izrael ili okupiranu Zapadnu obalu, doktori su pesimistični zbog situacije u Gazi.

Mohamed el-Ron, šef odjela za hirurgiju u Al-Shifi, proveo je dvije godine radeći kao ljekar u opkoljenom Sarajevu tokom rata u Bosni i Hercegovini početkom 1990-ih.

"Tokom rata u Bosni nikad nisam osjećao da nema nade", kaže El-Ron. "Uvijek smo se nadali da će dogovor uskoro biti postignut i da će se rat završiti."

"Ovdje nemamo ništa. Ljudi u Gazi izgubili su svaku nadu. Mi samo čekamo najgore."

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: