U koloni i frend kardinala prijavljenog za pedofiliju

Oni su to i ove godine nazvali "Hod za život", što i nije promašeno, kad su povorku istim imenom zvali i prošle godine, ako se uzme da je razlika tek u rijetkim detaljima. Nevjerojatno, ali i ove godine u svoje su redove pozvali Darija Kordića, čovjeka koji je odrobijao silne godine kao suodgovoran za ratne zločine nad 116 civila u BiH, među kojima je bila i tromjesečna beba.

Express je u međuvremenu raskrinkao da je najistaknutiji gost ovogodišnjeg međunarodnog ultrakonzervativnog skupa aktivista i lidera, Tradfesta, bio čovjek koji u Australiji stoji pred sudskim postupkom zbog prikrivanja seksualnog zlostavljanja djece u tamošnjoj katoličkoj crkvi. Riječ je o kardinalu Georgeu Pellu, čovjeku protiv kojega se sada najavljuje optužnica i da je osobno silovao djecu.

O tom i takvom Pellu Express je u veljači primijetio i to, a to nitko nije demantirao, da je riječ o bliskom prijatelju Vice Johna Batarela, istaknutog člana zaklade Vigilare, koji se također pojavio na "Hodu za život". Dalje nabrajajući u istom stilu nije se moglo zaobići niti Željku Markić, ovaj put nakon potpunog debakla s pokušajem političke avanture na valu svoje udruge/stranke/inicijative, što bi već trebalo biti, "U ime obitelji".

U povorci su bili i zaštitari iz tvrtke čiji je pripadnik išao tući djevojku koja je prošle godine stala pred povorku. Građanski aktivistkinje i aktivisti i ove su godine stali pred povorku, ovaj put završili u policiji. Ne u naivnoj nadi da bi zbilja mogli zaustaviti prosvjed ljudi čiji je vlažni san, bar za početak, zabrana abortusa u Republici Hrvatskoj.

Nego zato da pokažu da je riječ o točki otpora građana koja se ne prelazi, preko koje bi se Hrvatska pretvorila u katoličku rigidnu varijantu šerijatske teokracije, društvo u kojem su žene "drugotne", u kojem bi Kaptol imao ekskluzivno pravo odobravati svaki korak u političkom i osobnom životu, u kojem bi hrvatski radnik imao pravo crknuti od posla kako bi financirao gradnju monumentalnih crkvenih građevina, optočenih poludragim kamenjem i egzistenciju kaste nedodirljivog, bogatog i moćnog klera.

Pa ako se prizna da je tajming održavanja "Hoda za život" ove godine malo je reći sumnjiv, na dan izborne šutnje, da su se u povorke uključili lokalni konzervativni kandidati za šefove županija i gradova, savršeno je jasno da je i ove godine riječ o dozlaboga licemjernoj i gruboj manipulaciji vjernicima. Kakav mora biti obraz osobe koja će tvrditi da su vođe skupa kojem ne nedostaje niti ratnih zločinaca niti prijatelja ljudi poput kardinala Pella, doista zabrinuti za djecu u ovom društvu, za najranjivije, za najmanje, za hrvatskog čovjeka generalno?

Odavno je prošao trenutak u kojem je još imalo smisla dokazivati da fetus, kamoli zigota, iako živ, nije ljudsko biće. Da to nije čovjek, očito je već i iz uspoređivanja razvojnih faza fetusa koji u nekim razdobljima imaju i rep i škrge i razne druge fizičke karaktertistike, ne baš nešto posebno tipične za ljudska bića. Odavno je prošao trenutak i u kojem bi imalo smisla objašnjavati da žena u 21. stoljeću mora uživati zaštitu koja su joj zajamčena i Ustavom ove zemlje i konvencijama na razini Europe i UN-a.

Kao i za dokazivanje da je zabrana pobačaja sve donedavno koštala života nebrojene tisuće žena, a da je istodobno rigidna konzevrativnost katoličke, pravoslavnih i protestantskih crkava divljački ugnjetavala sve one žene i njihovu djecu, koju su ove prisilno ili dobrovoljno ipak rodile, samo zato što se nisu uklapali u njihovu fiksnu, antikršćansku ideju o interpretaciji zapovijedi "ne sagriješi bludno" i posljedicama.

Danas je trenutak za nešto drugo, za prozvati i Kaptol i inače mahom odlično materijalno situiranu elitu s konzervativne, vjerske aktivističke scene za licemjerno okretanje glave od stvarnog stanja u ovoj zemlji s položajem žena. Slobodno možete zanemariti jezive statistike o nezaposlenosti, o siromaštvu, društvenom urušavanju ovog naroda nakon četvrt stoljeća tranzicije podvaljenu pod uzvišenu ideju nacionalnog samoodređenja.

Dovoljne su brojke Eurostata o Hrvatskoj iz 2011. godine. Tada je u našoj zemlji bilo milijun i 639 tisuća kućanstava. Od toga su 22,4 posto činili parovi bez djece, 16,2 posto parovi s djecom, 19,5 posto žene bez djece, 8,3 posto muškarci bez djece i, sad dolazi jako lijepi moment, 1,8 posto samohrane majke, 0,2 posto samohrani očevi. Drugi tipovi kućanstava činili su 31,7 posto ukupnog broja.

Ako netko ima problema s računanjem na prste, to znači da u Hrvatskoj ima čak devet puta više samohranih majki nego samohranih očeva. Nije to posljedica toga što bi Hrvati bili posebni gadovi, jer slični su postoci prisutni po cijeloj EU. A to onda znači da je matematička činjenica da su djeca po inerciji češće u domeni žena, iz niza složenih razloga, pa su u tom slučaju i žene apsolutno pozvanije od ikoga drugog donijeti odluku rađati ili ne. Posebno kad je riječ o njihovom vlastitom tijelu.

Sljedeća razina licemjerja je to što ultrakonzervativni val oko Markićke, Batarela, Opus Deija i sličnih mrtvo hladno šuti na rješavanje pojedinih elemenata posvajanja djece u zemlji u kojoj je skoro pa nemoguće posvojiti dijete kao samohrani roditelj. U kojoj je apsolutno nemoguće posvojiti dijete od strane istospolnih partnera, iako su statistike diljem EU gdje je to dopušteno, pokazale da takva djeca prolaze neusporedivo bolje nego u domovima, te isto, ako ne i bolje, nego u posvojiteljskim heteroseksualnim obiteljima.

Drugim riječima, sviđali se tebi ili gadili pederi i lezbe, obitelj je obitelj i, ako je stabilna, za dijete je uvijek bolja od institucije. Zaprečavati takvo posvojenje zločin je do samog neba nad djecom koja čeznu biti posvojena.

O onoj civilizacijskoj sramoti s frontalnim napadom da se u Republici Hrvatskoj u 21. stoljeću zabrani medicinski potpomognuta oplodnja (MPO), da se i ne govori. Na posljednje dvije točke cijeli neokonzervativni pokret raskrinkao se kao isključivo motiviran svojim dubokim zazorom od svega što posredno ili neposredno ima veze sa seksom. Pa je tako i MPO bio problematičan, među ostalim, i u onim dijelovima u kojima se postavljalo pitanje, ta zar ćemo dopustiti da se bilo čija jajna stanica kombinira s bilo čijim spermijem!?

U demokratskim društvima svakoga se mora pustiti da iskaže svoj stav tako dugo dok time ne ugrožava drugog. To bi se inače imalo odnositi i na ljude poput organizatora "Hodova za život", možda čak i 40-dnevnog mekog linča nad ženama pred bolnicama u koje ove idu obaviti pobačaj. Samo, ovdje je situacija specifična zato što bi zabrana pobačaja danas značila epidemiju smrti žena tijekom improviziranih ilegalnih pobačaja sutra.

Povijest je pokazala da je to naprosto uvijek i svuda bilo tako.A ako nekome nije dovoljno niti to, onda neka se zapita koliko može biti uvjerljiv pokret, pa tako i "Hod za život" kojem se odazvao, dok pored njega korača jedan osuđeni ratni zločinac ili čovjek koji se naslikavao i pozivao u Zagreb australskog kardinala kojemu sve gore prijeti da ga ubrzo osude zbog seksualnog iživljavanja nad djecom.

Sergej Županić, kolumna za Express.hr

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: