Fuj!

Slika prva: ulazimo u auto, idemo na kupanje, u Splitu je vruće pod podnevnim suncem, na displeju piše 36 stupnjeva, u autu na radiju vijesti, predsjednik Sabora Gordan Jandroković sa sinom (!) te ministar Zdravko Marić i drugi prisustvovali u Wimbledonu meču Marina Čilića, i to Vladinim avionom, Jandroković objašnjava kako zakon dozvoljava da na službeni put imaš pravo voditi jednog člana uže obitelji. Na službeni put?! Wimbledon je službeni put?! Valjamo se od smijeha, kakav pacijent, pa što je njemu, Zoki je za ovo mala beba, on je na Krk bio samo skrenuo kad se vraćao sa službenog puta, kako im nije jasno da si sami kopaju grob svojom bahatošću. Daj, pogledaj, nevera će! Ma kakva nevera, što ti je, to je požar tamo kod Žrnovnice. Sunce nestaje pod dimom.

Slika druga: krećemo za Rijeku kasno popodne, crno-žuti oblak već je gust i neprobojan, pred nosom nam je, izgleda kao da se nožem može rezati, paljevina smrdi, kad prođemo Firule na izlazu iz grada uz vrućinu i smog više se ne da disati, sad je već 41 stupanj, stojimo zarobljeni, zrakom leti pepeo, ulazi u usta, sve krupniji, krpe pepela. Kolona je beskrajna, ljudi doslovno bježe iz grada, pored splitskog malla shvaćamo da je izlaz Dugopolje za autocestu već zatvoren, ljudi izbezumljeni gledaju požar s krovova, svi su na mobitelima, vatrogasna kola, koja doduše izgledaju kao da su izašla iz »Tko to tamo peva«, jure jedna za drugima. Sirene, stalno. Kvragu, ovdje ćemo stajati satima, idemo na pumpu po benzin. Tu panika, sve se zalijeva vodom, ljudi bauljaju s maramicama na ustima, ne da se disati, idemo platiti, ulazi čovjek u sivoj uniformi s voki-tokijem, koja li je to služba u tom sivom, sav znojan, izbečenih očiju: bježite ljudi, zatvarajte pumpu, evakuirajte ljude, požar je na 50 metara! Prestaje biti atraktivno i zanimljivo, pali auto i bježi! Policija usmjerava na staru cestu za Klis, ali tamo je kolona duga stotinu milja koja mili uzbrdicom na vrelom suncu, pa biramo put uz more kroz Solin, a u retrovizoru slikamo dalekovod koji gori, dim koji guši, apokaliptično žuto nebo. Šaljemo vijesti i snimke na portal, dok na radiju slušamo o evakuaciji s pumpe na kojoj smo do pred minutu i sami bili. Split gori! Na pameti nam samo jedna pjesma, TBF Smak svita: sunce je jutros izgubilo sjaj, moram priznati čudan osjećaj, vatre su se pojavile oko pet otprilike, iz praha smo nastali, i bit ćemo prah...

Slika treća: dan poslije, budžovani iz Vladina aviona na televiziji sad glume da su na terenu, neki već imaju na sebi i one vojne adidas cipele za izvanredne prilike, premijer tvrdi službe su sve odlično odradile, ali ipak ministar obrane daje ostavku, a predsjednica proziva da je vojska zakazala. Vrhunac dana, Andrej Plenković: požar je bio atraktivan i zanimljiv! Istovremeno s tim neodgovornim budalaštinama kvazi-kul premijera, na portalima se pojavljuje vijest kako je on u Split stigao avionom, ali auti lokalnih vlasti nisu mu bili dovoljno dobri za obilazak terena sada već odavno ugašenog požara, pa su paralelno dovezene i Vladine limuzine iz Zagreba. Jandroković se i dalje neuspješno pravda za Wimbledon, društvene mreže gore od netrpeljivosti Splićana prema toj političarskoj naknadnoj pameti. Narod mrzi ovu vlast. S pravom: dok grad gori, oni se češljaju na tenisu, a kad im to dosadi, međusobno se svađaju i smjenjuju. A požar je ugasio netko drugi. Fuj!

Sanja Modrić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: